...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

***

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Svaka ti je rec na mestu. Super su ti pesme i nemoj vise da te cujem da kazes da je to daleko od poezije. Vidis koliko pozitivnih kritika, sigurno ne bez razloga. Hocemo jos.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Well thanx

Oduvijek sam nekako na "distanci od svojih sopstvenih rijeci" u ovakvim "pisanijama", dugo sam ih cuvala daleko i od sebe, jer su rijetko izraz nekih cistih i poletnih osjecaja ... ne znam.

Citat:

Hocemo jos.

Cek samo da mi neko stane na zulj ili pricepi srce ...

Thnx jos jednom

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

"Svuci to zaljivo lice ... znamo se ...
nesto lijepo jeste umrlo u meni
ali ... ja sam ostala ziva"


Toliko je neznog a jakog u tvojim stihovima, da dok citam osecam da nisu reci ono sto izvire iz tebe, nego svetlost koja svaku tamu gasi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@Jazz

Evo onda jos malo recimo da ovo pisanije za promjenu ima ime


Mjeseceva kci

Opet sam se uvukla u noc, kao kakva ...
ili se to pak noc uvukla u mene
u onom treptaju kada pomislih ...
... misli sapucu ...
bosa ...
koracima lopova sunjam se prozoru ...
kosu rasplicem
i zaplicem u prve mirise praskozorja ...
ruka ...
bez dodira
luta prostorom obojenim tisinom
protkanom sapatom lisca i
... sporim pokretima prstiju
saram kroz jutro na porodu ...
usporilo je vrijeme
zagrljeno bolom
radjanja
neceg ...
tudjeg ...
Mir ...
kojim vlada ono nesto i negdje
sto me nema
... mir ...
bez zvuka kida moje strune i
... mir ...
u kojem se gnijezde drhtaji
i duboka ceznja ...
Mjesece ... moje Sunce
pokazi mi put u svoj mrak ...
postajem sjena
koja plese ...
mjeseceva kci
zavodi noc
u postelji zguzvanoj mojim nemirima i
... zmurim ...
uplicem se medj' val i obalu ...
i nestajem
u plamenim bojama izlazeceg sunca ...
... nicijeg ...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Stvarno imas specifican, ali uvek svoj i prepoznatljiv stil pisanja, sto je naravno pozitivno. Vidim da nisam jedina kojoj se dopada.

- mir... u kojem se gnijezde drhtaji i duboka ceznja... -

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

razlomljena proza u trotacCi

Dopuna: 11 Sep 2006 3:12

Gledao si je…

Pognute glave …
Blijedog lica …
Ruke u grcu …
Trzajem drhce …
Rastocivsi se u vodu …
Kako nestaje …

… i otisao, ne vidjevsi

… kako krije staklene oci
… dok bez daha izranja sa dna
… drzeci sopstveno srce u saci
… da ne utihne …
… da udahne zivot …
… da bi postala

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Neverovatno! Sve ovo - k'o sto volim da kazem kad sam zadivljen => BOZANSKI !

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Njegove rijeci zvone kao trinaest hiljada crkvenih zvona uglas i sve distorzira dok
Predamnom stajase neko tudj I bez lica sto ga poznadoh I slijepa kao
crno bijeli film smijesnih slika I neprirodnih pokreta

Izadjoh kroz cetvora vrata na sest nogu
Drzeci sa deset ruku
Zidove od praha
I stakla

Asvaltna traka
vuce sobom svijet proziran
I podvlaci mi se ispod koraka

Isla sam tako trista kilometara
ulicom pravo kroz maglu trunja u haljini od koprive I trnja
I nisam mogla da se sjetim ni svoga imena
Kad sam sjela na kamen
s’ kog se nisam makla
sedam godina

…

… probudila me je …
…sapatom…
igra
…leptira…
na mom
ramenu
na onom istom
…kamenu…
pod
nebom u plamenu
ja sjedim
… usred baste…
… nisam …
ni vidjela
kako je
postala
lijepa
…

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

zoranez ::Ali ne ... ti ne zelis ... ni mene ...
ni moje ... obukao si me u nijemo.

Ostavljam ti svijet u proljece ...
... i sve je tu ...
samo mene neces naci.
Ostani sretno.
Ja moram izaci.
Ne moras reci, pokazao si vrata.

svaka cast! ovo je predivno, prosto nemam rijeci

Dopuna: 27 Sep 2006 12:26

zoranez ::Isla sam tako trista kilometara
ulicom pravo kroz maglu trunja u haljini od koprive I trnja
I nisam mogla da se sjetim ni svoga imena
Kad sam sjela na kamen
s’ kog se nisam makla
sedam godina

no comment