Bio jednom jedan Hipokrat, ili, pokusaj nastajanja ozbiljnog pisca.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Isecak laznog dnevnika:
Bio jednom jedan Hipokrat
Nekada sam volio kisu. Sad mi u kosti udara. I ne samo kisa, siva I tmurna, nego I tezina novog zivota. Mnoga pitanja, koja u meni nedicina postavlja, a na koja ja nemam odgovor. Po povratku sa studija, znao sam sta zelim, da budem doktor, da spasavam zivote. Sada, sada ne znam sta zelim, a I pitam se, da li sam to ikada zelio biti? Naravno, mislim, da li sam ikada zelio biti doktor?
Zakletvu, koja je dobila naziv po ocu medicine, Hipokratu, polazu svi doktori. Ona je danas odvec svima poznata, kao Hipokratova zakletva, I trazi od doktora da se obaveze da ce citav zivot sluziti medicini, I pomaganju ljudima. Ta zakletva, koja je, svakako jedan od temelja medicine, je samo jedan u nizu koraka da bi neko postao doktor. Pre toga, tu je znanje I ucenje, upornost, istrajnost I genijalnost. Da, genijalnost, jer negdje u sebi, svaki doktor krije genija. Taj genije poznaje svoje telo, kao I telo tudje, I spreman je da resi svaki problem, tela tudjeg. Svoje probleme doktor zanemari. Ili ih makar smatra sitnima. Ko procita Hipokratovu zakletvu, smatrace, da je doktor osoba istancanog duha za ljudski bol. Ali najcesce je on, doktor, onaj najsuroviji, koji se ne libi stvoriti bol, da bi uspjesno odradio svoj posao.
Hipokrat je , zasigurno, volio svoj posao I bio mu posvecen. Cijelim tijelom? Vice gomila studenata.
Cijelim tijelom. Odgovara profesor.
Zenevska zakletva, moderna obrada Hipokratove zakletve, koja je svestrano prihvacena, kaze da ucenik zauvjek mora da postuje I pamti svog profesora. Medjutim, jedan drugi genij, Leonardo da Vinci, kaze, da je onaj ucitelj, koga ucenik ne prevazidje, bijedan ucitelj. Sada je pitanje, ako ucenik, kao doktor, nadmasi svog ucitalja, da li ga treba postovati?
Sa tim svojim znanjem, svakako da je spasao zivote, ali jos koliko bi ih spasao, da je znao jos. Brojka je, svakako velika. I zar ucenik, da cijeni nekoga, ko sa nedovoljnim znanjem, profesiji pristupa. Ipak, nije uvjek doktor kriv. Neke bolesti su, za sada, ne izlecive, tu doktor ne moze nista. Neki pacijenti, kasno dodju, tu doktor ne moze nista. Ali nekada, samo nekada, pacijent u zemlji zna, da je doktor mogao vise, samo da je hteo. A mozda I jeste, to mrtvac nije znao. Samo, mozda, nije zeleo. To sam doktor zna. Doktor I dobri Bog, ako u njega vjerujemo.
Hipokrat, takodje, kaze da:
“ Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti.”
Pa sad, ako Hipokrat tako kaze, a doktor to obeca, zar onda, abortus, nije krsenje te zakletve? Jer covek, iako tada ne lici na sebe, nastane cim spermatozoid oplodi jajnu celiju. Abortus, prekida trudnocu I ubija to dijete, mada, tada se ono jos naziva fetus, jos nije postao, ono sto treba, ali je napravio prve korake. Da li to znaci, da je nakon jednog abortusa, doktor odmah postao suprotno onome sto je obecao da ce biti – Zastitnik coveka od njegovog samog zacetka?
To je vec subjetivno, ali isto tako, vojni doktori su ti koji krse zakletvu. Pomognu vojniku, koji, zatim puca, I ranjava protivnika, a taj protivnik mozda, nece na vreme dobti potrebnu negu I umrece. Taj doktor, da li je on kriv, sto je omogucio smrt, jednog coveka.
Slicno bi bilo, kada bi veterinar izlecio psa, I onda ga poslao u copor macaka, da ih ovaj ubije sto vise. Na kraju, ako pas pobedi, veterinar pusta suze radosnice. I svaku krisku hleba, koje se odrekao, da bi stitio te iste, zaboravi.
Medjutim, vratimo se Hipokratu. Jasno je, ili da mi danas nismo spremni da pojmimo sustinu njegovog dela I da po nasoj zakletvi delamo, ili je ta zakletva, cisto formalnost, samo jedan nebitan korak do nastanka doktora. Hipokrat, se ne bi slozio. On se kleo I Bogovima, da je spreman da stiti tudje zivote, I svoj stavi u sluzbu tog cilja.
Latinska izreka, kaze:
“Ko cuva cuvare?”
Jasan odgovor, glasi, Niko. Nobody. Niemand.
Iz toga, kroz prizmu medicine, od epidemije, ko doktore stitii?
Odgovor glasi isto, Nadie. Ali, dok cuvari, nicime ne obecavaju, da ce njihov zivot, biti stavljen u sluzbu ocuvanja onoga sto cuvaju, Hipokrat je trazio, da doktor obeca, da ce staviti svoj zivot na kocku, zbog svoje sluzbe. To znaci, da ce se izloziti epidemiji, samo da spase jednog svog pacijenta, I to, samo ako je sposoban. A doktor, nije uvek vican tome. I nisam siguran, da li doktor treba da umre za jednog pacijenta, kad su na vidiku hiljade drugih, koje moze da spasi.
Na kraju, kao referencu svega ovoga, medicina, treba novu zakletvu. Ili makar da mijenja svoja pravila, jer mnoga se krse, sa onim sto medicina nudi.
Na kraju, zasto sam odabrao da budem doktor. Jer je to izazov, spasiti jedan zivot, ali nakon sto bavljenje doktorstvom posatne navika, gasi se osnovna funkcija doktora, da pomogne drugima. Tada, doktor, rusi Hipokratovu zakletvu. I oglusuje se o svoju rijec. A zar ne bjese, “Covjek vredi, koliko mu je rec cvrsta.”?