Nesebična ljubav
Bila je prosta , puna života
Maleni cvetak koji nije znao
Koji nije znao da mi je osta
Života svega,premalo
Nije znala ništa o meni
Nit sam ja znao ništa o njoj,
Al ljubav je rasla svakoga dana
Sve više i jače kao roj
Ona je bila suština svega
Životna snaga, životni cilj
Ona je bila moja nada
Nikada nije bila hir
Učini da zaboravim sudbinu svoju
Sudbinu gorku što me čeka
Umirem mlad, smrt me stiže
Jer za mene nema leka
Dok držim to dete u naručju
I prstima prolazim kroz nežne vlasi
Shvatam da ona je još uvek mala
I ne želim da zbog mene pati
Dajem joj slobodu, puštam da leti
Da zgrabi oblake velikih visina
Nek zavoli drugog, sreću nek traži
Zamnom bi patila zbog jedne laži
I tu stajem, ostalo je ćutanje
I samo vetar tužno odjekuje
Oduva prašinu i napiše natpius
"Voleo sam je"
Dopuna: 24 Jul 2008 15:24
Pesma koju sam napisala sa 14. godina!! Šta mislite
|