Večeras moja duša leti u visini zvezdanog neba,
Večeras moje oči puštaju kapi bola,
Večeras ništa nije kako treba,
Jer večeras više nisam tvoja...
Plakala sam dugo i krila u ruci tvoju sliku,
Želela sam da vratim tvoje reči i postupke,
Ali jednostavno nisam imala priliku
Da dođem do tajne istine...
Nikada saznala nisam šta se u tvojoj duši krilo,
Nikada doznalo nije srce tvoje misli skrivene,
Jer nikada saznalo nije šta je sudbini bilo
Da te odvede od mene...
Otišao si ...Okrenutih leđa...
Ni zbogom mi nisi rekao tada...
Ponašao si se kao da me ne poznaješ,kao da te moj pogled vređa,
A tako se ponašaš i sada...
Ostani!Ne idi daleko!Kuda bi tvoje srce da krene?
Ostani,ostani u zvezdanoj noći i pokloni mi osmeh svoj!
Ostani u mome srcu i večno se sećaj mene,
Ostani,ostani...u noći toj...
Ostani kraj mene i slušaj melodiju praznine,
Ostani još jednom u mom najlepšem snu,
Ostani u srcu mome sve dok ti ne zaboravim ime,
Ostani u duši mojoj,da više nikada ne bi mislio na nju!
|