Poetske bahanalije

2

Poetske bahanalije

offline
  • Pridružio: 21 Okt 2006
  • Poruke: 11
  • Gde živiš: Somewhere over the rainbow ~ MNE

hehe tačno vidim da bi se mnogo dobro slagao sa ljudima iz moje bliže okoline :-D
Ove 2 pjesme su neka čudna faza, ne znam koliko dobra (kritičarima je namjenjena ova druga pjesma) ali meni je prijala žestoko. Imam ja u svom opusu takve patetike da ti dođe da plačeš... ali od muke :-D

jedna stara pjesma čisto da se predomisliš za ovo članstvo u klubu :-)





LOŠA GODINA ZA NAS


Čekaš li me,
kad vjetrovi zazvižde
praznim ulicama,
onim istim na kojima si me tražio,
kad si tako silno želio,
da me kao slučajno sretneš,
da prepoznaš moj osmijeh
i pogledom mi kažeš
nešto samo naše.

Jesu li ti i jutra
kao noći hladne,
kome putuju tvoje želje
u one sate,
kad si ih šaputao
tajno i strasno,
nešto izmedju bola i sreće.

Prisjete li te neke davne pjesme,
Vito, neki Željko pa Ljerka,
neka prazna obećanja data tek onako.
Poželiš li još uvijek,
da te zaljubljeno pogledam,
da i tebe prevarim da si samo moj,
kao što ja poželim
da budeš hrabar i vješt,
da me ukradeš,
da me još jednom slažeš,
tuđim pjesmama,
besmislenim i izanđalim riječima,
čekajući da ti se spustim na dlan,
onako kao si to oduvijek želio
da uradim divlje i šertski,
da te presretnem
ispod ulične svjetiljke
i dodirnem ti usne,
kao u nekoj
staroj ljubavnoj priči.

I opet je jutro,
jutro moje sneno,
na mom vratu
još čekaju nanizane
sve te neizgovorene tajne,
ima tako nekih tuga,
koje ne osjetiš,
ali te uvijek zateknu
pri buđenju,
a jutro je
jedne pozne jeseni.

Memljiv trag
jedne tajne ljubavi,
do pola napisana pjesma,
bez kraja i početka,
od snova i nekih hladnih kiša,
nijemi nemir riječi,
visoko iznad tvojih krila,
prolazi ili tek počinje,
još samo jedna loša
godina za nas.

M.V.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 380
  • Gde živiš: u začaranom zamku

citam po drugi put ovo sto si napisala i jos ne znam kakav komentar da dam, a moram jer to zasluzujes definitivno...

Galatea ::Daj ne stavljaj mene u okvire
na mojim zidovima vise još davno okačene zablude

još sanjam divlje konje i zrele lubenice
na ovom sajmu ludila ja sam samo
loš pjesnik nekog lošeg vremena

...
Zato me nikad ne pitaj
o čemu razmišljam ovako mamurna
jer u kosu sam uplela mirise Grčke
i sanjarim u hladu sandalovog drveta
vrijeme mi curi kroz prste i kasno je


ovo je odlicno... ali treca pjesma mi se najvise dopala... ili se u njoj najvise pronalazim ...

Galatea ::I opet je jutro,
jutro moje sneno,
na mom vratu
još čekaju nanizane
sve te neizgovorene tajne,
ima tako nekih tuga,
koje ne osjetiš,
ali te uvijek zateknu
pri buđenju,

a jutro je
jedne pozne jeseni.



offline
  • Pridružio: 23 Jun 2004
  • Poruke: 3996

Evo meni jako prijatnog iznenadjenja posle par dana odmora.. Dobro nam dosla, a mi tebe bolje nasli Smile
Naklon za pozdrav..

offline
  • Pridružio: 21 Okt 2006
  • Poruke: 11
  • Gde živiš: Somewhere over the rainbow ~ MNE

Veliki pozdrav Smile
zelenooka biće još pjesama, nadam se da ćemo se lijepo družiti. Ono što sam uspjela da pročitam ovih dana na forumu me je zaista oduševilo, ima jako puno talentovanih ljudi, lijepih pjesama...

Limit hvala na dobrodošlici. Kako reče veliki Miljković "ubi me prejaka riječ" nadam se da niko od vas nije pogrešno shvatio pjesmu CABARET GROTESQUE jer je pisana kao odgovor kritičarima koji baš ne gotive vulgarizme u pjesmama a ja nijesam pjesnik, ja tek tako opsujem po koju pjesmu za svoju dušu :-)

Evo još jedne za danas, nastavak "loše godine za nas" par godina kasnije, da, da, baš kao u španskim sapunicama :-)


KAD DJECA U NAMA POČNU ZABORAVLJATI



Oprosti mi što se ničega više ne sjećam
ovih dana najglasnija je tišina koja odzvanja
tjerajući me da zaboravim i da se nikad više ne sjetim
ni onih sumornih jeseni u gradu novih mostova
ni onih kišnih predvečerja u bulevaru polomljenih kristala
ni onih čempresa pod kojima si stajao
pijani bludnik koji je mogao biti pjesnik ali ipak nije.

Zaboravljam i tvoju sjenku koja se tetura niz praznu ulicu
i taj sablasan odraz privida u očima vječitog sanjara i skitnice
dok ti pod nogama promiču
neka druga iskustva
neka tuđa sjećanja
zadimljene birtije
čaše kuvanog vina
neke druge žene
nikad toliko lijepe
nikad toliko stvarne
i nikad tvoje.

Zaboravljam i onaj miris cimeta
oguljenih narandži i stihova
zaboravljam i da sam te čekala
u onoj pjesmi koju si volio
zarobljen između dva stiha
razapet kao sloboda na barikadama
kao bijeli lencuni pred kišu.

Ne sjećam se više ni tvoje nestrpljivosti
ni svoje naivnosti
ne sjećam se ni svih onih ljudi
koje sam voljela tebi u inat
privijajući ih uz sebe kao topli hleb
vječno gladna posebnosti i iskrenosti
ni onih pisama poslatih na pogrešne adrese
ni kore divljeg badema jednog miholjskog ljeta
ni tragova soli na mojim prstima
ni onih olujnih noći
kad me nijesi umio čuvati
ni sačuvati od sebe i kajanja
(a bilo je...)

Bilo je prokleto drugačije
nešto čemu nikad nijesam umjela naći ime
niti razlog još manje namjenu
nešto što je ličilo na hedonizam
uz izvjesnu dozu pretjetiranja
idealizovanja nečega tako krhkog i nesavršenog
kao život ili ljubav.

U naletu godina sve više se sjećam onog što sam zaboravila
i lagala bih kad bih ti rekla da sam još uvijek ona ista
koja vjeruje u ružičaste snove ispisane na zamagljenim prozorima
koja pravi mostove od oblaka i kišnih kapi
podiže hramove u čast poraza
i trguje pogledima sa slučajnim prolaznicima
možda... možda sam umeđuvremenu odrasla
(znam, obećala sam ti da nikad neću i opet sam lagala)
naučila da ne vjerujem tuđim idealima
da se zatvorim u sebe poput školjke
osluškujući lepet krila palih anđela
čvrsto stežući utrobu u naletu lešinara
čuteći velike istine i male laži
zaboravljajući ono čega želim da se sjećam

I opet je jesen
i opet su one iste kiše pod kojima smo stajali
i čekali nešto što nikad neće doći
i opet je pravo vrijeme i pravo mjesto
samo smo mi pogrešni
i sebi dovoljni
i opet je pjesma
i opet ćeš kroz zube provući
„ ni jedna nije kao ona“
a znaš kao i ja
da ni jedna nikad neće biti kao ona
i da nikad nećeš zaboraviti ono čega se i ne sjećaš
ni ove niti bilo koje jeseni
koja dolazi i prolazi bez nas

(još samo da se sjetim šta sam ono trebala da zaboravim)

M.V.

offline
  • Pridružio: 30 Jun 2006
  • Poruke: 475
  • Gde živiš: U snovima...

Nisam prije komentarisala,ali stvarno moram ti reci da odlicno pises,pjesme su ti sacinjene od izuzetno jakih stihova.

Dobrodosla!
Pozdrav...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1360 korisnika na forumu :: 25 registrovanih, 3 sakrivenih i 1332 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: aramis s, bestguarder, Bobrock1, cifra, Djokislav, FileFinder, GandorCC, Georgius, hyla, jackreacher011011, Koca Popovic, ladro, laki_bb, M1los, Mi lao shu, Milometer, Oscar, Parker, stegonosa, vathra, Volkhov-M, vukdra, W123, zlaya011, zzapNDjuric99