offline
- offman
- Legendarni građanin
- Pridružio: 13 Avg 2003
- Poruke: 3525
|
Dok tonem
Dok zaranjam u sebe,
I tonem u sebi,
Pričam u samom sebi,
O sebi,
A, gdje si ti
Ne, ne mogu pričati o tebi.
Dok tonem u sebe,
Nalik na papir u vodi,
Da sve dublje,
Tonem brže,
A, gdje si ti,
Ne razmišljam dok se rastačem,
Dok u dnu plavog mulja,
Tražim svjetionik,
Tu počinje priča o tebi,
Ej, kako ne bi,
A, gdje si tad,
Kada zamire grad,
I izlazi iz tame slika daleka,
I rijeka, i mjesec, i đavo što se smije,
To si ti, ali ne pričam o tebi,
Pričam o njoj,
Davno je bilo to.
Ovo mi i nije trebalo.
* * *
Tvoje lijepe kose,
I kapi rose ispod magle,
Strani grad kiše kvase,
Pratim tvoje pokrete nagle,
Ljudi ulaze i izlaze,
Popodne su ljulja u svom ritmu,
Neformalne priče,
Mi smo u istom stisku.
Ajmo se odvući,
Od sopstvene patnje,
Ajmo se odvući,
Usred znojne zapare.
U mirisu tišine,
Ništa sem tvoga daha,
Pune su praznine,
Bivšeg očaja i istine.
Tvoje lijepe kose,
Sunce se diže iznad magle,
Skupljene slike biće stare,
Možda će blistati ko perle.
* * *
Na kraju grada, kao na kraju svijeta,
Široka ulica omeđena od drvoreda.
Tim putem vraćam se sjećanjima,
Bez koraka, bez daha, bez traga.
Varljivi sutoni smišljeni da škilje,
Zrakom u mrak kroz stare grilje,
Te malo svijetli, pa se potkrade,
Polusnom, poluslijep, s polulijepom.
Šta god da je sad,
Šta god da novo ljeto donese,
Jedno sidro s dna,
Tamo me vraća, tamo me baca, tamo me odnese.
.... nastavak recitala "Kad pukne mjehur"
http://www.mycity.rs/Nasa-pisana-dela/Kad-pukne-mjehur-by-Offman.html
|
Uz dužno poštovanje njemu.
