|
PUNO LJUBAVI
Ne znam zašto pesmu pišem,
Ali ovim rečima je započinjem:
“ Život je ponekad ljubavlju začinjen
I njegovom lepotom je čovek opčinjen “.
Ljubav potiče iz korena
A mržnje uopšte nema.
U stablu je neka trema
Kad vetar ne drema.
Boja cveta čini zrelost
I otvori se kad dopre svetlost.
Ljubav predstavlja smelost,
A ponekad je osuđena na nemilost.
Neka ljubi ko voli,
Ali srce posle zna da boli,
Za ljubav se ne moli
I ne može usnama da odoli.
Ali kad zađe u posne godine
Ni ljubav tada ne gine.
Tada neka svetlost sine
I kažem:“ Nasleđuješ me, sine “
Kolika je cena života i ljubavi?
Ona se sa osećanjima bavi.
Prvo te u iskušenje stavi
Pa te posle život ostavi.
26.3.2005.
|