U tkanju neprolaza - Slovenska

2

U tkanju neprolaza - Slovenska

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Izgnanstvo

Vrelina upletena u samilosna cutanja
jos malo divljih lutanja i saputanja.
Volim taj dodir i snagu slasnog grca,
na usni kap strasti iz tvog vrelog vrca.

Oslikavam sve moje crveno u venama
tvoje zeleno u pogledu,crno u grudima
kad odes omadjijan u zagrljaj tudjim zenama
i ja strmim stazama krenem bivsim ljudima.

Moje modro pod noktima i zlatno u oku
tvoj purpur u nabujalim mojim nedrima.
Uroni svojim sjajem u moju tamu duboku
da stegnem i upregnem te belim bedrima.

Osluskujemo divlje otkucaje pohote
mi prokleti izgnanici sazdani od grehote.
Poljupce nam vrelinom zakljucalo vreme,
jos nosimo odbegle tajne pretesko breme.

Uranjamo poslednje dane nevida i gorcine
pod modri talas u nas nadosle plime.
Paucinu sa misli sklupcanih skidamo,
dok jedno drugo bez milosti kidamo.

Slovenska



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Hajde da se menjamo

Daj mi dugme sa tvoje kosulje
da zakopcam svoju kovrdzu
kroz prvu rupicu provucem nit prkosa
a u cetvrtu necujno ostavim
nehaja dah,il' mozda strah.

Dacu ti bros sa haljine neskrojene
od platna neistkanog belog,
da prikacis njime sve tvoje
korake lagane da zastanu
u njegovom bljesku ostanu.

Dacu ti sopstveni odraz
raskosnog mrgodjenja,
ako mi das u pogled zaronjeno
tvoje oko svevido.

Daj mi kopcu sa tvoga kajisa
da njime obavijem moje oble
krletke,prepune bljestavih kikota.

Dacu ti - ako mi das.

Hajde da se menjemo,
dacu ti netrazeno,ne trazim dato mi.

Tako se igraju deca
pa se naljute-
svakome svoje vise ne moze,
ne vracaj mi, ne vracam ni ja.


Slovenska



offline
  • Pridružio: 24 Avg 2008
  • Poruke: 616
  • Gde živiš: Aleksandrovac

Slovenska, veoma lepi stihovi.
Iako sam jako umoran pročitao sam ih sve.
Na mene su najači utisak ostavile prve dva strofe poslednje pesme.
Inače pesme su ti raznovrsne i imaju snagu da prenesu tvoju emociju.
Možda pomalo nekad izgubiš nit onoga što si htela da kažeš, ali ništa strašno.
U svakom slučaju generalni moj utisak je da su pesme lepe.
Pozdrav i sve najbolje od Boga.

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Hvala Neso.
Znaci mi tvoj iskren komentar i misljenje o mojim stihovima.
Svako dobro iz duse ti zelim.

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Prazan kofer

Saznaces gde su se i kako izgubile
godine ocaja u kojima su se silno ljubile
dve suprotne strane sveta,
dva pupoljka, nikad cveta -
i bice ti tada jasno,
za oboje sasvim kasno,
u ovom koferu sto preko praga sa mnom ide
niceg nema
ni zaborava, ni uspomena -
ni suza, ne bih da se vide.
Samo prazninu ponosno nosim
prosjak sam, al' danas, eto... ne prosim.

Slovenska

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Zatvorenih ociju

Da te vrate u okrilje mojih ruku
kao kad majci cedo vracaju,
nikog ne molim
nebu ne pruzam ruke
i molitve odavno vatrama cutim.
Plamena cudnu moc na kozi svojoj trpim,
bol svoj bolim.
K'o zloslutnica kakva, odavno stradiju slutim.
Stablo sam medj' stoletnim platanima,
lavirint svojim danima
ne ljutim se na ljude
sto lakse staze biraju gde nema trnja.
Put su moj sudjaje birale
dok su dusu povijale
u cemerne povoje svoje zlovolje,
u noci koja je na strah mirisala,
od cadji crnja.
Nevidana, sva u ranama,
od stene jaca, odbegla od placa,
proplancima, kaljugama, raskrscima,
gorama i vodama te vracam,
ma u patnji pevala il' u jauku snevala,
odlazi, ja nocas placam.

Slovenska

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Trazim trag

Lutam gorama srama.
Krvavih tabana ja vatru gazim
skitam bespucima,
uranjam u bezdane
srnama u sumi vidam rane,
cupam putokaze
i svoju dusu
na komade.
Lutam prokleta.
Oci mi iskopale ptice
zloslutnice
u batrganju gorama
besmisla.
Kao vucica
svoje cedo sam stisla,
mlekom istine hranim ga
od svakog zla branim ga.
Zalud obezglavljena junacenja,
zalud kletve i prastanja
do kraja sam stigla.
Haljine sam sa sebe zbacila.
Crnu kosulju poraza
iz blata podigla.
Iskezenih ocnjaka
ruga mi se odbegle radosti
lepota.
Zalud sve je.
Nigde ni traga zivota.

Slovenska

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Traganja

Trazim u sumornim lutanjima
odavno zaboravljene likove,
kidam na komade stare fotografije,
od nasih nehaja izbledele.
Nenaviknuta na podle trikove
pitam se jesu li moje reci
ikada vredele.

Trazim u krosnjama
nekud odbegle, srecne poglede,
zaustavljam vreme u hodu.
Nikada nisam slavila pobede,
nek' uvazeni glumci slobodno odu.

Na pozornici ovoj ostajem sama
pitajuc' se
da li je ovo bila komedija il' drama.

Slovenska

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Mocvara

Koraca mocvarom
gazeci blato
sto na njen zivot lici.
Ni nalik nekoj tuznoj prici.
Ovu pricu oko videlo nije
u rec da stane ne moze
svukla je haljine
pokisla
do gole koze.

Kaljuga crna
koju kisa zaliva
suzama prastanja.
U cvor svezana
sva bivsa mastanja
i nade.
Ko li je nocas bolesnu
izdade?

Znala je nekada
stazu do reke
sto vodi.
Mrezom je nadu lovila
dok se nije slomila.
Sada joj samo tama godi
bez mesecine.
Sada drhti od straha
u zagrljaju tmine.
Cvili.

Gde ste vi bili
dok je padala
u tom stradalnom letu
ipak se nadala.
Vi ste bili odvazni
gordi
sebe puni.
Vikali ste tada:
"Truni u svojoj kaljuzi!"

Kroz siblje uplakana
izranavljenih stopala
rasirenih ruku
bicevi je proslosti
tuku.
U narucje bi da primi
da zadrzi
sve odbegle sene
sva odbegla bica
da na grudi privije
tudju bol
sestra da postane njenoj.

U daljini
tamo na kraju pustare
vodopadi je sudbine
zovu.
Ispod dve duge
jos jednom da prodje,
okusi kiselo grozdje
da poslednji put
zubi joj utrnu.
Da svira harfu,
dodirne strunu
gubitnistva
tek tada da shvati
ne postoji ista
cemu se treba vratiti.

Svoj bol da boli
svoju patnju nek' pati
otici
tek kada
sve shvati
i prihvati.
Poneti samo pokrov
poslednji povoj.

Pustiti da iz izranavljene duse
potece gnoj.
Otici na put jedne noci
nalik ovoj.

Slovenska

offline
  • Pridružio: 25 Mar 2007
  • Poruke: 23

Tamo

Tamo gde se ne sanja
putujem bez karte i kofera
iz sebe izasla
brojim korake zabluda.
Tamo gde se ne voli
odlazim bez srca i duse
iz sebe pobegla
kapljem ocajem crveno.
Tamo gde se ne zivi
zurim bezimena
iz sebe iznikla
u nistavilo nestajanja.
Tamo gde je trava nigdine
polozicu svoje telo
u sebe vracena za kraj.
Tamo gde nema pepela
da se kao zar ptica
ponovo vratim stradalna
u sebe sklupcana
trazim uzburkane vode
pruzenu ruku.
Postajem kap zaborava.

Slovenska

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 497 korisnika na forumu :: 3 registrovanih, 0 sakrivenih i 494 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Ageofloneliness, bigfoot, pein