Ako moze na engleski jezik, molim vas, mozete izmijeniti tekst.
Odrastamo. Kraj decijeg zivota je vrlo blizu, i sve sto nam dolazi vrlo je nepoznato. Razmisljamo kojim putem krenuti. Mislimo o tome da li cemo izabrati pravi put, da li cemo i dalje biti zajedno. Mnogo toga je proslo, a mnogo toga jos cekamo. Strah od novog pocetka nam stvara velike muke.
Buducnost nije mala stvar. Odluka koju donosimo mozda je i najteza u zivotu. A moramo dobro razmisliti. Stariji i profesori vrse pritisak na nas, roditelji nam govore da izaberemo ono sto su oni hteli ili zavrsili. Medjutim, nama to sve i dalje izgleda jos daleko. Svaki dan mi prolazi u razmisljanju o odluci koju donosim. Mislim da sam se opredelila. Volim istoriju, srpski i politiku. Odlucila sam da upisem pravo. Volim da se raspravljam, volim da budem glavna. Sigurna sam da cu to hteti i da cu moci naci posao sa tim. Mozda i to nije moje zanimanje, mozda i necu uspeti, ali ostaje samo da cekamo.
Vremena je malo, a mi smo sve nesigurniji. Sta se desava ako se pogresi, ne znam, ali nadam se da ce na kraju sve izaci na dobro. I nadam se da ce svi moji drugovi uspeti da odaberu pravi put.
Unapred zahvalna.
|