(posto je vec u pricaonici mogu malo da se raspricam i sagledam tvoj problem iz razlicitih uglova)
Kao prvo, nase skolstvo je cudno samo po sebi imajuci u vidu da u tehnickim skolama uopste ima pismenih zadataka iz srpskog. Inzenjerima treba poslovna korespodencija + pravopis + gramatika + forma seminarskih. Namerno ili slucajno, to se i ne radi u srednjoj skoli.
Ali tebi to nista ne znaci, vec moras i ocigledno zelis nekako da se izboris za vecu ocenu
Nemoj se opterecivati ovim radom, jer nista neces moci da promenis. Nema neke realne osnove za zalbu jer nije narocito originalan rad, a nije ni stilski sjajan. Po meni nije bilo toliko lose, dobar je zakljucak, u zavisnosti od toga ko ga je pisao, u nasem skolstvu bi mogao dobiti od 2- do 4+, pa i 4 na 5, ali kao sto rekoh, to ti nista ne znaci.
Jedino resenje je da se bacis na one stvari koje mozes da promenis (da imas savrsena odgovaranja iz knjizevnosti, da testove dobro odradis...) i posle ti nece ni citati radove sa pismenog, osim kada su bas dobri. Ukoliko teme nisu vezane za analizu dela (tada moras izvuci samo ono najbitnije iz kritika, povezati i prodiskutovati) pisi ono sto profesorka voli da cita. Ja sam svasta pisala (od ljubavi, preko politike, do seksa), pomerala granice, igrala se na pismenim zadacima, uvek su mi radovi citani pred odeljenjem nakon ocenjivanja, a stil mi je pritom bio ispod proseka i bez talenta. Prosto zato sto sam nanjusila da profesorka to voli. Pa su i ostali poceli i bilo je bilo uzivanje slusati tudje radove
A u osnovnoj sam pisala deskriptivne, "nakindjurene", "pejzazne" teme posto je nastavnica to volela. Smor zivi, ali sve za neki visi cilj.
Dakle, sta je bilo, bilo je, okreni se buducnosti, dokazi na drugim stranama, na pismenim zadacima oslusni profesorkine zelje, dovoljno si inteligentan da prihvatis te smernice. I ne zameraj se profesorki, vec radi suprotno od toga
|