Blog korisnika kindergirl
| normalni ljudi | |
|---|---|
| 24 Feb 2010 21:51 | Idi na vrh |
| shta chitam "virtuelno" ovih dana...
Ivan Tokin Normalni ljudi "Da nisam tog jutra otišao na pijacu da kupim piletinu i zelenu salatu, da sam kupio tu negde oko gajbe, da nisam otišao sa psom, po suncu i namerno lepo raspoložen, ne bih video raskopanu levu stranu Bulevara. Nameštaju nove šine. Ne bih video veliki žuti bager kod ugla sa Sinđelićevom, kako precizno kopa, podiže i spušta zemlju i okreće se oko svoje ose. Ne bih video ni čoveka u kabini, čoveka koji radi svoj posao. To je velika stvar, kad neko radi svoj posao. Kopa mašinom. Pa to je definicija uspeha, uživo. Raditi svoj posao vrhunsko je dostignuće.Dvadesetak metara niže, na raskopanim šinama, pored ulaza u park, jedan deda i jedan unuk takođe su radili svoj posao. Deda je sedeo na ivici raskopane tramvajske baštice a unuk je bio u samoj baštici, sa malim žutim bagerom u rukama. Deda je sedeo na novinama i gledao unuka, a unuk je kopao, malim žutim bagerom je premeštao zemlju sa jednog mesta na drugo. Deda je pazio da unuk bude na bezbednoj udaljenosti od ulice, a unuk je pazio da razmešta zemlju kao što to radi veliki bager. Ja sam pazio da ne narušavam tu scenu. A hteo sam da sednem pored dede, hteo sam da pitam svašta, da saznam nešto više o unuku, o samom dedi, o tom spokoju kojim zrače njih dvojica. Interesovalo me je šta unuk radi inače, šta je deda radio u životu, šta planira dalje, kako su njih dvojica dospeli u tu ravnotežu sa Kosmosom, u tom trenutku. Nisam prišao i nisam ništa pitao. Gledao sam. Gledao sam normalne ljude. Gledala ih je i jedna zgodna devojka sa belim slušalicama. Nasmešila se i njima i meni, i prošla. U povratku kući pokušao sam da otkrijem neko skriveno značenje, neki odnos malog i velikog bagera, neki ozbiljan kontrast koji bih mogao da naglasim i da posle pametno izvedem neki zaključak. Nisam ništa otkrio i nemam šta da naglasim. Samo kažem da je život nejčešće tu, na raskopanim tramvajskim šinama ili između one dve devojke što sam im rekao da se nalaze u ulici koju traže, pa smo se smejali. Kažem da ne mora da se putuje avionom do života, do života ne mora da se stigne skupim kolima, a posebno ne mora da se uzme kredit. I kažem da su mnogi to zaboravili, a svi smo to znali, jer smo svi jednom bili deca." @CM & neshto drugachije,a opet nekako slichno, toplo i ljudsko (ljudskosti i saoseccanja mi fali ovih dana, pa zato) ".........Malopre sam pročitala dobru vest. Naime, u jednoj apoteci je počeo da se prodaje lek za slomljeno srce. Konačno. Dosta je bilo više prirodnog lečenja, nema se vremena za to. Nekim ljudima treba 3, 5 godina da se izleče, a nekima par dana. To nije fer prema ovim prvima. Dajte lek. Bilo kakvu drogu. Jesta da preziram drogu, ali kad je ovo u pitanju, mora se. Jedna doza je 40 grama i košta jedan euro. Dajte mi za sto jura. Da imam. Nikad se ne zna. Sledeće u planu je da izumre ljubav. Ili da se izmisli neki lek i za to, kako će da se pojavi i kada će da nestane, sporazumno. Progutaš i jao evo je ljubav, cmok cmok. Osetiš potrebu za dalje, progutaš, aj ćao. Nema se vremena za ljubav. Ko će da se zalaže. Kad si mlad, onda važi to mladost-ludost, mlad si za vezivanje, šta ti uopšte znaš o životu, a ako si i bio lud, vadiš se da si bio mlad. Kad si nešto stariji, onda se kaže da je ljubav više kao neka stabilnost i sporazum, mislim, ko još luduje od strasti i iskrene ljubavi i ide na posao, donosi novac u kuću i tako to. To te dekoncentriše i zaglupljuje, nisi više ni ciničan (a čula sam da je to odraz inteligencije), a ni produktivan na poslu. Za one još starije to je neprimereno, pošto si valjda oko četrdesete već jednom nogom u grobu. Tako da, ne ludujte. Kad bolje razmisliš, iako jedna od najeksploatisanijih i najzastupljenijih pojava, ljubav je krajnje nepoželjna, sem ako nije u tom nekom umerenom, a ne sveprožimajućem obliku. Veze lepo treba da budu kao odlazak u supermarket, potreba, prijatnost, jednom, dvaput nedeljno. Ko će više da se zagledava jedno drugom u oči, da otkriva sebe u tuđem pogledu, da zajedno prevazilaze sve teškoće, da ima ludačku potrebu za ovim drugim, da je spreman da ide kroz vodi i vatru za ovim drugim i da se odriče ponosa, troši svoje vreme na nekog, da se unosi u tuđa osećanja i potrebe, ili nedajbože odriče nečega (sa zadovoljstvom) zarad drugog... To danas rade samo budale. Niko se od toga nije leba najeo, sem ako nije eksploatator ljubavi (bestseler filmovi, knjige, muzika). Zato mislim da je sledeći plan da se ljubav malo oladi i stavi u funkciju današnjeg zaposlenog urbanog čoveka i žene." http://loveless.mojblog.rs/ |
|
| od Aljaske do Meksika... | |
|---|---|
| 21 Feb 2010 19:20 | Idi na vrh |
|
* somewhere in between... sa: http://www.mycity.rs/Blog/la-belle-personne.html sinocc me neko/nesshto podseti opet..da ne objashnjavam, ko razume shvatice. |
|
| ability... | |
|---|---|
| 18 Feb 2010 19:12 | Idi na vrh |
secretzen.com |
|
| happy Valentine, sta sam trazila,a sta sam nasla... | |
|---|---|
| 14 Feb 2010 20:40 | Idi na vrh |
| "Volim kada se vozimo taksijem, ćutimo i držimo se za ruke.
Ne volim kad mi namiguješ. Ni kad nisi tu. Kad podlegneš genima i kad se mimoiđemo u krevetu. Kad se igramo suprotnih polova Pa se trudimo da se ne razumemo. Volim kako me voliš I kad pričamo u brojevima. Na primer, Večeras si pijan tri, meni se spava pet, A nedostaješ mi beskonačno. Nisam razlučila Da li ima više reči ili misli, Spetljale su se u pačvork osećanja Za tvoju odsutnost I tvoj povratak. Ja sam već odavno zauvek tvoja. U svim vremenskim zonama I egzotičnim destinacijama. U go go barovima I starim negativima. Na svim iscrtanim mapama. U neispisanim pesmama. Na spisku stanara U ličnoj karti I u sebi, Tvoja. Volim kada se vozimo taksijem, ćutimo i držimo se za ruke. Ne volim kad nisi tu." http://hajfideliti.blogspot.com/ na poseban dan. |
|
| zasto bubamare jedu ljude? | |
|---|---|
| 05 Feb 2010 18:45 | Idi na vrh |
...pita se Valentina Brostean
   
ostale na: http://www.myspace.com/valentinabrostean (: |
|
| pricha o ljudima i snovima...counting fish. | |
|---|---|
| 22 Jan 2010 14:33 | Idi na vrh |
| Axel Blackmar: Most people think I count fish, but I don't. I look at them. I look at their souls and read their dreams and then I let them into my dreams.
... Axel Blackmar: Whenever I try to remember my dreams, I always turn 'em into stories. But dreams are like life. You can't catch it with your hands because you can't catch something you don't really see. If you believe in your dreams, you could be sure that any force, a tornado, a volcano or a typhoon, wouldn't be able to knock you out of love; because love exists on its own. ... Axel Blackmar: Columbus wouldn't think I was crazy for building a flying machine, because history is all dreams. No rules or books. It's just there, waiting to be discovered like when Columbus found this place. I don't know if he found his dream. ... Axel Blackmar: But what's the point of breathing if somebody already tells you the difference between an apple and a bicycle? If I bite a bicycle and ride an apple, then I'll know the difference. ... Axel Blackmar: Elaine, I was trying to tell ya the other night: Eskimos believe that even though you die, you're never really dead. Elaine Stalker: What are you then? Axel Blackmar: Uh, you're Infinity. See they believe that when the physical suit of skin dies, it becomes apart of the Earth. But your soul, keeps going, y'know? Into other things like uh, trees or fish or rocks. Or even other people who're actually at that point you. Elaine Stalker: What if you don't like what you've turned into? Axel Blackmar: You just wait. You wait a few years and then you'll turn into something else. ... Axel Blackmar: If you and I were to die in a plane crash it wouldn't matter, because our souls would keep on going and we would love each other from place to place - because it is infinity. ... Grace Stalker: I'm not going to die. I'm going to live forever until one day I'll wake up and I'll be a turtle. ... Axel Blackmar: After the storm, I couldn't say life was beautiful. But all I kept hoping for was the Eskimo boy of my dream to run out of one of these doors and hug me. And even though I no longer felt like a fish and realized I knew nothing, I was happy to be alive. Arizona Dream (: odgledala juche dva puta, ponovo, s razlogom.... |
|
| nesto kao odluka, Second Life | |
|---|---|
| 08 Jan 2010 19:43 | Idi na vrh |
| isto tako mogucc, nishta manje stvaran...
"......... Neke opšte stvari su upravo to jer su istinite. Smejte se iskreno i ne podsmehujte se. Nadjite razlog za smeh i onda kada baš nemate nikakvog razloga za to. Teško je, ja to odlično znam, imala sam razloga ne da se ne smejem nego više nikad to da ne uradim. I onda bih kukala ljudima, pričala im, pitala ih, tražeći od njih savet, pojačnjenje, razumevanje, pažnju, potvrdu, njihova iskustva, i opet pojašnjenja, pojma nemam.Od svih muka još tako stvaram sebi nove, jer me je posle još i sramota što ne ćutim i dostojanstveno prolazim kroz neke stvari, u samoći i tišini (kojih mi je malo dosta, ali nikad sasvim dosta), i onda prebacujem sebi što nisam dostojanstvena kao drugi, nego svi moraju da znaju da me nešto muči. Ali, to su dva principa, dva tipova ljudi, to je samo jedna u nizu manifestacija osobina koje imamo, i tu niko nije bolji ili gori. Nemam neki poseban savet. Ako vas nešto boli a to ne prolazi, možda nikad ni neće proći, bar je tako sa mnom, ja sam u nekim stvarima trajna, neuništiva. Ali, onda stvarate paralelni svet, privid da je život normalan, kako bi bilo da ste normalni, nešto kao Second Life. Možda se ta dva sveta susretnu, možda ne. Možda vas ovaj sjebani svet trajnog bola sjebe i uništi na kraju, možda se budete kajali što ste ga zakopavali, ali sve su to pretpostavke.Morate da se smejete i osmehujete i da mislite dobro. Iskreni osmesi zaista leče. Nađite razlog u sebi." sa: http://loveless.mojblog.rs/ |
|
| sjaj u travi, glas u vetru... | |
|---|---|
| 29 Dec 2009 20:24 | Idi na vrh |
| "У смрт, сан или јаву. Можда је зато роман близак некој врсти будног сна у коме тамна страна душе губи битку, упркос великом злу око нас, и у нама. Данило не пристаје на улогу губитника јер је уверен да излаз из зла постоји, као што постоји и зрнце светлости, зрнце наде у сваком од нас."
nisam chitala, ali ode u moj mali, privatni bookmark. 
* 19.09.2010. 18h, kisha & Alice Russell na plejlisti... prichu pricha "Shaptach iz Bozjeg sna".... "i trajala su kao dim, u snu i privremenosti.....( Knjiga propovednikova) chije mi to zivote zivimo u tudjini? (M.C.) Mozda je chitav svet ludnica?Ili se sve brzhe preobrazhava u ludnicu? Prispeo sam s puta prasnjav i gladan. I zeljan drukchijeg sveta. (Vasko Popa) Svako secanje je sadasnjost. (Novalis) Paralelnost svetova, nemogucih ali stvarnih, pustala je u decaku korene, postajala deo njega, potpomognuta strpljivim objasnjenjima Luke Arackog da je zivot koji zivimo samo jedan od razlicitih oblika zivota koji postoje na zemlji, ne i najbolji. ...u tudjoj zemlji, tudj sam sebi.... ...zveri ubijaju kad moraju,a ljudi uvek. Jednom nas tu, gde nas ima, nece biti. Mi smo niti koje vezu nerodjene sa mrtvima. (S.R.) Da nije on svoj zivot odsanjao? Ne, nije sigurno da smo ziveli! Kao oblaci, kao dim prolazili su nasi dani.Sada smo samo brodovi kojima obale beze, sjaj u vodi, glas u vetru.... (S.M.N.) Ako je ikad postojalo Oko Gospodnje zatvorilo se.Zato je tama. Na kraju samo zemlja ostaje, i ono shto si u nju posejao. Mozda taj momak nije bio lud.Mozda smo svi prah u nebu, glasovi u vetru? Boga nema, pa zar je onda vazno ko je koje vere? "...da ce covek coveku biti zaklon od vetra...." Gde su nestale sve te godine? Ko ce ih se setiti kad nas ne bude bilo? (Ceslav Milos) u lutanju kroz vecnost ne prestaje da je prati hladnoca i zvuk kapanja vode... Za njega je Jela bila svetlosna tachka koja u sebi sadrzi sve pocetke i sve zavrsetke.U jednom trenutku njemu se ucinilo da izmedju resetaka vidi Jeline oci rascvetane u nekoj modroj svetlosti, nekom savrsenstvu nevezanom za oblik i boju. Boze, sto na svet dolaze takve oci! Takav sjaj! Sada ugasen, jer je ona sebe prosula kroz prozor osmog sprata, bez ijedne jedine reci, kao da prosipa casu vode. Iza nje je ostao otvoren prozor, zanjihana zavesa i tri tanjira postavljena za obed. od Simkle Galicanke Mali Ridji nasledjuje sposobnost da otvara vrata ljudskih dusa i leci glasom i dodirom. "Da li ce mi taj dar pod sivim nebom ista znaciti?" Po stisku ruke i glasu, znao je, i na onom svetu ce ga prepoznati. Danilo Aracki vide kako u zvezdanoj noci trepere lica umrlih, putujuci vasionom iz vecnosti u vecnost, praceni glasovima ptica, ljudi i zveri koji su nekad postojali, koji ce ponovo postojati, pretvoreni u neki novi lik, nikad istovetan onom kakav je nekad bio, jer u strashnom svemiru nema dva ista lika, dve iste dushe.A ipak, Damjan i Danilo dve su polovine iste jabuke, sjaj i odsjaj na vodi, jek i odjek. A mozda je Njujork samo jedna prostranija ludnica? Ni ludila nam nisu ista! -Da kao Ivan Karamazov vratim Bogu ulaznicu za raj. Prevelika je njena cena. Dole je opet rat! Iza prozora se zgusnjavala tama. U Beogradu verovatno svice novi dan,a u Murmansku..... Dozivati, dozivati u pustinji, ljudi ne cuju, pustinja ce cuti!. NY na neki nacin jeste pustinja, toliko gusto naseljena da niko nikoga ne vidi, niko nikoga ne chuje. Postojis, jer te neki covek sanja.(Djovani Panini) Jezik pamti! Sta su? Zvezdani prah na nebu? Glasovi u vetru? Sta? Ciji je glas koji opominje: Zapamti sta si bio na pocetku! " odlomci iz knjige. o obesmisljenosti ratova, o Beogradu, Hamburgu, Njujorku, o tudjini u svojoj zemlji i izgnanstvu iz sebe gde god da odes, o zaglavljenosti u vecnosti senki.... o suocavanju sa sobom i sa prosloscu. kad prozivis tri zivota za jednu noc....... |
|
| Probudjenost | |
|---|---|
| 27 Dec 2009 11:33 | Idi na vrh |
|
"I see you I see you Walking through a dream I see you My light in darkness breathing hope of new life Now I live through you and you through me Enchanting I pray in my heart that this dream never ends I see me through your eyes Living through life flying high Your life shines the way into paradise So I offer my life as a sacrifice I live through your love You teach me how to see All that’s beautiful My senses touch your word I never pictured Now I give my hope to you I surrender I pray in my heart that this world never ends I see me through your eyes Living through life flying high Your love shines the way into paradise So I offer my life I offer my love, for you When my heart was never open (and my spirit never free) To the world that you have shown me But my eyes could not division All the colours of love and of life ever more Evermore (I see me through your eyes) I see me through your eyes (Living through life flying high) Flying high Your love shines the way into paradise So I offer my life as a sacrifice And live through your love And live through your life I see you I see you." Everything is backwards now, like out there is the true world and in here is the dream. "Svaka energija je pozajmljena." 3d experience.magic alive. |
|
| The First Day of the Rest of Your Life | |
|---|---|
| 25 Dec 2009 16:35 | Idi na vrh |
|
"Can you go back in your memory and find a key day that was the start of your life as you know it now? Who were the people around you then? What was your favourite song? Was there maybe a special piece of clothing that brings memories flooding back with a smile? What about the food you loved those days? Iconic details. Where are they burned in your brain like a hit song, a movie masterpiece, an unstoppable feeling. When did your life first explode? Somewhere those images are a picture of who you are. Maybe it was getting married. Your first child. Leaving home. Passing your driving test. Getting your Amex Gold. Or falling in love. Moving house. Losing your virginity. Starting university. Finding religion. Getting stoned. Discovering you were someone else all along. Take five people. Take five days. Define the tingles at either end of their spines. Who they are to themselves. To each other. The family in which they are all, somehow, related. The First Day of the Rest of Your Life might not be Magnolia or even American Beauty, but it's damn good fun. This is thumpingly enjoyable entertainment, even with (dare I mention them?) 'subtitles.' In less than two hours, you will feel that you've known Mum and Dad, eldest son Albert, grungy sister Fleur, romantic bro' Raphael all your life. Cos now you know theirs. Blood ties and facts are only one of the ways we relate. Usually the really important bits are a single moment, incident or word. Bits that affect everything else. Bits that define people to you in ways words can't. Intimacies or misunderstandings. Hard decisions taken when you disagree with those you love..................." http://www.imdb.com/title/tt0926759/#comment 
|
|
