TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Ričard

Drugačiji
Idi na vrh
- Odakle si došao?
- Niotkud. Ja sam odavde.
- Каko to da te nikad nisam sreo?
- Nisam izlazio.
- Bio si bolestan?
- Ne, bio sam zdrav.
- Pa, zašto nisi izlazio?
- Pa zato. Zato što sam bio zdrav.
- А sada, zašto si sada izašao?
- Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi. Niko me neće primetiti.
- Šta bi se desilo da te primete?
- Proglasili bi me za zdravog.
- Je li to rđavo?
- Kako gde. U bolesnom svetu, svakako.
- I šta bi sa tobom radili??
- Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo.
- Аli ti si već bolestan, zar nisi?
- Оd svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove.

Borislav Pekić
Put u nepoznato
Idi na vrh
Misija je bila ispitati napuštenu i divlju planetu Zemlju. Ispred nas je bio mučan i težak zadatak; Zemlja je napuštena već tri veka. Velliki Rat je, kako kažu priče uništio sve na planeti.

Sa setom smo posmatrali kako naš svemirski brod prolazi ispod dva Sunca. Kažu da je Zemlja nekada imala samo jedno sunce.




Od mesta sletanja, vodio je zemljani put, pored njega je stajalo čudno napušteno vozilo...




Na kraju puta je se nalazilo raskršće, isuviše predvidivo (prim. autora).




Sa ove daljine nazirala se kutija. Rekli su nam da je pred nama izbor, levi ili desni put, a da će odgovor biti u kutiji.




U kutiji se nalazio iPad 37, prastari model. Trenutno je u upotrebi verzija 147. No da se vratimo na našu priču. iPad je sadržao podatke, trase puta i ostale informacije. Najvažnije je glasila, idite levim putem...

Put pod noge, skafanderi su užasno teški. Kažu da je vazduh i dalje zagađen, te da je upotreba skafandera neophodna, neko je spomenuo i mogućnost radijacije. Želim što pre napustiti ovu planetu!


Naziralo se uzvišenje, te nam se učinilo kao da neko tamo sedi. Upozorili su nas na mogućnost preživelih Velikog Rata. Prišli smo brdu i ugledali čoveka, koji se ni po čemu nije razlikovao od nas. Delovao je mudro.




Pitali smo ga ko je on, za pravac, mišljenje. Samo je ćutao i zagonetno nas je posmatrao. U jednom momentu podigao je ruku ka horizontu. Pogledali smo u tom pravcu, bio je to pogled u prazno, okrenuli smo glave ka mudracu. Nestao je! Reši smo da krenemo put pravca kojeg nam je pokazao.


Razni krajolici su se smenjivali pred nama. Zeleno More, Malo More, dine, kanjoni... Sve ono čemu su nas podučavali. U nama je tiho gorela želja da snimimo i Zmaja.



Ponegde smo nailazili na tragove civilizacije, delovi Matriksa...



Ni malo lep prizor, naišli smo na leš neke životinje.



Videli su se tragovi borbe, nadali smo se da je Zmaj odgovoran za smrt ove životinje...

Obeliks prastare civilizacije se obreo ispred nas; "Odiseja 2012"!



Čudna slova su uklesana u njemu, ni jedno ne razumemo. Ko zna šta je tu napisano, i ko je to napisao.

Ipak rešili smo ga osvojiti.




Okrećemo leđa Obeliksu, misija se polako privodi kraju. Vraćamo se ka mestu gde nas čeka brod... Užasna rika, od koje je bolela glava. Čak ni isključenje mikrofona i slušalica u skafanderu nije pomagalo. Zvuk je parao uši. Ispred nas se pojavio, glavom i bradom ZMAJ!!!!




Kakav je to osećaj. Srećni, puni oduševljenja, srca nam igraju sedamo u brod i krećemo put rodne nam planete Mars.



No ipak, na kraju svhatismo da je u pitanju samo još jedan dan na poslu.




Fotografije se autorsko delo, načinjene su u rudniku Pozjalovo Mapa, priča i karakteri nemaju nikakve veze sa realnošću i svaka sličnost je namerna. Razz Mr. Green
Sećanja...
Idi na vrh
Mogu reći da mi je današnji dan ispunjen. Vratio sam zalutalo dete roditeljima. Koji su inače izgleda veliki kreteni, jer su se na trgu zapričali i dete je odlutalo. Sve ovo me je vratilo dosta godina unazad, kada sam imao 4-5 godina i pobegao od kuće...

Bilo je to jednog proleća, poslali su me kod babe i dede na drugi kraj grada, a nešto baš i nisam voleo ići kod njih. Doručak, igranje sa decom na ulici, a onda su me pozvali unutra, i objasnili da im treba pomoć u bašti; da se sadi luk. Nevoljno sam otišao, besno zaboo nekoliko komada u zemlju i pakleni plan se stvorio u mom mozgu. Rekao sam im da moram do wc-a. Otišao sam u kuću, spakovao svoje stvari u ranac i krenuo put beloga sveta...

Plan je bio da stopiram do Beograda, ukrcam se kao slepi putnik u voz za Italiju i tamo prosim, sakupim dovoljno novca, napunim dovoljno godina i vratim se u velikom stilu kući.

Plan je pokvarila komšinica koja me je pitala gde ću; ja sam joj naravno sve ispričao, pozvala me je na kolače (oduvek sam bio slab na slatko Mr. Green ) i pozvala roditelje, tu je bio kraj moga puta...

Danas sam eto razmišljao da li bih postigao sve što jesam da sam tad završio u Italiji kao prosjak, u stvari ko zna; možda bih postigao i više, čudni su životni putevi...


Kad tamna postaje noć
sećanja već mi blede.
Mislim da dane kojih nema više
i kojih nikad biti neće...





P. S. Trenutak pre nego ću objaviti ovo, proletela mi je misao da sam večeras upravo ja tom detetu pokvario neke planove...
Bratstvo
Idi na vrh
Mojoj braći. Smile













Stajao je natpis na vratima sobe...

Imali su kasetfon uz kojeg nije dolazilo uputstvo za upotebu. Uputstva nije bilo iz razloga jer je kasetofon bio krš i mrsio je traku. Što zanči da je samo iskusno, stručno obučno lice moglo njime rukovati. Mlađi brat to svakako nije bio, a jedino je želo da presluša tadašnje hitove koje je stariji brat pozajmijo od prijatelja.

Ubacio je kasetu u ležište, pritisnuo dugme "Play" i iz zvučnika su se čuli zvuci muzike. Njegovoj sreći nije bilo kraja, sve dok muzika nije počela tužno zavijati, da bi na kraju stala. Brzinom munje, pritisnuo je dugme "Stop", pa zatim dugme "Ejct" izvadio kasetu i njena "creva". Avaj, traka se umrsila, izgužvala. Njegov uzaludni pokušaj da je izvadi, prouzrukovao je kidnje iste. A više puta je stariji, opominjao mlađeg brata da ne pušta kasete sam, naročito one koje nisu njihove. Šta sada raditi...

Uzeo je list bloka 5, stare novine, mazake, lepak i prionuo na posao. Sastavio je gornju rečenicu, okačio na vrata i izašao napolju da se igra. Legenda kaže da se tog dana najviše u životu igrao napolju. Stariji brat mu je oprstio.


Mome bratu. smešak

Znam da verovatno nećeš pročitati ove redove; slabo svraćaš u ovaj grad. Mnogo toga ti imam reći, mnogo toga je ostlo nedorečeno, te nema svrhe pisati bilo šta. Znaj de te volim, mislim na tebe, nedostaješ mi puno.

Pritajeno zlo, ili...
Idi na vrh
Kao mali nisam se plašio ničega, te me roditelji nikao nisu mogli nagovoriti na nešto pozivajući se na babaroge, veštice i ostala čudovišta. Bilo me je sramota da se ničega ne plašim; a svi ostali se plaše, te sa smislio da se plašim Stribora i to rekao svom bratu (to mi je bila jedna od većih grešaka u životu Razz ) te me je on, bezobraznik, svačime ucenjivao Striborima. I to onima koje sam ja izmislio, a lepo se nisam plašio ničega... Kasnije kada sam porastao i naučio čitati, pročitao sam "Šumu Striboruvu" i više se nisam plašio. Smile

Septembar 1997, oko 16h imao sam udes, pukla je spona, udes se desio na nadvožnjaku, za pola metra verovatno sam izbegao sgurnu smrt. Automobil se zaustavio u sigursnoj ogradi, tih pola metra me je delilo da sletim sa nadvožnjaka i završim na koloseku... Nema ova priča baš neke veze sa mrakom, bar za sada, ali je tu početak...

Došli su pirijatelji po mene, odšlepali smo auto, otišli do kafane, da proslavimo moj život, niko to veče nije pio, pričali smo uz kafe, šta bi bilo kada bi bilo, neke obične priče, pao je mrak. Krenuli smo kućama. Od svih mojih prijatelja, živeo sam najdalje od kafane, te kada sam se rastao sa Nenadom i nastavio svojim putem, nešto me je nateralo da pogledam iza sebe; pratilo me je kuče. Ne neke poseben sorte, već običan avlijaner. Nije se obazirao na mene i nije me hteo pogledati u oči, nego je onako mangupski seo i gledao sa strane. Kako sam nastavio svoj put, tako je i on nastavio.

Dopratio me je do kapije, Astor (rotvajler) me nije ni pogledao, niti je reagovao na prisustvo drugog kera, uplašeno je ležao. Ujtru kučeta nije bilo.

Da se sve ovo završilo te večeri ne bih pridavao neki poseban značaj svemu ovome, naime sledeće veče se sa mnom i Nenadom kući vraćao i Dragan, on je živeo malo dalje od Nenada, te mi je te večeri on malo duže pravio društvo, koliko je on zašao iza svoje kapije, kuče se niotkuda pojavilo. I opet ista situacija. I tako narednih mesec dana.

22. februar, 2004 godine, pratio sam devojku kući. Iza neke gomile cigli pojavio se pas. Ali ne nije to bio običan pas. Oko vrata mu je bila vezana marama, imao je duge noge, dug rep, mršavo telo; rebra su mu se videla, a glava mu je bila kao u svinje. Priznajem uplašio sam se, devojka je drhtala od straha. Do njene kuće delilo nas je još oko 200 metara, pas je neprestano išao naspram nas putem. Ispred njene kuće, ubrzao je i otišao napred. Rastali smo se, okrenuh se i uputio prema kući. Prokleti pas je opet bio tu, na sigurnoj udaljenosti. Na mestu gde se pojavio, tu je i nestao; iza gomile cigala.

Tri dana kasnije završio sam u bolnici sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, još dva dana kasnije preminuo mi je otac...

Pre neko vreme jedna žena mi je rekla da je malo kuče bilo anđeo čuvar, za drugog nije htela ništa reći, pričala je o nekim drugim stvarima. Da li se plašim mraka, ne, ne plašim se. Da li verujem u stvorenja mraka. Kategorički odbijam da verujem u to.

Postoji neki nemir u mojoj duši, strah, ne mogu ga opisati i prepoznati, ali tu je pritiska me i povremeno guši...
Bez nekog nalsova
Idi na vrh
Zvrrrrrrrrrrrr, u stvari ne zvoni mi telefon baš tako, ali nema veze...

- Štreberu!
- Shocked
- Više voliš knjige da čitaš...
- GUZ - Glavom U Zid
- ... Nego `leba da jedeš!
- LOL LOL Rekao sam ti da me ne zoveš kasno noću, kada se najdeš pečurki.
- Ajd ćao, vidimo se sutra?
- Vidmo se i nemoj da jedeš više pečurke sumnjivog kvaliteta, a i znaš da `leba ne jedem. [/i]
...
Idi na vrh
... Do you know you made me cry
Do you know you made me die...
Prvi pametni telefon iz Niša
Idi na vrh
Компанија “Еи Ниш” представила је јуче свој први паметни телефон, који ће вероватно због могућности које пружа, забити прст у око свим светскм произвођачима мобилних телефона.



Поред опреме која се већ сматра стандардном као што је: екран осетљив на додир, бежична интернет конекција, смс поруке, позив на чекању, Еифон је опремљен и опремом која до сада није виђена ни на једном оваквом уређају...

Izvor i nastavak: http://www.flomaster.rs/zanimlivosti/prvi-pametni-telefon-iz-nisa?ref=nf
Zack Kim
Idi na vrh
Čovek je stvarno... Da se naježiš. Smile



I tako dalje....

http://www.zackkim.com/
Zona sumraka
Idi na vrh


Secate li se ovog fantasticnog serijala? Postoji i novija uvodna spica, ali starija ostavlja na mene bolji utisak.

Zbog cega vise ne snimaju ovako dobre serije?

Naravno da postoji i domaca verzija:



Pogledati obavezno, pogotovo od 5:30. Very Happy

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 839 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 8 sakrivenih i 801 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Andrija357, Atomski čoban, babaroga, Boris BM, BORUTUS, bufanje, Fog of War, Georgius, maiden6657, Mi lao shu, milos.cbr, moldway, mrvica78, nemkea71, nenooo, nikoli_ca, Petarvu, powSrb, royst33, ruma, stegonosa, Trpe Grozni, tubular, Tvrtko I, vasa.93, vathra, x9, yufighter, ZetaMan, šumar bk2