Odlazak besmrtnog

Odlazak besmrtnog

offline
  • ekv  Male
  • Građanin
  • Pridružio: 14 Avg 2004
  • Poruke: 159
  • Gde živiš: Kosovska Mitrovica

Otisao je jos jedan od velikih. na nebu jugoslovenskog rokenrola zauvek se ugasila jedna zvezda i preselila u legendu.
Nema vise Milana Mladenovica. Petog novembra, od teske bolesti u tridesetsestoj godini preminuo je pevac i gitarista
Ekatarine Velike. Medju istaknutim, tiraznim i voljenim grupama, Ekatarina Velika se izdvaja po mnogo cemu.
Zbog popularnosti ili sireg uspeha nisu se odrekli muzike koja pre njih ovde nije svirana, slusana ni medijski potvrdjena.
Zivotna staza kojom je Milan Mladenovic koracao kao da je stvarana po obrascima holivudske industrije snova: put od
potpune anonimnosti do kult - statusa, do opste prihvacenosti i trenutka velikog trijunfa bio je dug i mukotrpan.
Svoj zivot kroz muziku milan je prozivljavao jos od ranog djetinjstva provedenog u Sarajevu, gdje je rodjen i gdje je
uzimao casove gitare kod tada cuvenog Garija Garince. Posto se preselio u Beograd vreme je provodio u sviranju sa
prijateljima i pisanju pesama, upoznaje Gagija sa kojim osniva grupu "Limunovo drvo". Ploca, mada pripremljena, nikada
nije izasla jer se grupa u medjuvremenu raspala. Onda je dosao "Sarlo akrobata", glavna atrakcija novog talasa beogradske
lternativne scene,
pocetkom prosle decenije (uz Elektricni Orgazam, Idole...) koja je razbila sve dotadasnje sablone i svoju kratkotrajnu
karijeru provela na samoj ostrici zileta. Iza Sarla je ostao jedan, ali antologijski album, "Bistri ili tuplji covek biva
kad...", album koji je za
dolazecu generaciju, uz generacijski manifest "Paket aranzman", posluzio kao vodic kroz novu rokenrol galaksiju. Milan,
Koja i VD (Ivica Vidovic), krecu sopstvenim putevima u buducnost. Tako nastaje "Ekatarina Velika", tada pod imenom
"Katarina II", koju pored Milana i Gagija sacinjavaju jos Dule i Svaba. Uskoro se grupi prikljucuju Bojan i Magi,
a iz grupe odlaze Svaba i Dule, koga zamjenjuje VD. Istoimeni debi album izlazi 1984. godine u produkciji RTV Ljubljane,
i u to vreme Firci zamenjuje VD-a na bubnjarskoj stolici. Ploca "Katarina II" u anketama muzicara i kriticara proglasena
je za jednu od najboljih pet ploca objavljenih te godine, mada kvalitet ploce nije propratio i adekvatan odziv publike.
Uprkos obilju dobrih pesama ("Aut", "Jesen"...), ploca je neazurnoscu i odsustvom podrske maticne kuce prodata u malom
tirazu.
Gagi je po povratku iz vojske izbacen iz benda, ali sa sobom odnosi i ime grupe. Milan, Magi, Bojan i Firci nastavljaju
dalje pod imenom Ekatarina Velika, a nova ploca, kao novi pocetak, simbolicno nosi ime grupe. Po recima somoga Milana
to je bila kljucna ploca za EKV, sa kojom se grupa najvise promjenila, narocito u tekstovima. Pored tezih pesama
("Olovne godine", "I always loved you"), na ploci se nalaze i pesme koje lako nalaze put do publike ("Modro i zeleno",
"Tattoo") i to predstavlja pocetak sire afirmacije grupe. Ekatarina Velika se tada pojavljuje u filmu Gorana Markovica,
"Tajvanska kanasta", u kome pored izvodjenja svoje pesme "Tattoo" imaju i male uloge. Godina 1986. sa sobom nosi novi
album Ekatarine Velike "Svetrom uz lice" i novi zvuk grupe, dosta oslonjen na tada veoma popularni Simpi Majdns, kao
i veoma dobre pesme - "Ti si sav moj bol", "Budi sam"... i "Sarajevo" (tako prprocanski). Iste godine, Milan uz Cavketa
iz "Orgazma" glumi u filmu "Crna Marija", a u oktobru EKV dobija nagradu "7 sekretara SKOJ-a" za postignute rezultate u
oblasti muzike. Istog meseca u zagrebackom "Kulusicu" grupa odrzava pet uspesnih koncerata, od kojih su dva ovekovecena
na ploci "EKV live", koja izlazi naredne godine kao kompilacija najuspesnijih koncertnih trenutaka. Ona potvrdjuje status
grupe kao jedne od najubedljivijih domacih koncertnih atrakcija i predstavlja neku vrstu "Best of" preseka dotadasnje
karijere. Posle tri godine vernosti i cetiri ploce objavljene za njih, Ekaterina Velika 1987. konacno napusta
RTV Ljubljanu i prelazi u PGP RTB. Tu snimaju sledeci album pod naslovom "Ljubav" i sa cetiri znaka na omotu
Vuka Velickovica koji predstavljaju clanove grupe. Milan, Magi i Bojan i novopridosli bubnjar Srdjan - Zika Todorovic",
potpomognuti ozbiljnim medijskim angazovanjem izdavaca,
postizu znacajniji tirazni ekvivalent svom muzickom kvalitetu. Pesme sa ove ploce postaju hitovi - "Ljubav",
"Ljudi iz gradova", "Zemlja" i dovode grupu u zizu jugoslovenske rok scene. Turneja koja sledi bila je rasprodata i
krunisana prepunom halom Pionir u Beogradu. Milan je tadasnju fazu grupe objasnjavao kao vreme u kome je Ekaterina
postala prava grupa, vreme u kome je imala koheziju koju kasnije nije imala, vreme u kome je prvi put svirala velike
koncerte, po velikim halama, na velikoj turneji,
pred mnogo publike, kao ostvarenje decackog sna. Godine 1989. izlazi album "Samo par godina za nas" koji Ekaterini
Velikoj donosi slavu istinski velike grupe, ali i postovanje svih koji su znali da ocene sacuvani umetnicki integritet
pred komercijalnim pritiscima kojima se grupe u takvim trenucima izlazu. Kao i u slucaju prethodne ploce, identicna
slika je propratila i izlazak "Samo par godina za nas". Spotovi su se nizali jedan za drugim, rasprodate hale sirom
Jugoslavije, odusevljeni prijem fanaticno odane publike... i sve to u samo praskozorje rata, koji je kucao na vrata.
EKV je bila jedna od poslednjih svejugoslovenskih grupa koja je uoci rata svirala u Sloveniji, i bila docekana euforicno,
kao i bilo gde drugde u zemlji. Dane ratne drame grupa provodi tiho, a Milan, kao retko ko tih dana, javno iskazuje
zaljenje za nekim dragim ljudima "preko", radi dve pesme za antiratnu predstavu "Majka Hrabrost", i sprema pesme za novu
plocu. Album simbolicnog naziva "Dum Dum" pojavljuje se 1992. donoseci, pored novih clanova (Marko za bubnjevima i
Cimu na basu), tesku i mracnu atmosferu. Koncerti koji slede nabijeni su ogromnom kolicinom agresije i teski emocijama
koju grupa upucije publici, zeleci da bar malo utice na nju. Maja 1992. Milan sa svojim prijateljima Canetom, Antonom,
Giletom, Jovicom ucestvuje u snimanju singla "Slusaj vamo", kao delu projekta "Rimtuti tuki", koji predstavlja antiratnu
kampanju, a pored objavljenog singla za B 92 obuhvata i stampanje bedzeva, majica i poruka za mir. "Neko nas posmatra"
izlazi 1993. godine i predstavlja Ekaterinu Veliku ogoljenu do srzi, okrenutu teskom vremenu, hrabru i angazovanu, bez
uvijanja i metafora u tekstovima pesama, spremnu da sve kaze u lice. Posle ove ploce grupa se povlaci iz javnosti, a njeni
clanovi se okrecu sopstvenim projektima i preokupacijama: Magi sa prijateljima formira klupski bend "Kurajberi" koji
izvodi strane obrade, Milan odlazi u Brazil, odakle se ove godine vraca, gostuje na novoj
ploci Partibrejkersa, suska se o ponovnom okupljanju grupe i o novoj ploci... Ali, nazalost, vise nikada nece biti
Ekatarine Velike. Otisao je jos jedan od Velikih. Zauvek. Nema vise velikog pevaca jedinstvenog stila, pesnika i
autora nekih od najlepsih pesama koje su ikada nastale pod ovim nasim parcetom neba, zvezde vodilje generacije mladih
koji su slusajuci njegov glas pronalazile neke svoje istine. Otisao je lider kome su ponos i hrabrost bile odlike,
koji je pevao o istini i veri, i koji nece docekati onaj dan promena koji je toliko prizeljkivao. Govoriti posle svega
o Milanu i Ekaterini imalo bi smisla samo u slucaju ako bi se nabrojalo apsolutno sve ono sto su nam pruzili, a toga
je zaista mnogo. I uvek ostaje ono vecno pitanje - zasto dobri odlaze tako rano? Mozda i zbog toga sto jos za zivota
postaju besmrtni, ko zna.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 23 Jun 2004
  • Poruke: 3996

05.11.1994 - 05.11.2007.

13 baksuznih godina jeftine zamene za Život


Jednog novembarskog dana, petog u tom bezveznom i teškom nizu dana u mesecu smišljenom za Rastanke, zauvek je otišao čovek uz čije sam pesme odrastao i čija me je muzika pratila kroz sve najupečatljivije slike surovog odrastanja u zemlji koja je mirisala na Propast. Kad je polovinom osamdesetih pevao da je ostalo još samo par godina za nas, kao da je znao da će čak i oni koji fizički ostanu biti izgubljeni u vrtlogu Besmila i Smrti koji se spremao. Naš adolescentski život počeo je uz Dum-dum, surovo, kao u nekom lošem filmu crnog talasa.

U gimnaziji nisam išao ni na jednu ekskurziju, apsolventsko putovanje je otkazano jer je počelo bombardovanje. Čitao sam Vreme, Našu Borbu, Basaru, Albaharija, Pantića... i slušao Ekatarinu Veliku. Taj Milanov glas, krik - u stvari, me je pratio i dok sam za vreme studentskih šetnji iz svoje skromne studenske sobe u potkrovlju grabio ka centru na protest slušajući Budi sam na ulici na sav glas, i taj krik koji se pretvarao u gorku knedlu očaja zastalu u grlu i poplave u oku zastale negde duboko u meni.

Kada sam ga poslednji put video bio je prosed, kratko ošišan i ozbiljan. Od tada nisam sreo nikoga koji bi na tako užasno bolan način ispričao priču o starenju jedne mladosti. I on i ta mladost ostali su u tom vremenu: nedorečeni, neprežaljeni, neostvareni i zaboravljeni.

Sigurni na staklenim nogama, pod anestezijom Devedesetih, kao da se nikada nismo probudili...

http://treca_smena.mojblog.rs/



Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1093 korisnika na forumu :: 57 registrovanih, 9 sakrivenih i 1027 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: atmel, Atomski čoban, babaroga, BORUTUS, cavatina, darionis, Darko001, darkojbn, Djokislav, DonRumataEstorski, Dorcolac, dule10savic, elenemste, FileFinder, FOX, ginjica, goxin, hologram, HrcAk47, Insan, JOntra, kalens021, Karla, kihot, Koridor 11, krkalon, Kubovac, kunktator, maiden6657, Marko Marković, marsovac 2, MiG-29M2, milenko crazy north, milutin134, miodrag, Mixelotti, Nikolaa11, novator, nuke92, ozzy, panzerwaffe, pein, powSrb, procesor, royst33, ruma, Shinobi, slonic_tonic, Smiljke, Srle993, TheBeastOfMG, theNedjeljko, vladaa012, W123, YU-UKI, zbazin, Zimbabwe