Najlepša pesma meseca-mart 2012.

1

Najlepša pesma meseca-mart 2012.

Najlepsa pesma meseca mart 2012.?

  • ZaRimeDisem- Da li bi bilo bolje?
    6% [1]
  • Crownless-Zašto žalosna vrba plače?
    6% [1]
  • čika Savo- Stravično zauvek
    26% [4]
  • Visionary- Bez tebe
    20% [3]
  • L I M T-Oko mene
    0% [0]
  • Gasha James Dio-Pesma bez naslova
    6% [1]
  • zoranzota-Izbor
    0% [0]
  • LeonardaDaVinci-Čemer
    13% [2]
  • NesaDeBeli-Klovn
    20% [3]
  • Ukupno glasova : 15
offline
  • saten  Female
  • Legendarni građanin
  • Zvezdočtec... :)
  • Pridružio: 05 Jan 2008
  • Poruke: 3361
  • Gde živiš: Montmartre Quarter :)

Danas otvaramo konkurs za izbor najlepše pesme meseca u martu.

Pre nego što postavite pesmu, molimo Vas, pročitajte PRAVILNIK.

Pogotovo obratite pažnju na izmenu pravilnika, dodata je tačka 3.a.

Tema konkursa je slobodna, dakle možete pisati satirične, ljubavne, rodoljubive pesme... šta god Vama leži, i kako god želite.

Nagrada za ovaj mesec je knjiga iznenađenja, pod uslovom da je ispoštovana tačka 3.a. u pravilniku.

Svoju pesmu možete postaviti do 25.marta u 12:00 !
Glasanje počinje 25.marta , i završava se 31. marta u 23h.
Očekujemo Vaše pesme!

smešak



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 14 Nov 2011
  • Poruke: 14

Da li bi bilo bolje

Došli smo do raskrsnice,
a krenuli smo mi od nule.
Oboje težimo ka sreći,
dok svako ide svojim putem.
Poslednji poljubac za kraj,
poslednje držanje za ruke.
Vidjam te samo u snovima,
dok me ubijaš kao Kruger.
Hteo sam da guram dalje,
da ne odustanem,
ali iako me ubijaš,
ne želim iz sna da ustanem.
Posustanem,da ne plačem,
suza stvara osećaj gori.
Da li nešto vredi,
ako kažem da te volim?
Molim Boga za čudo,
da se vratimo na staro,
da postanemo pravi par,
delilo nas je malo.
Sada već znam da,
sam ostao bez šanse,
iako sam bio dobar,
pobedile su te nijanse.
Nije nam se mnogo toga dalo.
Ni mesto,ni vreme.
Znam da sve ide dalje,
ali sećanja ne blede.
Ne vrede ni rave,
ne vredi ni piće.
Sve je to potrošno,
kao ta šaka siće.
Biće boljih dana.
Negde mi u glavi stoji.
Ali da li se nešto menja,
ako kažem da te volim?
Mogli smo mnogo bolje,
mogli smo mnogo više.
Znam da zvuči kao kliše,
mislio sam da za tebe dišem.
Vidi,evo me,stojim,
ali ne osećam se bolje.
Ovog puta Bog,
me nije uzeo pod svoje.
Ostavio me je medju ljudima.
Istima i drugima,
stojim na raspolaganju,
dok me nešto steže u grudima.
Zubima se guram napred,
da bi ugledao svetlost.
Nemam više snage,
zato sada družim se sa senkom.
Do novog svitanja i jutra,
ja svoje dane brojim.
Ali da li bi bilo bolje
kada bih rekao da te volim?



offline
  • Predrag
  • Sanjar
  • Pridružio: 04 Mar 2012
  • Poruke: 4
  • Gde živiš: Beograd

Zašto žalosna vrba plače

Zašto žalosna vrba plače?
Zbog čega je pognula grane svoje?
Šta je to što je na tugu nagoni,
pa tako teške suze roni?


Da li plače zbog svoje starosti,
zbog godina svojih dugih?
Čezne li za svojom mladosti,
ili zbog gorčine grana suvih?


Zašto žalosna vrba plače,
što joj tako tužno grane stoje?
Za kime joj se setno srce steže,
pa u tišini briše suze svoje?


Plače li zato što je sama,
pa je samoća duboko boli?
Zar nema nekog da je zagrli,
da je uteši i da je voli?


Zašto žalosna vrba plače?
Zar ne zaslužuje srećna biti?
Neka sa vetrom nežno zapleše,
što mora suze liti?


Zbog čega plače i tuguje
od proleća do hladne zime?
Za čime ona tiho pati,
i zašto ima tako žalosno ime?

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2009
  • Poruke: 40

STRAVIČNO ZAUVIJEK

Odjednom,
kao jezivi trag hladne komete,
smrznute nečije ljubavi,
prostruji kroz moju kičmu bojazan
da ću te izgubiti.

Ne kao do sada, ranije, na dan ili dva tvoje ćutnje
Ne kao kada skupiš vjeđe u smiješn slovo V
pa sa suzama bijesa i tuge u očima
zuriš u mračni dio moje melanholije,
nego, stravično zauvijek.

Ostavićeš sve naše sutone,
praskozorja i tajanstveni zov ćuka,
spakovaćeš svoj šapat, svoj smješak
i onu prelijepu iskru u oku koja se javi uvijek
prije nego mi kažeš da me voliš.

Ne sumnjam da ćeš lako i brzo
zaboraviti koliko si mi draga
i koliko sam volio da grijem tvoje ruke na njedrima mojim
u hladnim decembarskim noćima naše madosti.

Brzo ćeš zaboraviti i to da si i ti voljela mene,
istina ne kao ja tebe – otvoreno, jasno i beskonačno,
nego onako, samo tebi svojstveno, tiho šapatom
i nježnim dodirom vrhovima toplih jagodica na mom licu.

U odlasku ćeš mi samo mahnuti preko ramena
i ne okrenuvši se više nikada nestaćeš u magli.
Sva moja ljubav će izaći iz mene i otići za tobom
a od mene će ostati samo ljuštura
koju povjetarac valja prljavim ulicama.

Nekada bijah, sad me više nema...

Višegrad, 22.2.2012.

offline
  • Pridružio: 16 Jan 2010
  • Poruke: 101

BEZ TEBE...


...snovi više nisu pozornice
ispunjene čarolijom
za koju smo potrebni nas dvoje,
već polja samoće
izbrazdana kraterima nesanice
punim raskomadanih delova volje.
...oči više nisu dve lutalice
koje jedino u šetnji po tvome telu uživaju,
već dva posustala rezervoara suza
koji će uskoro da eksplodiraju.
...prsti više nisu zaljubljeni parovi
koji se spuštaju niz tvoje lice
i nestaju u tvojoj kosi,
već rashodovani hvatači snova
što uzaludno pokušavaju da dohvate odraze
koje ova beskrajna noć nosi.

Bez tebe, reči više nemaju magiju,
nemaju snagu
kojom se stvaraju svetovi.
Spone, što su ih nekada čvrsto vezivale
sada se raspadaju,
pretvarajući misli u prah
koji raznose vetrovi...

offline
  • Pridružio: 02 Nov 2011
  • Poruke: 7

Oko mene

Zid protkan ciglama
naslucuje meki sal
sto nosi zrno zelja
i koji je zahvalan.

Svaka cigla zida
opisuje rastenje.
Dok gledam zvijezde
u meni budi se sve.

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

Pricaj mi...pricaj bilo sta...
Volim kada mi pricas.
Volim tvoj glas i tvoje reci.
Volim i nacin na koji izgovaras svaku rec, svako slovo,
svaki udisaj...volim i onu tisinu izmedju svake reci...
Pricaj mi...sapuci, pricaj mi tiho...nezno.
Kao sa pokidane niske bisera
neka se reci prospu po mermerno belim plocnicima moje duse.
I taj dodir, i taj zvuk neka traju.
Neka zvuk tvojih reci zvoni kao zvono na crkvi
kada se javlja radosna vest.
Nezamenljiv je onaj trenutak,
ono iscekivanje kad tvoja rec treba da predje put
od usana do mog uha, do luke moje svesti.
Zamisli taj put. Ima li ista lepse od toga?

Pricaj mi...pricaj bilo sta...
Napolju je hladno i sneg je...Pogledaj, belo secivo
kida bez milosti bledo ulicno svetlo
i noc lagano prekriva grad...
Molim te, ne pali lampu...pusti...
veceras ne pali nista u sobi...
Ostavi tihu polutamu. Lepo je meni, ovako, s tobom.
Zelim da se pripijem uz tebe i da mi pricas...
Bubnjevi mojih tisina zeljno iscekuju
blage udare tvojih reci...
Pred ponoc sapuci bluz, mila moja,
smiri i uspavaj sva trosna cula,
uredno slozi umorne misli...
Jutro kad osvane, o, milo zlato,
budi me vrelim recima sambe...

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 678
  • Gde živiš: Kragujevac

IZBOR


Veče.
Napolju blaga studen.
Tišina.
Vreme neumitno prolazi.
Ćutim i sedim,
čujem samo otkucaje srca.
Biju uvek isto,
jednolično.
Ljubav,
mržnja,
suze,
osmeh...
Sve je to u njemu,
u nama!

Mržnja!
Najnaprednija smo vrsta!
Mržnja!
Ostajem i bez misli.
Na TV-u film o ljubavi.
Mržnja!
Kud to ide ovaj svet?
Katolici,
budisti,
protestanti,
pravoslavci,
ateisti,
islamisti...
Podele!
Mržnja!

Novi dan.
Mržnja!
Zar je tako teško voleti?
Naviru mi reči:
„...hoću da budem tu
kada svi najednom doznaju
radi čega je sve to tako bilo.“

Tišina me plaši,
govora se užasavam.
Hoću negde da pobegnem,
ali gde?
Ljudski osmeh!
Jedini razlog da verujem u Njega!
Hoću da verujem!
Nevini osmeh deteta...

Mrzeti...!
Voleti...!
Mi biramo!

offline
  • Aleksandra Pavlović
  • Pridružio: 18 Mar 2012
  • Poruke: 6
  • Gde živiš: Beograd

-Čemer-

Nedovoljnost dovoljnoga,
trud bez ikakve potvrde zadovoljnosti.

Bezvremeno vreme
u očima toliko tuđim,
očima dragim.

Poneka hartija ljubavne poezije potire
dnevne doze besmisleno smislenih narativa životnosti.

Želeti nesavršeno savršenstvo
ili savršeno nesavršenstvo?

Koliko teških pogleda jednog slepca
u slepom pogledu zvezdanih noći,
bez ijedne zvezde.

Beznađe.

Život!

offline
  • Pridružio: 24 Avg 2008
  • Poruke: 616
  • Gde živiš: Aleksandrovac

Klovn

Smejala se klovnu Dači
deca jer je mnogo smešan,
zbog toga je Dača bio
poprilično neutešan.

Bilo mu je dosta smeha,
aplauza u areni,
želeo je da sa lica
što pre skine nos crveni.

Rešio je jednog dana
da se menja, pa šta bude
da i njega već jedanput
svrstaju međ' mudre ljude.

Prestao je biti klovn,
pameti je najzad stek'o
u očima drugih mudrih
od nikoga posta neko.

Kudio je svakog dana
ono što je nekad bio,
u kamen se pretvorio
čovek nekad drag i mio.

Viđali ga zamišljenog
kako gleda u daljine
i mislili da sigurno
o nečemu važnom brine.

Pred smrt stalno mrštio se
kada deca zagalame
i podsete njega mudrog
na klovnovske dane.

Niko tajnu nije znao
koja se u njemu krila,
otac, mati, sin i ćerka
arena je njemu bila.

Epitaf na večnoj kući
odgovore sve je dao:
"Eh da nisam mudar bio
ja za tugu ne bih znao".

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 786 korisnika na forumu :: 31 registrovanih, 4 sakrivenih i 751 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, _Sale, A.R.Chafee.Jr., amaterSRB, Bane san, bigfoot, Bobrock1, cuculo, dozorni, draganca, HrcAk47, krkalon, laki_bb, Luka1998, milenko crazy north, MiroslavD, nesa1962, nikoladim, Oscar, Parker, procesor, Ripanjac, shone34, sokars, Stanlio, stegonosa, stokssone, styg, x9, yrraf, |_MeD_|