Išao sam u bugarsku dva puta i teško da ću opet u narednih desetak godina.
More ja kao reka, izem ti plažu na kojoj cvetaju lipe i breze gde nema ni jedne jedine palme. Osećam se kao na srebrnom jezeru. Konstantno duva neki vetar pa moram da se ogrnem peškirom kada izađem iz vode. Kada smo već kod vode, osim što nije slana i nema miris mora, puna je meduza i nekih pijavica. Katastrofa..
Noćni život je ok ali to mene ne zanima. Idem sa devojkom tako daaaa..

Ne ide se sa drvima u šumu.
Ne znam da li se situacija promenila, kada sam ja išao bugari su bili jako neljubazni prema nama dok su turiste iz zapadne evrope gledali kao bogove. Nas su gledali kao neki šljam, nižu kastu.