|
Haos po sebi, nikad nije bogatstvo.
Ono što sazdaje red, potiče iz istog takvog iskonskog korjena kao i on sam,
pa potpuna i bogata može da bude samo ona duša
u kojoj podjednako silno postoje oboje: haos i zakonitost, život i apstrakcija, čovjek i njegova sudbina, raspoloženje i etika.
Ako u nekom dijelu, postoji samo haos,
onda će i sam haos biti slab i nemoćan, mirujući, nepromjenljiv, bez pokreta.
Jedino suprotnost čini sve uistinu živim; jedino prisila izaziva istinsku spontanost i jedino u uobličenom osjećamo metafiziku bezobličja:
osjećamo da je haos princip svijeta.
lukac
|