Dusan ::Sve čestitke baba, neka je živ i zdrav... Naravno, čestitke i mami ii tati, uz želju da ih bude još...
Baba? Pa nisam još tolko matora! (Psst, ćuti, da nisi pisno ! Nemoj da ti dođem tamo, ako me odaš! Zmija noge, a ja godine )
E, da je moje unuče, gde bi mi kraj bio! Umrla bih od sreće! Moji klinci znaju za to, pa ne žure, žele da imaju mamu što duže .Ali, doživeću valda i to! Da posvršavaju nauke, nauče idiome i sijaset drugih stvari, izbombarduju me svim i svačim i onda me ožive unučetom! Sem ako ne stanu na lud kamen, a volela bih da stanu. Stala sam i ja, pa šta mi fali? Požurila. ""Moj je, prva sam ga videla! " vikala sam onomad iz sveg glasa:Z Kud sam morala prva da ga vidim i još pobedim u žestokoj konkurenciji (a bila je žestoka, što jes-jes!) ?!
Hvala vam svima na čestitkama, računajte kao da je moje unuče, iako nije! Porodila se zaovina kćerka.Moja Mrvica je postala mamaaa! Požurila je i ona je vikala iz sveg glasa:"Moj je, prva sam ga videla!"
Ne mogu da vam opišem koliko smo svi srećni i kakva je atmosfera ovde kod nas! Poludeli smo od sreće svi načisto! Ono, mali nas je maksimalno mučio, mučio, mučio! Jedna grupa je navijala da se rodi do ponoći 09.01., jer bi se tada zvao Stefan (juče je bio sv. Stevan), "ajde, ajde, požuri, skoro će ponoć! Šta čekaš, bre, izlazi napolje!", dok je druga grupa grickala usne i unezvereno gledala na sat, da bi,kad je prošla ponoć, ushićeno uzviknuli: "Pobedili smo, zvaće se Ivan!" Bila je to mamina želja.
Pišonja od 4,3 kg., dugačak ni manje ni više nego 60 cm, odmah može da navuče fudbalski dres, a kosa mu je dugačka, dugačka, može slobodno da stavi traku,da mu kosa ne pada u oči!
O, Bože, kako sam srećna! Kako je to lep osećaj!
|