offline
- akuci
- Legendarni građanin
- Pridružio: 11 Maj 2008
- Poruke: 2758
- Gde živiš: Novi Sad
|
Budim se iz sna, hladan znoj me oblio... Srecan sav, 'Pa ovo je bio samo san', a onda shvatam, to se sve desilo stvarno.. Nije moguce. Ona je uvek bila tu, kada mi je najteze bilo tesila me je, verovatno ja samo umisljam, to je plod moje maste posto je daleko, fali mi.. A onda se setim svega sto se desavalo pre nego sto sam zaspao. Ipak je ovo stvarnost.. Jos ne mogu da se pomirim, hiljadu puta postavljam sebi pitanje 'Zasto?' i ako sam sinoc vec odgovorio sebi na to pitanje, i ne razmisljam o drugim stva........ San me uzima opet. Ne slutim jos sta mi svako sledece jutro donosi kada se probudim, toliko pitanja na koje bih voleo znati odgovor.. 'Zasto posle toliko godina?' 'Da li ima neka stvar koju joj nisam pruzio?' 'Cemu toliko promena u njenoj glavi?'. Ne znam niti jedan odgovor, osecam se kao Slavoljub u slagalici.. Jos nisam saznao koliko je jutro tesko, koliko se tada secanja bude, koliko je covek u nekom tesko opisivom mentalnom stanju tada.. Jos me taj probadajuci bol u stomaku podseca koliko sam i fizicki osetio tu patnju i bol.. Lezim, vreme je da ustanem, ne mogu, nece noge da me slusaju uopste.. Grcim se, obrcem, ne mogu naci niti jedan polozaj u kome se osecam dobro trenutno. Zar ovako boli kada sva osecanja odlaze iz tebe, napustaju te? 'Nikada mi nije bilo sa tobom lepo', reci su njene bile kada sam je pitao to svima poznato 'Zasto?'.. Verovatno je samo bezobrazna, posle 2,5 godine je tesko tako nesto reci, a da je istina. Osecam se uvredjeno, taj u koga se sada kune ima sve osobine koje je toliko ponavljala da mrzi.. Osecam se uvredjeno jer sam ja otkad znam za nju trudio se biti uvek najbolji covek, nju staviti ispred svega, i cesto joj drzati svakakva 'predavanja', jer sam video da gresi, bolelo bi me jako da pati zbog bilo cega, a bila je mnogo naivna. Jos ne shvatam sta se desilo, vise nikada ista nece biti, ne mogu sebe u to ubediti..
Trenutno sedim kod kuce, a trebao bih biti u skoli. Ne mogu se koncentrisati na bilo sta, i bolje da sam ostao kuci, da tugujem. MRZIM SEBE JER SAM TOLIKO SLABIC! JER SAM UVEK GLEDAO DA MI SAVEST CISTA BUDE, I DA NIKOGA NE POVREDIM! Zamenila je pametnog decka, koji je vec toliko stvari sa 18 godina postigao u zivotu, za nekoga ko zivi od danas do sutra, bez ikakve perspektive... Ne zelim da blatim tog momka, njen je izbor.
Osecam se malo lakse posle svega, mozda je ovo i jedino mesto gde mogu ovako iskreno da govorim o nekim stvarima. Nemojte mi zameriti sto pisem ovde, o ovakvim stvarima.......
|