Poslao: 03 Apr 2008 08:30
|
|
Znate kako kažu "Bez rizika nema dobitka". Ovo naravno ima smisla kod ljudi koji nemaju mnogo da izgube.
Koliko ste spremni da rizikujete da biste došli do željenog cilja? Neki od vas idu u kladionicu, da li rizikujete veliki ili mali ulog? Da li prići djevojci koja vam se sviđa iako su vam šanse male ili zgrabiti debeljucu pored vas za koju znate da vas obožava iako niste sasvim oduševljeni njom?
Igrate li na sve ili ništa? Da li vam se desilo da uložite novac koji ste teško stekli u investiciju koja nije izvjesna ali bi mogla donijeti profit?
Da li nekad prelomite nedoumicu i kažete sebi "Ma ko ga je**! Ili iću biti pukovnik ili pokojnik!"
|
|
|
|
Poslao: 03 Apr 2008 08:37
|
misliš li da je život previše dugačak da bi
ceo život vikao, "ma neću, ma mrzi me, ma je*e mi se..."
proceniš rizik koliki je
onda igraš sa dozvoljenom granicom
dosta puta tu granicu moraš prelaziti jer to ne zavisi od tebe
kako, pa jednostavno, kreneš
koliko sam spreman rizikovati, puno uvek...
|
|
Poslao: 03 Apr 2008 09:01
|
Ja sam ti od onih koji nastoje uvijek da smanje rizik na najmanju moguću mjeru.
Izbjegavam nepotrebne rizike, volim da mislim da je moj život pod mojom kontrolom.
U svemu tome dođem u situaciju kada moram staviti ruku preko očiju da ne gledam i sa nadom da "sreća prati hrabre" ostaviti sve rezone po strani.
Kad je bal, nek je maskenbal
|
|
|
Poslao: 03 Apr 2008 10:50
|
Nisam covek od rizika, vise volim da budem sigurna da je takva i takva stvar u startu,da se ishod zna odmah, neko da umirem od neizvesnosti i moguceg dobitka.Ne kazem da ne treba rizikovati-kakav je to zivot a da ne iskusis-sve ili nista?
|
|
|
|
|
Poslao: 03 Apr 2008 12:02
|
Volim rizik, mislim da je nekad potreban, i nekad moras biti hrabar.
Tacno je da rizik moze nekad i da upropasti, ali ako ne rizikujes bar ponekad ( ne kazem da treba stalno ), uglavnom ces tavoriti i stagnirati u zivotu.. gledajuci druge kako napreduju.
|
|
Poslao: 03 Apr 2008 14:42
|
LJudi obicno pod rizik svrstavaju finansijski rizik, ali na kocku se moze staviti puno vise od toga. Odluka o promjeni posla, odluka o promjeni mjesta stanovanja, ulaganje vremena u neizvjesne projekte u zivotu ...
Rijetko kad ovako citiram oca, ali kada je napustio firmu u kojoj je svojevremeno radio rekao mi je "sto vise razmisljas o tome, to su manje sanse da ces ista uciniti". I jeste u pravu. Covjek zna kada se u necemu ne nalazi, i kada ga urnise okruzenje na poslu ... sto vise razmisljamo o tome, sve smo nesigurniji u sebe. Vagati treba kratko, a instinkt za prezivljavanjem ce nas dovesti do rjesenja egzistencijalnih problema.
|
|