5 noci uzastopno, sanjala sam istu osobu, u slicnoj prici.. Ista osoba, a vrti se oko slicne stvari.. Sta to znaci? .. Mislim sta znaci uzastopno sanjati istu osobu?
KlinkaPalacinka ::5 noci uzastopno, sanjala sam istu osobu, u slicnoj prici.. Ista osoba, a vrti se oko slicne stvari.. Sta to znaci? .. Mislim sta znaci uzastopno sanjati istu osobu?
Neznam,komplikovano je to malena,samo ako nije san u vezi nečeg bolnog onda nebrigaj,moje mišljenje,a ovako neka bude zanemarujuće.
Ja inače čudesa sanjam,a najgor mi je kada se trudim da zapamtim a san ostaje kao magla ništa nerazaznajem samo ostaje ono neprijatno sećanje na njega i saznanje da nije bio lep.
Sanjam da imam stado ovaca i da sam na nekoj prelijepoj planini. Susrecem drugo stado i nase se ovce pomjesase. Pricam sa tim cobanom i primjecujem da se dvije ovce odvajaju od stada i da bjeze nekuda. Posaljem svog psa da ih vrati, medjutim on to ne uspjeva. Osjecam neki strah jer znam da su ovce izgubljene. Nisam ga vidjela, ali u snu znam da u toj sumi hara vuk.
Mart 7. 2010
Sanjam moj decko i ja smo u dvoristu moje kuce. Moja cerka baca neke magazine u kantu za smece. Iz kuce izlazi moja bivsa svekrva i nesto gundja. Pitam je sta nije u redu, ona kaze kako joj je unuka (moja kcer) bacila neke novine. Otvaram kantu za smece i to u stvari nije smece, nego kanta za reciklazu pa u njoj stoje neke flase i kartoni. Trazim te novine da usrecim babu. Decko mi pomaze, nesto se smijemo buljajuci po onom smecu. Pronalazimo novine. On me ljubi.
Mart 8. 2010
Sanjam svoju dusu. U mom snu ima oblik i velicnu, cak i boju. Malo je izduzena, nema jos upotpunjen oblik. Svaki put kad uradim dobro djelo, dio nje se ispolira, bude glatka. Svaki put kad uradim nesto lose, pojavi se udubljenje. Lebdi negdje u meni (bas kao planina na Pandori) i boja joj je fluorescentno svijetlo plava. Ja je postmatram sa strane i zadovoljna sam njenom velicinom i izgledom. U snu razmisljam i pretpostavke slazem kakav ce finalni oblik da bude; srce, krug/lopta ili neka kocka. Tesko se moze odrediti.
Sanjam svoju dusu. U mom snu ima oblik i velicnu, cak i boju. Malo je izduzena, nema jos upotpunjen oblik. Svaki put kad uradim dobro djelo, dio nje se ispolira, bude glatka. Svaki put kad uradim nesto lose, pojavi se udubljenje. Lebdi negdje u meni (bas kao planina na Pandori) i boja joj je fluorescentno svijetlo plava. Ja je postmatram sa strane i zadovoljna sam njenom velicinom i izgledom. U snu razmisljam i pretpostavke slazem kakav ce finalni oblik da bude; srce, krug/lopta ili neka kocka. Tesko se moze odrediti.
Pitam se šta se dogodilo tih dana u tvome postojanju,šta si,,,,Odmah se setim moje mlađe unučice kada je pitam šta radi,,,,bako gedam cutani,,,,pa kako si ,a ona opet,, tako tako...neverovatno.
Sanjati dušu,lepo je to izuzetno,volela bi i ja.Jer sama pomisao da duboko zadireš u tvoje ja,mora da je pravamogućnost da otkriješ deo samu sebe koju nisi uspela da sagledaš.
Ah Ella.moji snovi još uvek košmar.
Neku noć sanjam da sam u poznatoj kući a ukućani dobili pozivnice za svatove od starih prijatelja kći se udaje.Tu je sredovečna žena pitam koje to ona ofarbana u plavo paž frizura prijatelji me gledaju i kažu tvoja kuma.
Kuma ,prijateljica koju sam u sredovečnim godinama venčala.Ni neviđamo se.Ja joj priđem čvrsto je zagrlim i počnem da plačem strašan jecaj,zora je i tu se trgnem.
Sin joj je umro mlad a ja nisam mogla da idem na sahranu,nisam mogla,
Krenuh u nedelju u manastir da upalim sveću i opet nestigoh,neka malaksalost,ova zima odnese svu živahnost i kondiciju.
Hajde opet napravi jedan kolač.
Da vi znate sta sam ja sanjao ...
SAnjam ja kako sam na nekoj slavi... Uzimam tvrdo kuvano jaje, razbijem ga i osetim smrad mucka... Pitam ja kuma kad sam mu dao jaje: "Je l' osecas ti mucak", on kaze da ne oseca... Probudim se ja ono mi se cela soba oseca na sumpor (bio mi se zapalio odzak , ima vec jedna tema o tome ) ... Znaci nisam mogao da verujem
Jeste tetka dano, u pravu si. Dan prije sam uradila nesto na sta sam bila (i jesam) ponosna ali nacin na koji sam to uradila me je uznemirio. Tu noc sanjam svoju dusu i kontam da niko i nista nije vrijedno mog dusevnog mira. Sljedeci dan sam ispravila (ili bar pokusala) nacin, djelo je i dalje ostalo, tako da sam mnogo mirnija od tada. Moram da (ponovo) naucim da kontrolisem osjecanja, ma kakva ona bila.
Ella ::Jeste tetka dano, u pravu si., djelo je i dalje ostalo, tako da sam mnogo mirnija od tada. Moram da (ponovo) naucim da kontrolisem osjecanja, ma kakva ona bila.
Kako bi to bilo lepo,samo kada bi se moglo,čuj pa možda se i može.Šta sve nismo u stanju da uradimo.
Volela bi da sanjam svoju dušu da malo doprem do nje,ima u njoj sigurno toliko toga skrivenog.
sanjam vanzemaljce... njihov brod. ja negdje na nekoj farmi. mrak je. oni laserima prave neke krugove koji im sluze kao pista jer ce na te krugove da spuste svoj brod. nisam uplasena. sta vise, razgovaram sa tim nekim ljudima (ne poznajem nikoga, ali osjecam neke prijateljske vibracije) i kazem kako moramo da izadjemo da ih docekamo sa osmjehom, jer su bas nas izabrali da nas posjete. nekakvo me uzbudjenje preplavilo i ja trcim napolje, njima u susret.
ja svake noći nešto sanjam. I kada sam umorna koa čopor pasa, sanjam razne gluposti... izvol'te pa analizirajte ako 'oćete...
sad... ne znam tačno datumski, ali ovo su neki najgluplji snovi:
Idem ja u školu i shvatam da tamo nema nikoga. Ulaz, obično preplavljen pušačima i momcima koji štipaju neke tamo fenser-... ovaj, devojke, potpuno je prazan, a znam da ne kasnim na čas jer i kada čas počne, dežurni profesori ne umeju da nateraju stado da uđe u školu Svejedno, vidim ja da je vrag odneo šalu - zaista nije nikoga bilo. Izlazim ja, krećem kući, sve se pitam - šta se to desilo? - i shvatim da nema nikoga ni na ulici. I znate kako u snovima se slepe ulice produžavaju u gradove, reke u planine itd, tako se jedna ulica kojoj sam se vraćala završila jednom ogromnom rupom, provalijom koja me je podsetila na grotlo ugašenog vulkana. I ja, onako radoznalo, krenem da gledam u tu provajliju, mislim se - da nije možda neko tamo i shvatim da se u toj rupi nalaze leševi svih ljudi koje znam, izuzev članova moje porodice. Svima su oči raširene u škoku, bez ubodnih rana, bez ikakvih rana, jednostavno su modri i mrtvi. Krećem da se tresem i budim se.
Drugi san, nalazim se u sred Beograda, u Knez Mihajlovoj. Prvi put u životu vidim ovu veliku ulicu poptuno praznu. Onda, počnu da me juri neki psi, čopor pasa i da me ujeda, ja bežim, padam, kukam, ponovo se dižem itd, dok, u jednom trenutku, sva sam krvava, izujedana, plačem, i shvatam da me psi više ne napdaju. Tu se javlja neki čovek i počinje da me šutira i tuče dok ne umrem.
tj dok se ne probudim
Ima i jedan san gde me neke cure iz škole seciraju,,, taj je najgori, neću u detalje...
Ima i onaj kada mi doktor kaže da imam sidu - a ja ni sa kim nisam spavala. i onda haos, panika...
Ima i onaj kada sam beskućnica i živim na Kalemegdanu...
I kada sam 2,30 đak...
I da, da, umalo da zaboravim, onaj kada sam postala estradna zvezda kako bih nešto zaradila jer je moja prava profesija nedovoljno plaćena. I onda ja pevam neke pesme... najgori san od svih.
Ella ::sanjam vanzemaljce... njihov brod. ja negdje na nekoj farmi. mrak je. oni laserima prave neke krugove koji im sluze kao pista jer ce na te krugove da spuste svoj brod. nisam uplasena. sta vise, razgovaram sa tim nekim ljudima (ne poznajem nikoga, ali osjecam neke prijateljske vibracije) i kazem kako moramo da izadjemo da ih docekamo sa osmjehom, jer su bas nas izabrali da nas posjete. nekakvo me uzbudjenje preplavilo i ja trcim napolje, njima u susret.
Ella,tvoj san možda najlepši do sada,kada bi samo mogla da tako sanjam.Nema tu ničeg što bi moglo da zaboli,i odvodite u nešto nestvarno,ma najlepše,kao detinji san maštarija,nešto izmišljeno.
Ah ja sanjam,i sanjam, svašta, pokušavam ,trudim se da od tih silnih snova makar delić zapamtim nebi li ti poslala.Jutro je udahnem duboko,sedim i pokušavam da otkrijem makar delić sna.A njega nema i nema.
Shvatim onda da se nešto događa,i više se netrudim da ga nađem san.