@Dule:
Pa (znam da rečenica ne treba da počne sa "pa", ali nekako mi se baš ovako počinje ), znaš šta - i ne znaš koliko si pogodio "u sridu", kao da si živio sa mnom poslednjih i-hi-hi godina.
Kažem zbog ove priče o putevima ... ja ih često ne vidim. Iskreno, sa školama i naukom ja lako, ali u školi života nema literature (u pravom smislu) i tu znam da zabrljam samo tako. Često su mi najbliži i najdobronamjerniji ljudi znali reći "alooo, ženo, ti kao onaj konj što samo gleda pravo ... daj osvrni se malo oko (ne iza) sebe, gledaj malo dalje, ima puteva još..."
I stvarno, kad sam ih ugledala, u dva navrata u životu, napravila sam baš korjenite promjene i ispostavilo se da su obe bile prava stvar.
Da samo znaš koliko mi znači onaj post gore ... ne-pro-cje-nji-vo!
@Jelka: Da smo o ovome pričale, odlično bismo se razumjele.
Ipak, ja, kako rekoh, nisam tolika dobrica, ne mogu da tražim opravdanja više ... kad bolje razmislim, najbolje je da "keep it in my heart forever" i mirna Bosna.
@Sale: Već sam počela sa tim puštanjem vremena ... ma, znaš.
Aaaa papirić! Damn it! Odštampana verzija mi je u ladici na poslu, sutra ću da je pokupim i nosim u podsjetniku (ionako imam "Sport Billy" torbu ), a sad odoh da je tražim tamo gdje si je ono jednom ostavio.
Hvalaaa ljudOVi
Bačka se kaže, kao Bačka kulen zmija. Knjiga koju je napisao akademik Dr Prof Kišprdilov! Ta vrsta je izumrla kad su došli ovi kolonisti...
Elem, nazad na temu. Ja sam sve pročitao od A do Ž! Imamo mi ovde na forumu jednog takvog prijatelja. Pa i dvojicu. Jedan je mcrule, jer se stalno dopisujemo, a nikad neće da ide na pivo sa mnom. To mi je fala... A drugi sam ja. Tako sam bio drugar s jednom curom preko interneta, pa smo se našli uživo i posle toga je počela da me guši, jer se zaljubila u mene i ondak zaladnelo među nama... A i ne izgleda nešto...
Nadam se da sam ti pomogao. Prijatelji umeju da budu stoka ponekad. To je prosto tako. Živeli doktorka.
_Sale ::
Dva dana razmišljam da li da napišem ovo. Dva dana? Auuu sine... Ja to napisao očas posla!
Elem, i ja tako imam prijatelje i "prijatelje". Pravi, ovi moji prijatelji, oni bi u vatru ruku stavili, što se kaže, za mene! Eto, bili smo u Beloj Crkvi na jezerima letos i pošto je padala kiša, rešili smo da gledamo komedije na lap-topu i pijuckamo pivce i tako... Smejemo se. Jedan drugar je rešio da će piti rakiju, jer mu se juče prispavalo od piva. I stuko on tako jedno 7 deci neke "mice ubice" i skinuo se u bokserice i zatrčao se prema jezeru (preko puta vikendice). I čujemo BLJUĆ! U istom trenutku smo se nas četvorica poskidali i poskakali za njime u vodu, da se nedajbože ne udavi. On se smejao i popio par šamara od nas zbog gluposti koje izvodi konj od 30 godina, dete na putu, ženi se 29-og septembra... E vidiš, to su prijatelji! Napolju grmi, seva, kiša se lije i mi se bacamo u jezero za njime, u mrak, u vodu po tom nevremenu, ne razmišjlajući o zmijama u vodi (a bile su one belouške) i svemu i svačemu šta bi nas moglo zadesiti.
A ovi "prijatelji", sa njima samo zdravo-zdravo i tu nema nikakvih tajnih razgovora, intimnih reči i tako to... Ono, ok smo, ali na tome se završava.
A da nekad "zaladni" u drugarstvu - dešava se. Eto i moj drug, sa kojim sam bio nerazdvojan u gimnaziji i domu, mislili smo da ćemo zanavek biti ko braća. On otišao da studira u Bratislavu, ja sam isto bio tamo primljen na dva fakulteta, ali sam odlučio da ostanem ovde... I sad kad se vidimo, izljubimo se i kao "mogli bi na pivo nekad". Ali onda... Na rečima ostane... Te ja ne mogu, te on ne može i tako... To je prosto tako valjda.
Da iskoristim priliku, ako imate (svi koji čitaju) neku drugaricu ili poznanicu da je voljna da se udaje - recite neku lepu reč za mene. Znate da imam traktor i nešto zemlje... A potrebno mi je i žensko oko da pogodi nijansu za spavaću sobu, pošto farbam spavaću sobu u novom stanu, samo da mete one lajsne oko parketa do zida što idu... Pa bi mi dobro došli saveti. Eto tako.
posebna ::@Jelka: Da smo o ovome pričale, odlično bismo se razumjele.
Verovatno. Glupo je kako se ja, ako popustim u svom lažnom gardu, naivno zanesem, i kako sitnice umeju da me povrede. Sad bi mi baš prijalo da se ispričam sa tobom.
Nešto razmišljam (i zabrinuh se stvarno) - gdje nestadoše oni ljudi (muškarci, prije svega) sa čvrstim nepokolebljivim stavovima, sa čistom dušom, velikim srcem, poštenjem kao osobinom ... oni koji ne daju zalud obećanja i koji drže datu riječ... kojima žena može biti žena, a ne mama, psiholog, račun u banci...?
Posle mog oca, nisam još srela osobu koja bi u sebi imala sve ove osobine. Možda povremeno "naleti" poneko sa pokojom od ovih odlika, ali to je sve.
Postalo je stvarno naporno stalno nositi poveliku dozu podozrivosti i opreza ... i naviknuti se da se više i ne razočaraš kad te neko zaje*e...
Ja tako ne umijem, nisam ofarbana sa dovoljno boja.
DakleM, nisam mogla da se sjetim lozinke, pa prevrćući se i prebirajući po ovo par preostalih neurona, nađoh se da razmišljam ...
Je l' ono rekoše da je onomad onaj strašni zemljotres u Japanu nešto uzdrmao Zemljinu osu i ubrzao vrijeme za 4 sekunde? Meni se čini da je ubrzao, ali 4 sekunde na sat...
Mis'im, kako je moguće da ja ovoliko nemam vremena za MC ?!
Neka moja loša organizacija? Loša karma? Godine? ... Ko će ga znati...
Tješim se da će od Nove godine biti bolje ... naravno, ako Nova ikad stigne.
Šta znam, možda stvarno nije do nedostatka kamenih ploča, pa nam se godina završi 21. umjesto 31. decembra...
Zato ja ... da kažem šta imam, pa kud koji ...
Meni kao da je neko u glavi okrenuo pješčani sat, pijesak curi li curi ... i ja bih sve i - odmah! Radim 100/h, razmišljam 100/h ... nikako da usporim...
Večeras se vraćam s posla, laganica ... svojim nogama , snijeg škripi u ritmu mojih koraka, sluške u ušima po običaju (slušam ovo, ovo i ovo ) ... vjerovatno slučajno uključim opciju "razgledati okolo" i skužim da se grad polako sprema za Novu godinu.
Jelke, šišarke, pahuljice, Djeda Mrazovi ...
Pomislim - kad bi mi Djed Mraz mogao ispuniti želju, šta bih poželjela?
Hm, kontam, kad bih rekla: "Dragi Mraze, donesi mi ovo!", on bi mi vjerovatno uputio jedan zloćudan xoxoxo i pokazao mi (u najmanju ruku) - srednji prst.
Mislim se, da sad tu nešto želim zdravlje - nije ON doktor , a ni Bog ... Da poželim slatkiše u paketiću - neću!
Obrni-okreni, ne znam šta bih poželjela!
Već se zabrinuh za sebe, kad odjednom -
Znam!
Ako nam se godina ne završi tog 21. šaljem Mrazu preporučeno pismo i želim žeeeelim + Avionsku kartu (povratnu) do Bombaja, u nekom od mjeseci kad tamo ne caruju monsuni
OK! Nije nemoguće kao lepi dasa, nije preskupo kao Mercedesov džip, niti prejednostavno kao paket čokolade.
Laknulo mi je kad sam se sjetila.
Eto... ispisah roman, ali se i sjetih one lozinke sa početka posta...
Ne znam da li ću stići do MC-a ponovo, do 21./31. pa vam želim:
a) srećan smak
b) srećnu Novu godinu
c) lepe snove
*izaberi šta ti se sviđa
P. S. Šta biste vi poželjeli da vam Djed Mraz donese?
P. S. 2 "Sjetiću" se i lozinke za Skype, vjerovatno posle 21. XII