|
Poslao: 06 Maj 2009 20:36
|
|
U ovoj olujnoj noći,
u kojoj tvoje oči
nadvladavaju moj strah,
sedim kraj jezera
nemo gledam u svoj odraz
na površini vode.
Gledam, vidim i ti si tu.
A onda, pada maska.
Otkrivaš pravo lice
i nestaješ.
Saten, as always u gužvi, ali eto, ugrabih vremena da iskucam ovaj pokušaj od pesme...
|
|
|
Poslao: 06 Maj 2009 20:50
|
|
Napisano: 06 Maj 2009 20:48
Htjeli smo ti i ja…
Htjeli smo skinuti maske,
usnama snijeg topiti.
Htjeli smo pjevati pjesme davne,
jezero ljubavi popiti.
Htjeli smo mnogo, htjeli smo malo.
Samo kap sreće, samo život bez straha.
Htjeli smo noć beskrajnih nježnosti,
svemir za dvoje… samo malo zlatnoga praha.
Dopuna: 06 Maj 2009 20:50
Moj stih favorit ovog puta:
"ti" si bila "mi", u meni. " (Tuzor)
pozdrav svima
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Maj 2009 07:31
|
|
@saten
Ideja nije loša, ali si izgubila neku vremensku nit.Pozdrav.
@Ivana
Veoma lepo, Pozdrav. Inače slažem se sa tobom za Tuzorov stih.
@Tuzor
Odmah sam primetio da se bar temetski slažu pesme. Pozdrav.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 08 Maj 2009 23:58
|
|
Kraj
Jutros sam video rosu
u tvom oku,
pogled si
odmah skrila od mene,
neku duboku
tugu sam slutio.
Okrenuo sam ti leđa,
u prozoru sam video
kako rukama
prelaziš preko lica.
Pokušala si da se osmehneš,
na usne nanela crveni ruž
kao da on može
biti zamena sreći.
Znam.
Znam da te savest grize,
greška k'o žar te peče,
ptica si što predivno peva,
ali samo pesme
koje nikoga ne razvesele.
Savršeno grozan kraj
ubio je svu lepotu
i osmehe
koje smo jedno drugome
nesebično poklanjali.
|
|
|
Poslao: 09 Maj 2009 01:00
|
|
Rosso di sera
Pogled kroz prozor,
Crveno sunce na zapadu,
Večernja rosa u travi,
Umorna ptica na moj balkon slijeće…
i cvrkuće: “Rosso do sera, bel tempo si spera,
Miruj i čekaj… nada te izdati neće.”
|
|
|
Poslao: 09 Maj 2009 06:42
|
|
Citat:Ptica, crveno, prozor, pogled, rosa
Želeo sam da izbegnem zamku (ne)svesnog pravljenja veze između reči prilikom njihovog odabira. Zato sam dve osobe zamolio da mi naizmenično kažu šta im prvo padne na pamet. I eto - ipak je ispalo da se reči mogu suštinski i pesnički povezati.
Nešo, ovo je baš dobro:
Citat:Znam da te savest grize,
greška k'o žar te peče,
ptica si što predivno peva,
ali samo pesme
koje nikoga ne razvesele.
Ivana, lepo si u pesmu utkala motiv nade, koju pothranjuje crveno veče. Pa čak i da jutro bude ovakvo: Rosso di mattina la pioggia si avvicina, ti ćeš i u kiši naći lepotu.
Obe pesme mi se sviđaju.
|
|