|
Poslao: 18 Dec 2007 23:30
|
|
@dorothy
Malecna, to sam samo ja... Hvala ti, ipak.
Oduvek sam bio nekakao cudnovat za Druge, a samo nisam hteo da se sputam nisacim. Retki su oni kojima sam dopustao da sa mnom zaista popricaju, a nikada se nisam skrivao. Nadam se da razumes...
Ovako mi je naprosto jednostavnije komunicirati, odvrnem ventile i, ko razume... A niko me opipljivo ne poznaje. I, jesam plav medved, prerusen u pingvina samo zbog, eto - takovog nekakvog mog hira. Nekalupljen.
|
|
|
|
|
Poslao: 19 Dec 2007 17:47
|
|
Sreca
Ne merim vise vreme na sate,
Ni po suncevom vrelom hodu
Dan mi je kad mi se njegove oci vrate
I noc kad ponovo od mene odu.
Ne merim srecu smehom, ni time
Da li je ceznja moja od njegove jaca
Sreca je meni kad bolno cutim s njime
I kad nam srca biju ritmom placa.
Nije mi zao sto ce zivota vode
Odnetii i kaplju moga zivljenja
Sad neka mladost i sve neka ode
On je stao kraj mene pun divljenja
Dopuna: 19 Dec 2007 17:47
Ja slusam tvoje srce
ono mojoj ljubomori malo kaze
ja hocu tvoje misli
ja hocu da unistim zadnju kap
u tvom tajnom kapilaru
gde se krije
povremeni san o njemu
o detinjstvu
o slobodi
ja hocu tvoje misli
sakrivene
iza tvoga opasno lepoga lica
na koje se ubistveno privikavam
A ti cutis
Nema leka
|
|
|
Poslao: 19 Dec 2007 19:38
|
|
@natrix
Ti zaista nisi normalna, a mislio sam samo da se pravis...
@Jedina
Ti, kao da si znala da Je tako zovem. Oduvek.
I, molim te, cini mi se, to jest nadam se da si zaboravila potpisati prvu pesmu, autora, Desanku Maksimovic. Spada mi medju Miljene, i grehota je... Druga je, istok joj ne znam, zablesavljujuce lepa, odista mnogo hvala. Cast mi je, a malcice i sramota, pravo je reci, medju tako nesto strpati i ove moje pokusaje govorenja sebe...
|
|
|
Poslao: 21 Dec 2007 00:53
|
|
Sramota? U ljubavi nema mesta za stid. Svi patimo, neko manje a neko vise. Makar i kad patis, divno je saznanje da imas dusu, da imas srce i da si osecajno bice. Veruj mi, u prednosti si od nekog ko uziva u bezosecajnim zadovoljstvima. Izvinjavam se sto nisam potpisala pesme, nece se ponoviti....
Dopuna: 21 Dec 2007 0:53
lJUDSKA KOMEDIJA
Sneg je opet samo nekoliko puta
zavejao moje stope
sto su kraj tvojih trcale,
nekoliko samo puta su venule
sume male
za koje si govorio
da ih pretvaram u raj,
i kraj, vec je i osecanjima svima kraj.
konca nije bilo nasem samopouzdanju,
mislili smo da nam bogovi
nisu ravni,
a sve se dogodilo ljudski jadno i nama,
ni mi nismo bili u stanju
ostati u neprolaznog ognja visinama.
A da je neko rekao
da ce sve kraj nas izumreti,
da ce sunce prestati da greje;
pre bismo verovali,
nego da ce tvoj osmeh negde
bez moga da se smeje,
da cemo ziveti opet
svaki svoj zivot
prazan i mali.
Desanka Maksimovic
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2008 01:56
|
|
***
Tutnje mi misli,
a ni ne znam vise da li cujes,
osetis li ih...
Nemusta si ostala,
kao da nikada pozelela nisi
odista progovoriti.
Mozes li odistinski da razumes
vapaj?
Jedna.
Tako strahovito
jednostavna rec sto boli, a
golicam ti u usnama...
Nikada me vise
nakon ovog osvrta za tobom
neces imati,
naprosto, nece me biti,
radi tvoje skrtosti.
Kako jos to smes ne znati?
|
|
|
Poslao: 04 Jan 2008 03:40
|
|
Ti se polako (ali sigurno) dajes ....
"---
And you give yourself away,
And you give yourself away,
And you give,
And you give,
And you give yourself away.
---"
|
|
|
Poslao: 05 Jan 2008 06:06
|
|
Ne znam vise Ella ima li svrhe pevati... Kome da pojem?
Cemu ova moja hipersenzibilnost, kad su ljudi postali prestravljeni pokazati svoja istinska osecanja. Jedno je pisati ovako skriven iza zamisljenih imena, a drugo stati licem u lice i davati se nestedimice; a ja sam takav, snazan u svojoj ranjivosti dovoljno da se nemam razloga kriti, a ni ne razumem cemu pretvornost tolika i takva, ruzna je i besmislena...
|
|
|
Poslao: 05 Jan 2008 16:14
|
|
Pjevaj njoj ali pjevaj zbog sebe.
Slavi svoju ljubav, nemoj da te razocara sto ona (mozda) ne zna da voli.
Budi sretan sto mozes da osjecas a ne zali to sto ona dize svoj nosic u visine koje (mozda nije svjesna) udaljuju dva srca.
Propust je u svakom slucaju njen.
|
|
|
Poslao: 15 Jan 2008 04:23
|
|
Vapim...
Prste sirim i preko rubova Vecnosti...
U svemu te osetim...
Sumim u krosnjama ozeblih veceri,
zelim zgrabiti te u narucje, milog osmeha,
Neznosti, zazmuri me, i usni
kao hor malecnih zrikavaca, u usnama tim,
Tvojim od slatkosti medne,
sto im golicam od ljupkosti...
Zednosti ljubljene.
Nekakao znam,ukus im osetim.
|
|