Danas sam kao lik iz "Nemirne godine". Samo ne znam koji. Prematora sam da bih bila Gaga, a odvratno mi je da budem Draginja... ipak osecam Nemire.
A ko si ti ?
Da si lik iz romana ... bio bi ...bio bi... Pukovnik iz "Sto godina samoce"?
mmm....NE. Bio bi Galeb Dzonstan Livinston... DA.
Ti i ja.
Ti koja citas i ja koja pisem.
A onda cemo promeniti uloge.
I tuga koja nas prozima...
Sanjam. Godinama isti san. Kako se smejem. Iskreno i od srca.
A onda me probudi siktav glas koji krci put otrovu, a kroz moje snove: "Je^em ti zivot"
Svako jutro, godinama. Ista recenica. Isti besmisao koji polusava da se probije do mene i da mi se nametne.
Ponekad pomislim, neotvarajuci oci, opiruci se i grleci svoje snove: "Zivot je lep" . Ako ga zivis. Ako umes da zivis. Svoj sopstveni i mozda jedini zivot.
"Ne zanima me tvoja prica", rekao mi je. "Uopste me ne zanima tvoja prica!"
Tog dana grcevito sam stezala fasciklu. Privila je cvrsto uz grudi. Mirisala je i milovala iskrzane ivice.
Procitala sam u nekom pasusu "Boga i pravdu nikad neces videti..."
Citat:Tumačim...analiziram... a odgovora sve manje.
strah, neophodan za reakciju, i presabiranje, ali premocan dok ne dodje do toga. Odgovori tu su, u tebi, srcu, glavi.. misli lete brzinom jaceg?? od svetla.. bubre.. dozvoli si da zauzmu one misli mesto koje im prizeljkujes.. i pocni ' metlati' sve ostale misli koje ih spopadnu kao povod da vrse obmanu nad istima.
u duhu sorelag i njenog zagrljaja, ljubi sebe kao i bliznjeg.
u duhu ellinog momenta, carpe diem.
ubedjena sam da znamo sta nas pokrece, kuda zelimo da idemo. A mnostvo tih dozivljaja treba preraditi pa pustiti. loose ends, sve prilike su da prebrises ovo secanje, oprostis se secanje tog i tog prijatelja, skopcas necije reci nekad izgovorene koje se tako razlikuju od nacina na koji ti razmisljas i zato bukvalno samo imas priliku (cast) da registrujes to i vidis korist tvoje energije, tad i njima iskazanu. Ono sto nastane posle toga, moje iskustvo je potpuno jasna a ponekad i nova inspiracija i mir, i volja. Nesto sto je tacno da coveku ' preko potrebna', pa nas zujanje svega ostalog oko nas ometa u pronalazenju.
'casti' sebe svakim danom u uvazavanju prisustvo svojih autenticnih misli (blogce je divno ) najbitnije, kafa u zrnu ako ti padne na pamet - ili nesto da proveris kroz setnju ili jednostavno tvojih nekih 5 minuta paznje.. onoj knjizi na polici, detetovom kostimu itd, digni se momentalno ili parkiraj sve ostalo. To je tvoja energija kojom imas misleno cast da raspolazes
Mogla bih promeniti u Ljubav = Ti i Ja, onako... potpuno klinački, bezazleno i naivno.
Pazi, ti ovo i nećeš videti... utoliko bolje... ne bih smela zameniti tuga sa ljubav jer se plašim da me nešto ne tresne po glavi, prstima ... hmmm ...
Ti spavaš. Sanjaš.
Ja sam tu. Pijem svoju jutarnju kafu i mislim na to koliko smo nestvarni.
Nedostaješ mi.
Oglupeh od nedostajanja.
Reči mi nešto odzvanjaju.
Zatvoriću oči i pustiti pesmu ... Hajde, probudi se. Probudi se zbog mene, sebe, nas ...
Šta li sanjaš ... da mi je da ti uđem u san i sakrijem se u tvom zagrljaju
Da li si primetila da su vikendom neka emotivna stanja nezvani gosti?
Eto, priznajem, i mene stižu godine kada čovek zastane i kada prošlost pogleda nekim drugim očima:Crvena Jabuka - Stizu me sjecanja http://www.youtube.com/watch?v=GonGNj6GVtQ&feature=related
Obrati pažnju na reči.
Draga, glavu gore, stegni srce, stisni pesnice, sutra je nov dan, naš,neponovljiv!
nevena nevene ::Da li si primetila da su vikendom neka emotivna stanja nezvani gosti?
Eto, priznajem, i mene stižu godine kada čovek zastane i kada prošlost pogleda nekim drugim očima:Crvena Jabuka - Stizu me sjecanja http://www.youtube.com/watch?v=GonGNj6GVtQ&feature=related
Obrati pažnju na reči.
Draga, glavu gore, stegni srce, stisni pesnice, sutra je nov dan, naš,neponovljiv!
Hajd da se malo napravim "važna",mislim na život,tuga nedolazi u obzir,a nije da je nema,no nedam se,nedam se nikada nikada. Mislim da sam jednom postovala al sad se nesećam gde,o tome da nikada,aman baš nikada netreba mlado biće da dozvoli tugu na duši svojoj. Ništa nije vredno tugovanja(sad nešto mislim da nisam tu postovala o tome )moraću se vratiti da pogledam,a ako sam se ponovila sa sitnim savetom moje malenkosti,oprost tražim.Uvek glavu gore,nedati da se osećanja pogube tamo negde zbog nekog ili nečeg.Vesela moraš biti,i kad ti nije do toga.Reći ćeš,,,,lako je tebi proživela si,,,,pa svima nam je bilo tako,malo onako malo ovako.
Zapamti mladost je samo jedna,nikad se nevraća,pa zato,juriš u lepše i sretnije sutra,prekosutra,i zanavek(kako reče Dušan) Seti me se,kad kod te uhvati tugovanje,zakorači i idi dalje,svaki dan je sve lepši i lepši.