Dobrovoljni penzijski fond, za ili protiv ?

Dobrovoljni penzijski fond, za ili protiv ?

offline
  • Pridružio: 27 Feb 2013
  • Poruke: 2318
  • Gde živiš: Zapadna Srbija

Mnogo se pričalo o penzijama i dobrovoljnim penzijskim fondovima. Postoje razni tekstovi na tu temu, a ovaj tekst bi trebao biti neki siže svega onog što se pisalo, kao i mesto na kome se mogu dobiti razne informacije počev od nekih proračuna, do linkova na kojima možete proveriti sve ono što vas zanima.

U startu da se ’’ogradim’’ od same pomisli da je bi ovo mogao biti neki reklamni materijal, niti da je neka ’’anti’’ reklama, već je tekst više baziran na razumevanju svega onog što se odnosi na dobrovoljne penzijske fondove i ako se odlučite za isti, da bar imate neku predstavu u šta se upuštate.

Šta je ’’Dobrovoljni penzijski fond’’ ?

Dobrovoljni penzijski fond je vrsta investicionog fonda koji služi za prikupljanje dobrovoljnih penzijskih doprinosa i njihovo investiranje radi ostvarivanja prinosa na uloženi novac i obezbeđenja kasnije isplate privatnih penzija.

Sve države razvijenijih privreda, ali i regiona, pa i naša država stimuliše štednju u privatnim penzijskim fondovima putem različitih poreskih olakšica.
Trenutno, neoporezivi iznos je 5.214,00 din. (I ono što je novina, a obzirom da su se pojavili i zdravstveni dobrovoljni fondovi isti iznos predstavlja ukupan neoporezivi iznos za oba fonda ukoliko se istovremeno opredelite i za jedan i za drugi. Država je tu bila jasna i ne dozvoljava olakšice za svaki fond posebno.)

Inače, dobrovoljni penzijski fondovi se ne mogu posmatrati sa aspekta štednje, jer to nisu štedni ulozi. Dobrovoljni penzijski fondovi imaju ulogu da prevaziđu lošu perspektivu državnih penzijskih fondova i omoguće građanima pristojan prihod u starosti, pogotovo kada se građani nađu u situaciji da imaju malo godina staža, jer su u tom slučaju državne penzije niske. DPF je u tom slučaju neka vrsta dopune prihoda u starosti.

Prednost ulaganja u dobrovoljni penzijski fond u odnosu na individualno ulaganje je ta što je moguće diversifikovati rizik na veći broj hartija od vrednosti većim sredstvima koja se ulažu. Individualni ulagač može kupiti daleko manji broj hartija od vrednosti i time bi bio u daleko većem investicionom riziku.

Ulaganje u DPF nije ograničeno samo na zaposlene, u njega mogu ulagati svi, ali je isplativije ako to preduzeće uplaćuje za svoje zaposlene kao vid dodatnog doprinosa, jer tada postoje izvesne pogodnosti, odnosno poreska olakšica.
Jako je bitno tražiti prospekt fonda, da biste imali predstavu šta vam taj fond nudi, kao i neke prednosti i mane...

+ Prospekt fonda obično sadrži:

Investiciona jedinica

Investiciona jedinica pokazuje vrednost uloženih sredstava u fond i to tako što se broj investicionih jedinica koje posedujete pomnoži sa vrednošću investicione jedinice, koju fond svakodnevno objavljuje na svom web sajtu i u jednom dnevnom listu.

Vrednost investicione jedinice je i pokazatelj prinosa koji fond ostvaruje. Što je veći rast investicione jedinice fonda, to će i vrednost privatne penzije njegovih članova biti veća.

Povlačenje sredstava fonda

Povlačenje sredstava iz dobrovoljnog penzijskog fonda je moguće sa navršenih 58 godina a najkasnije do navršenih70 god. i po tome se dobrovoljni penzijski fond razlikuje od investicionih fondova.

Naime, otvoreni investicioni fondovi imaju mogućnost da u slučaju potrebe svojih članova isplatu sredstava izvrše u roku od 5 dana od dana izdavanja naloga, ali samim tim moraju imati i likvidna sredstva kojima će to učiniti. Zbog toga, penzioni fondovi imaju mogućnost trajnijih ulaganja i ostvarivanja većeg prinosa od investicionih fondova.

Pre 58. godine moguće je vanredno povlačenje sredstava samo u slučaju trajne nesposobnosti za rad, ne i vanrednih troškova lečenja. Jednokratno je moguće povući samo do 30% akumuliranih sredstava.

Za sve one koji su postali korisnici-članovi fonda pre 17. maja 2011. povlačenje sredstava iz dobrovoljnog penzijskog fonda je moguće sa navršenih 53 godina, a najkasnije do navršenih 70 godina.

+ Zakon o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima

Društva za upravljanje imaju obavezu da dnevno izračunavaju vrednost neto imovine svojih fondova. Neto vrednost imovine penzijskog fonda je jednaka razlici između ukupne imovine fonda i obaveza fonda.
Penzijski doprinosi se pretvaraju u investicione jedinice na dan uplate. Neto vrednost imovine fonda je proizvod broja investicionih jedinica i vrednosti investicione jedinice. Vrednost investicione jedinice pokazuje trendove u prinosima na ulaganja, odnosno rezultate investiranja društva za upravljanje.

Primer:

Aha, pa dobro, sada kada smo shvatili šta je investiciona jedinica, mogli bismo malo to ’’proanalizirati’’.
U novembru 2006.god. vrednost investicione jedinice iznosila je 1.000,00 din. U poslednjem tromesečju 2012.god. vrednost investicione jedinice iznosila je 1.586,00 din. A šta to znači? Ako ste u novembru 2006.god. uložili 1.000,00 din., krajem 2012.god. na tih 1.000,00 din. dobili ste 586,00 din.

Hm, pa dobro, nije to tako loše ili jeste?

Hajde da to ’’prevedemo’’ u evre. Na dan 30.11.2006. god., srednji kurs evra uznosio je 78,6500 din. Na dan 30.11.2012.god. srednji kurs evra iznosio je 112,6378 din. Znači, uložili smo 12,71 evro, a na kraju 2012.god. imamo 14,08 evra. Znači, da smo na prvobitno uloženih 1.000,00 din. dobili 1,37 evra!!!

Ako posmatramo dinarski, mi smo navodno dobili 586,00 din (5,20 evra), ali realno stvar je sasvim drugačija, jer pad kursa dinara čini svoje i to je ono što ne može niko sa sigurnošću tvrditi. (realno smo dobili 1,37 evra). I da podsetim, ovde se radi o periodu od 6 godina.
Nisam se bavila time šta bi se dobilo da smo taj isti novac ’’dali’’ u štednju, jer pretpostavljam da bismo dobili više i bez neke posebne analize. Ali, hajde da se tešimo da ni tamo ne bismo bolje prošli.


I sad se pitamo, gde ti fondovi ulažu svoj novac? Pa ulažu u državne dužničke hartije od vrednosti (87%), sredstva po viđenju, oročene depozite, akcije i nešto malo u nepokretnosti.
Oročene depozite sam namerno podvukla, jer se vidi da sredstva ulažu na oročenu štednju u banke. Naravno ima i toga. Najveći deo imovine, preko 90% izložen je riziku promene visine kamatnih stopa, što je konzistentno s’visokim učešćem dužničkih instrumenata u portfoliju fondova. Kreditni rizik je takođe koncentrisan u investicijama u državne dužničke instrumente.

Na konkretnom primeru preuzetog iz profitmagazina. com, prikazan je neki okviran primer budućeg iznosa penzije, na osnovu ulaganja od 3.000,00 din. mesečno.

’’Ukoliko bi neko uplaćivao 20 godina, svakog meseca po 3.000 dinara, pod uslovom da prinos na godišnjem nivou bude 8,50%, uz stopu ulazne naknade od 3%, on bi nakon navršenih 53 godine, narednih 20 godina mogao svakog meseca da dobija iznos od oko 15.000 dinara. Ukoliko bi pod istim uslovima prinos na godišnjem nivou bio 2%, u tom slučaju bi dodatna penzija mesečno iznosila oko 4.400 dinara.’’

Takođe, moram napomenuti da postoje i izvesni troškovi koji se članovima fonda naplaćuju za naknade za usluge u skladu sa pravilnicima društava tih fondova. Obično su to troškovi prenosa sredstava sa individulanih računa fonda u fond koji upravlja fondom itd. u svakom slučaju je vrednost investicione jedinice fonda iskazana nakon odbijanja naknade za upravljanje fondom.

Ono što je mene uvek bunilo kada su u pitanju privatni penzioni fondovi, kako su oni osigurani? Šta se dešava, ako dođu slučajno u situaciju stečaja?
Međutim, sva imovina privatnog penzionog fonda nalazi se na kastodi računu banke (banka koja vodi račun dobrovoljnog penzijskog fonda i obavlja druge kastodi usluge za račun fonda, odnosno ona brine o hartijama od vrednosti fonda), tako da je imovina potpuno odvojena od društva za upravljanje iste. Ako društvo za upravljanje propadne, fond ostaje netaknut i preuzima ga drugo društvo za upravljanje.

Pa dobro, ima neke sigurnosti. Ali šta bi se desilo da se vrate 90’te i nenormalna inflacija? Kakvo je rešenje u tim situacijama? I da li bi dobrovoljni penzijski fondovi propali, ako bi propali investicioni? Idea

Ponešto i o osiguranju života

Što se tiče osiguranje života, imamo razne ''kombinacije'': osiguranje za slučaj smrti ili osiguranje za slučaj nastupanja teških bolesti obično: (srčani infarkt , bajpas operacija koronarnih arterija, karcinom (maligni tumor), moždani udar , hronično oboljenje bubrega, transplantacija organa, multipla skleroza, paraliza, slepilo), za slučaj nesrećnog slučaja..itd. I svaki od pomenutih slučajeva daje mogućnost dobijanja različite dobiti u budućem periodu.

I još nešto, ne možete se osigurati od svake bolesti, jer lista bolesti od koje se možete osigurati kreće se od 9-12 bolesti i možete se naći u nezavidnoj situaciji, ako vas zadesi neka bolest koja bi se kasnije ispostavila kao genetska.

Međutim, uvek se postavlja pitanje, ako se osiguram od nesrećnog slučaja, da li ću postati plen ''lovaca'' na osiguranu sumu...? Nije da gledam američke filmove, ali nije ni da se ne pitam tako nešto.
No, naravno, svi rezonuju različito.

Osnovne prednosti osiguranja života i razlozi zbog kojih je mudro odlučiti se na ovakav vid osiguranja su zaštita od rizika i zagarantovana osigurana suma. Po isteku trajanja ugovora o osiguranju života, korisnik osiguranja pored osigurane sume zagarantovane ugovorom, ostvaruje pravo i na pripadajuću dobit. Osiguranje života je istovremeno ulaganje, zaštita i sigurnost.

Postavlja se pitanje ako ulažete sredstva izvestan broj godina i pre roka prestanete da ulažete u isti, šta se događa sa vašim novcem? To je nešto što obavezno treba pitati, jer obično ima izvestan broj godina koji treba da prođe da biste mogli podići makar uloženu sumu.

Pored osiguranja života, imamo i dobrovoljno zdravstveno osiguranje i tu treba voditi računa šta piše o uslovima kako i na koji način možete da ostvarujete svoja prava, kao i spisak zdravstvenih ustanova u kojima vam važi takvo osiguranje. To osiguranje, može biti dodatno ovom državnom osiguranju ili isključivo da zavisite od njega.

I još nešto za kraj- Kako to oni rade

Ako se pitate kako privatni penzijski fondovi funkcionišu u svetu i da li oni odolevaju izazovima iz okruženja, sigurno možete doći do zaključka da nigde nije ništa idealno, niti da idealno postoji.
Moje je mišljenje da smo imali odlično osmišljene zdravstvene i penzione fondove, ali kriza je učinila svoje, fondovi su iscrpljeni, nešto zbog krize devedesetih, a nešto zbog raznih političkih i ekonomskih ’’previranja’’. Verujem, da će buduće generacije čeznuti za onim prošlim vremenima u kojima nam je koliko toliko bilo sigurno.

Za vreme krize 2008.god., najveće gubitke su pretrpeli američki penzijski fondovi, zatim engleski, pa australijski. Privatni fondovi su bili više pogođeni ekonomskom krizom, jer su više od trećine svoje imovine investirali u deonice.

U nemačkoj je sistem organizovan u okviru državnog obaveznog osiguranja. Tek trećina nemačkih preduzeća koja upošljava gotovo polovinu radne snage nude zaposlenim privatno penzijsko osiguranje. Ovakav odnos između obaveznog i dobrovoljnog penzijskog osiguranja rezultat je istorijskih dešavanja.

Obavezna komponenta penzijskog sistema koja obezbeđuje održanje prihoda (obavezno penzijsko osiguranje, to je ovo koje mi trenutno imamo) postoji u svim zemljama, sem Irske, Novog Zelanda, Danske i Holandije.

Tako na primer Danska, koja ima tipičan Beveridžov sistem sa univerzalnim sistemom jednakih socijalnih penzija za starije od 65 godina, nikad nije uvela državni sistem obaveznog penzijskog osiguranja. Međutim, Danska ima veoma razvijenu pokrivenost penzijskim planovima.

Slično Danskoj, u Holandiji formalno ne postoji obavezan sistem penzijskog osiguranja, ali suštinski postoji u obliku kvaziobavezne penzijske šeme po osnovu zaposlenja sa obuhvatom od preko 90% zaposlenih.

Sem ovih nekoliko gore navedenih zemalja, ova komponenta penzijskog sistema je uglavnom u svim zemljama OECD-a, kao i u Srbiji, organizovana kao državni (javni) sistem sa unapred definisanom penzijom i finansira se po PAYG principu (Pay as you go-tekući sistem investiranja. Sredstva doprinosa populacije zaposlenih se u toku godine koriste za isplate penzionih naknada u istoj godini).

Najčešći su klasični sistemi unapred definisane visine penzije, dok 7 zemalja, uključujući i Srbiju, ima tzv. bodovni sistem (Nemačka, Hrvatska, Norveška,Estonija, Slovačka, Francuska). Četiri zemlje (Švedska, Italija, Poljska i Letonija) u okviru svojih državnih sistema uvele su obračunski definisan doprinos .

U zemljama Latinske Amerike i Istočne Evrope, gde su sprovedene reforme uz podršku Svetske banke, u novije vreme su se u okviru obaveznog penzijskog osiguranja (obavezni nivo koji obezbeđuje održanje prihoda) pojavile i fundirane komponente sa definisanim doprinosom, kojima upravljaju privatne kompanije.

Tako se izdvojila i nova grupa od nešto manje od 20 zemalja koje su, pored postojećeg PAYG sistema, uvele i komponentu obavezne individualne štednje u privatnim penzijskim fondovima.

Inače postoji puno kritičkih tekstova, pa i sajtova na ovu temu. Jedan od takvih je i naš http://gojko-prevareniodvinaera.blogspot.com kao i jedan recimo američki http://money.usnews.com/money/blogs/the-smarter-mu.....al-pension . Nije loše pročitati.


+ Korisni linkovi:


+ Izvori:



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1483 korisnika na forumu :: 43 registrovanih, 5 sakrivenih i 1435 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., amaterSRB, Apok, Areal84, babaroga, bigfoot, Bobrock1, cinoeye, deLacy, DonRumataEstorski, dragoljub11987, galerija, Gall, goxin, ILGromovnik, Joco Skljoco, JOntra, Karla, Krusarac, Kubovac, laurusri, Leonov, Lieutenant, mercedesamg, milos.cbr, Miloskec, milutin134, novator, Oscar, ozzy, Parker, pein, procesor, repac, ruger357, sasa87, stegonosa, Stoilkovic, styg, Trpe Grozni, vladulns, zixmix, Zoca