Ljudi, i Troja i Alaksandar su filmovi totalno izvrnute legende/dela/zivot! Znate zasto, ne zato sto Amerikanci nemaju pojma o Troji/Aleksandru, vec zbog upravo dopadljivosti publici. Naime, u oba slucaja su reziseri odavali LICNI PECAT ISTORIJI, i zeleli da i gledaoci prozive sopstvenu viziju. Nisu to dokumentarci, zaboga!
Meni se svidjaju filmovi, prvenstveno zbog toga sto su reziseri mislili da stvaraju umetnost. I jesu, ali komercijalniji vid umetnosti... Bitke su dobro odradjene, izjave ljubavi, plakanja za rodjacima/sinovima, prinudno herojstvo Parisa, ogromno junastvo Hektora i uobrazenost Ahila, Aleksandrove emocije, Hefestionova naklonost, Ptolomejevo prepricavanje... SKORO SVAKI SEGMENTI SU NETACNI, ali zato i zanimljivi, reziser je zeleo da oni budu gejevi, da Hektor ne biva vucen nag oko Troje...
Dobri su filmovi!
|