Narodne priče

1

Narodne priče

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Evo jedne teme gde možemo postaviti narodne priče Smile

Prva poruka će biti rezervisana za indeks.

Diskusija ili komentari, kao i ostale priče su dobrodošli Ziveli




INDEKS

1. Djevojka cara nadmudrila --> LINK

2. Djevojka brža od konja --> LINK

3. Sve što radiš, sebi radiš --> LINK

4. Čoban nadmudrio carevu kćer --> LINK

5. Novac stvaraju vredne ruke --> LINK

6. Žena vraga prevarila --> LINK



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Djevojka cara nadmudrila



Jedan siromah življaše u jednoj pećini i nemaše ništa do jednu šćer, koja bijaše mnogo mudra i iđaše svuda u prošnju, pa i oca svoga učaše kako će prositi i pametno govoriti.

Dođe jednom siromah k caru da mu štogođ udijeli; car ga upita okle je i ko ga je naučio mudro govoriti. Ovaj mu odgovori okle je i kako ga je šćer naučila.
,.A šćer tvoja od koga se naučila?" upita car, a siromah odgovori: "Bog je nju umudrio i naša jadna siromaština."

Arrow Tada mu car dade trideset jaja i reče mu: "Ponesi ovo tvojoj šćeri i reci joj neka mi iz tijeh jaja izleže pilad, pak ću je dobro darovati, ako li pak ne izleže, hoću te staviti na muke." Siromah otide plačući u pećinu i kaže sve šćeri.
Ona pozna da su jaja varena, i reče ocu da pođe počinuti a da će se ona za sve brinuti. Otac je posluša i otide spavati, a ona dohvati pinjatu i nastavi na vatru punu vode i boba, a kad svari bob, zovne ujutro oca i reče mu da uzme ralo i volove pak da ide orati pokraj puta kuda će pasati car, i reče mu: "Kad vidiš cara, uzmi bob pak sij, i viči: "Haj volovi, pomozi Bože da rodi vareni bob." Kad te car zapita kako može roditi vareni bob, a ti reci: "Kao i iz varenijeh jaja izleći se pilad."

Siromah posluša šćer pa otide te stane orati; kad ugleda cara đe ide, on stane vikati: "Haj volovi, pomozi Bože da rodi vareni bob." Čuvši car ove riječi, stane na putu i reče siromahu: "Siromaše, kako može roditi vareni bob?" A on mu odgovori: "Čestati pare, kao i iz varenijeh jaja izleći se pilad." Stavi se car odmah da ga je šćer naučila, pa zapovjedi slugama te ga uhvate i dovedu predanj.

Arrow Car mu onda pruži povjesmo lana govoreći: "Uzmi to, i od toga imaš učiniti guminu i jedra sva što je od potrebe za jedan brod; ako li ne, izgubićeš glavu." Ovi siromah s velikijem strahom uzme povjesmo i plačući otide doma i kaže sve svojoj šćeri. Šćer ga pošalje da spava obećavajući da će ona sve to učiniti. Sjutradan uzme mali komad drveta, pak probudi oca i reče mu: "Na ti ovo drvo i ponesi ga caru neka mi od njega napravi kuđelju i vreteno i stative i ostalo što trebuje, pak ću ja njemu napraviti sve što naređuje." Siromah posluša šćer i iskaže caru sve kao što ga je ona naučila.

Arrow Car čuvši ovo začudi se i stane misliti šta će činiti, pa onda dohvati jednu malu čašicu i reče mu: "Uzmi ovu čašicu i ponesi tvojoj šćeri neka mi njom preseka more da ostane polje." Siromah posluša i plačući ponese šćeri onu čašicu i kaže joj sve što je car rekao. Đevojka mu reče da ostavi do sjutra i da će ona sve učiniti. A sjutradan zovne oca i da mu litru stupe i reče "Ponesi ovo caru i reci mu neka ovijem zatisne sve izvore i sva jezera, pak ću ja presekati more." Siromah otide i ovako caru reče.

Arrow Car videći da je đevojka mnogo mudrija od njega, zapovjedi mu da je dovede pred njega; a kad je dovede i oboje se poklone pred njim, onda je car zapita: "Pogodi, đevojko, šta se može najdalje čuti?" Đevojka odgovori "Čestiti care, najdalje se može čuti grom i laž."

Arrow Tada se car dohvati za bradu i obrnuvši se svojoj gospodin zapita ih: "Pogodite koliko valja moja brada?" Kad jedni stanu govoriti ovoliko drugi onoliko, onda đevojka odgovori svijema da nijesu pogodili, pak reče: "Careva brada valja koliko tri kiše ljetne." Car se začudi pa reče: "Đevojka je najbolje pogodila."

Pa je onda zapita hoće li biti njegova žena, i da drukčije ne može biti nego tako. Đevojka se pokloni i reče: "Čestiti care! kako ti hoćeš neka bude, samo molim da mi napišeš na karti svojom rukom, ako bi se kad gođ na me rasrdio i mene od sebe oćerao, da sam gospođa uzeti iz tvoga dvora ono što mi je najmilije." Car joj ovo odobri i potpiše.

Pošto pasa nekoliko vremena, car se na nju ražljuti i reče joj: "Neću te više za ženu, nego hajde iz moga dvora kud znaš." Carica mu odgovori: "Svijetli care, poslušaću, samo me pusti da prenoćim a sjutra ću poći." Car joj dopusti da prenoći, onda carica kad su bili pri večeri pomiješa mu u vino rakiju i neka mirisna bilja, i nudeći ga da pije govoraše mu: "Pij care veselo, jer ćemo se sjutra rastati, i vjeruj mi da ću biti veselija nego kad sam se s tobom sastala." Car se opjani i zaspi, a carica spravi karocu i ponese cara u kamenu pećinu. Kad se car u pećini probudi i vidi đe je, poviče: "Ko me ovđe donese?" A carica mu odgovori: "Ja sam te donijela." Car je upita: "Za što si ti to od mene učinila? da li ti nijesam rekao da više nijesi moja žena?" Onda mu ona izvadivši onu kartu reče: "Istina je, čestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj što si na ovoj karti potpisao: što mi bude najmilije u tvojemu domu da ponesem sobom kad od tebe pođem." Car videći to, poljubi je i povrate se opet u carski dvor.



offline
  • Programer
  • Pridružio: 23 Maj 2012
  • Poruke: 4575

Smeju li i bajke u ovu temu? Smile

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Pa smeju, kao i basne - narodne priče sa izraženom poukom
(koje je po grčkom istoričaru Herodotu izmislio grčki rob Ezop)

offline
  • Programer
  • Pridružio: 23 Maj 2012
  • Poruke: 4575

Djevojka brža od konja



Bila je nekaka đevojka koja nije rođena od oca i majke, nego je načinile vile od snijega izvađena iz jame bezdanje prema suncu Ilijnskom, vjetar je oživio, rosa je podojila, a gora lišćem obukla i livada cvijećem nakitila i naresila. Ona je bila bjelja od snijega, rumenija od ružice, sjajnija od sunca, da se take na svijetu rađalo nije niti će se rađati. Ona pusti glas po svijetu da će u taj i taj dan, na tome i tome mjestu, biti trkija, pa koji je mladić na konju preteče da će biti njegova. Ovo se u malo dana razglasi po svemu svijetu, te se prosaca skupi hiljade na konjma, da ne znaš koji je od kojega bolji. I sam carev sin dođe na trkiju. Đevojka stane na biljegu i svi prosioci narede se na konjma, a ona između njih bez konja nego na svojijem nogama, pa im onda reče:

Arrow Ja sam onamo postavila zlatnu jabuku, koji naprije do nje dođe i uzme je, ja ću biti njegova, a ako ja prva k njoj dođem i uzmem je prije vas, znadite da ćete vi svi mrtvi na ono mjesto ostati, nego pazite dobro šta činite.

Konjanici svi se pogledaju i svaki se u sebe uzdaše da će zadobiti đevojku, pa rekoše između sebe:

Arrow Znamo odista da neće ona nijednome od nas na nogama odbjeći, nego neko od nas, a ko, togaj će Bog i sreća danas pomoći.

Te tako kad đevojka rukom o ruku pljasnu, svi potekoše u jedan tren. Kad je bilo na po puta, bogme đevojka odvojila bješe, jer pusti nekaka mala krila ispod pazuha. Uto ukori jedan drugoga, te priošinuše i obodoše konje, i pristigoše đevojku. Kad ona viđe, izvadi jednu dlaku iz glave, te baci i oni isti čas uzraste strašna gora da neznadoše prosci đe će ni kuda će, no tamo-amo za njom, a ona opet daleko im odvojila, a oni obodi konje i opet je stigoše.

A kad đevojka viđe zlu i goru, pusti jednu suzu, dok - buknuše strašne rijeke, te se zamalo svi ne potopiše, za đevojkom niko više ne pristajaše do samoga careva sina, te on plij na konju te za njom, ali pošto viđe da mu je đevojka odmakla, zakle je tri puta imenom Božjim da stane i ona stade na onome mjestu na kojemu se nađe; onda je on uhvati, te za se konja vrže, i prepliva na suho, pa se upiti jednom planinom doma, ali kad dođe u najvisočiju planinu, obazre se, kadli mu đevojke nema.

Prepisivao sam iz jedne knjige pa su moguće štamparske greške, čisto da znate Smile

offline
  • iCho  Male
  • Elitni građanin
  • Pridružio: 03 Maj 2011
  • Poruke: 1808
  • Gde živiš: Mos Eisley

Obožavam narodnu književnost. Smile
Sviđa mi se što je otvorena tema, jer je narodna književnost izvor pouka i u neku ruku morala, koji je danas deficitaran.

offline
  • Pridružio: 04 Dec 2008
  • Poruke: 4073

Bila je nekakva zla i opaka žena udovica, pa se preudala i dva svoja sina od prvog muža povede kod poslednjeg, kod kojega nađe sina i kćer od prve žene. Tu pastorčad nije mogla čuti ni videti. A muž je uzalud i bio i grdio i vazda govorio joj: "Ko što čini, sebi čini". Onda, da bi mu pokazala da to nije istina, umesi jedan kolač i uspe u njega sičana (otrova), pa dade pastorčetu, govoreći da izađe napolje da ga izede, da ga ne bi videli njezini sinčići. Dete, željno a gladno, uzme kolač, pa pobeže.

No kad ga vide s kolačem njezina dva sina, potrče za njim, te mu otmu onaj kolač i pojedu. Malo posle počnu se premetati od muke i stanu plakati, a plakaše i ono pastorče za kolačem. Istrča im majka, te ih upita: "Šta vam je?" Pastorče joj odgovori: "Bogme, teto, rugaju se meni što plačem, jer su mi oteli i izeli onaj kolač što si mi malo pre dala". Kad ona to čuje, počne se biti šakama u prsa i kukati, te ih oba uze u naručje. Ali joj oba na rukama izdahnuše pre nego ih unese u kuću.

Naravoučenije: Sve što radiš, sebi radiš.

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

A i taj čovek, vala, gde su mu bile oči Mr. Green

~

Slažem se da ove pričice uvek imaju neku pouku, i mudrost, koja je iz naroda iznikla. Smile

~

Evo jedne koja mi se mnogo sviđa:



Čoban nadmudrio carevu kćer


U stara vremena, živio je jedan kralj. Nije imao muškog poroda, al' su mu rasle tri 'ćeri, tri rumene jabuke. Čuvao je njih stari kralj, pa ne da ni sunce da ih opeče, ni vjetar da ošine; i kad je došlo vrijeme, da se najstarija udaje, kralj razglasi da će je dati onom, ko je triput nadmudri.
Djevojka nije samo lijepa, nego i mudra, da je to za pripovjetku.

Čim je glas puk'o, a prosilac prosiocu daje bravu. Djevojka kaže, da će se udati za onog, koji je triput nadmudri, a kojem proscu ne pođe za rukom, taj će je dvoriti sve dotle, dok se ona ne uda. Za kratko vrijeme kraljeva najstarija 'ćer je imala sluga već i na odmet. Ne nadmudre nju prosioci, al' ni jedared, a ne da će jedan triput. Nije to ni djevojki pravo, počela se već bojati, da će sijede kose plesti, a čovjeka ni onda imat' neće. Ne dopada joj se, al' neće da pođe ni za takvog, koji nije bar toliko kadar primetniti preko glave ko ona.

Kad su se prosioci već prorijedili, začuje za ovo i jedan kraljev čoban. Njega su čobani našli u šumi, kad je još bio u povoju, pa su ga ovce dojile, a vjetar ga ljulj'o. Tako je on sam odrast'o na svijetu, i što je od čobana dobro vidio, to mu je bilo sve blago.
- Sluga sam i ovako, sluga ću biti, ako me sreća ne posluži, - kaže on čobanima, kad je čuo kako se kraljeva najstarija 'ćer udaje; i javi se i on za prosioca.

Kiša ga umivala, vjetar mu lice sušio, rast'o je u polju k'o trska, pa momak lijep, da ga se nagledati ne možeš. Udavači se odma dop'o, al' baš zato je htjela viditi, je l' i tako oštre pameti.

Arrow Pita on nju u čemu će se prvo nadmudrivati, a djevojka kaže:
- Čekaj, dok malo promislim.
Njemu nije teško čekati, kad je cijelog života ček'o, dok se ovce ne napasu. Momak čeka, al' sve motri. Drugi dan on čuje, kako je djevojka zapovjedila, da se zakolje sva živina i pokupe sva jaja, jer će biti velika čast. Čim je čoban to čuo, a on prvi potrč'o na guvno. Uhvatio tri dobre kokoške, jednog pjevca i kvočku, pa s njima ukraj šume. Tu sve metne u jedan šupalj hrast, pa sjeo na drvo i svira u frulu.
- Šta ti tamo radiš? - na njega će djevojka, kad ga je spazila.
- Čekam! A 'di će čoban, već pod šumu. A uz svirku lakše vrijeme prolazi.
Djevojka se malo zamislila, a i sama vidi, da je to tako, pa ode dalje da vidi, nije l' gdjegod još ostala koja kokoš il' koje jaje.

Čoban svira na hrastu, k'o da se đuture pogodio, a kako siroma' i ne bi, kad jedared kvočka kvoči, jedared kokoši kokodaču, a i pivac se samo protegne, pa zakukuriče.
U dvoru se goste, ta i kerovima je doteklo bataka i kajgana. Kad već ni kuvanog jajeta nije bilo, dođe kraljeva 'ćer i kaže čobanu:
- Sad slušaj: dok sunce tri put ne zađe, da stvoriš kvočku i devet jaja, pa da kvočku nasadiš. Za tri nedelje nek izleže devet pilića. Sve ovo stvori, al' iz dvora, da ne izlaziš.
Ode ona, od čobana ni riječ nije dočekala, a on frulu, pa samo svira. Kad će već i veče pasti, on samo steg'o kabanicu, pa zavuče ruku u 'rast. Tamo tri krupna jajeta. Tako su njemu koke snele i drugi dan, pa i treći.

Kad došlo vrijeme, a on zagrne kabanicu i pred djevojku.
Ne vidi ona, što je pod kabanicu, pa ga pita:
- Šta ti misliš, da ćeš sa mnom izaći na kraj tako, da samo sjediš na 'rastu i sviraš?
- Ta nisam ja samo uzalud sjedio.
- Nego šta si radio?
- Kvočio, - nasmije se čoban. - Dosad ja, a sad nek kvoči ona. - kaže i izvuče ispod kabanice kvočku i devet jaja.
- Otkud ti to?! - začudi se djevojka.
- Kazat ću ti, ako priznaš da sam te nadmudrio.
- Dok kvočka izleže svih devet pilića.

Nasadili oni sad kvočku u zlatnu kotaricu, pa čekaju. Čoban se tri nedelje samo časti u kraljevskom dvoru. Došlo vrijeme, pilići počeli prokljucavati jaja, pa osam za čas zapištilo pod kvočkom, al' deveto ćuti. Čekali oni još jedan dan, pa onda vide da je deveto jaje mućak.
- No, ko je koga nadmudrio?! - nasmije se djevojka, al' pomalo žalosno.
- Ja, - na to će momak.
- Kako, kad se samo osam pilića izleglo.
- Al' sam ja devet jaja naš'o u dvoru, 'di ni lupinje nisi ostavila.
Da rič ne bi sporili, momak kaže:
- Otići ću ja do kralja, pa nek' on kaže ko ima pravo.

Djevojka pristane od prve riječi, i čoban taj čas osvane kod starog kralja, pa mu kaže ovako:
- Svijetla kruno, ja sam se opkladio s jednim pobratimom, da ću s batinom od jednog udarca smlatiti s oraha devet zrna. Izabr'o ja dobru, čvrstu batinu i srušio od jednog udarca s drveta devet zrna, al' je jedno bilo prazno. Pobratim mi veli, da je opkladu dobio on zato što je ovo zrno prazno, a ja držim da sam opkladu dobio, jer je oraha devet.
Stari kralj je malo promislio, pa onda veli:
- Dabome, da si ti dobio. Orasi su rodili na drvetu, a ne u tvojim rukama, ne možeš ti biti kriv, što je jedan prazan. Glavno je da si ti devet srušio.

Arrow Kad je djevojka čula, kako joj je otac presudio, pokorila se i ona. Nema sad drugo, već da izmisli, kako će novo pitanje zadati čobanu. Priljubila se uz njega, pa se ne miče dalje ni za nokat, al' kad ona pije, njemu ne da, kad jede, njemu ne da. Prošlo tako tri dana, pa se momak nasušio.
- Sad ću metnuti pred tebe ćup meda i jabuku rumenu, da rumenije vidio nisi, pa da vidim, 'oćeš li izdržati tri dana, da med iz ćupa ne lizneš, a jabuku ne zagrizeš.
- Ja neću, pa nek mi se zubi suše i sedam dana, - na to će momak.
- Na kraju švigar puca, - nasmije se djevojka.

Vidio čoban, da mu kraljeva 'ćer dobro sprema pod glavu pa ode do svinjara i ovaj mu sveže ruke na krstima. Sjeo sad čoban, a rukama ni da makne, kad ga je svinjar svez'o dobrim kajišima. Kako on sjeo, a kraljeva najstarija 'ćer donese pred njeg ćup meda, a srednja nosi rumenu jabuku. Čoban ne smjede otić' nikud, a one paze, kad će navaliti na med i na jabuku. Bi čoban pa jak, al' je zato sebi i svez'o ruke. Djevojke mu sve preko usana vuku ćup i jabuku, al' on stiska zube. Tako proš'o jedan dan, pa drugi, i treći dan već poč'o padati mrak.

Kad je udavača to vidila, a ona nož i otsječe kajiše na čobanovim rukama. Kako mu ruke oslobodila, a on zagrize jabuku, ta skoro je svu uz'o u usta, pa onda dobro lizne meda iz ćupa.
- No, jesam rekla, da će na kraju biti po mojem, - nasmija se djevojka.
- Samo to nije tako, - nasmije se i čoban.
Sad se već neće istjeravati, već čoban odma' ode pred kralja, pa nek on opet presudi.

- Svijetla kruno, - kaže njemu čoban, - ja se opet kladio s onim pobratimom.
- A u čemu je opklada?
- Dojašio ja njemu u goste na dobrom ždrijepcu. Pobratim me ugostio i veli mi: evo pod kućom dvije bašče, da se kladimo, da će ih tvoj konj pogaziti, dok se mi častimo. Ja lijepo ždrijepca zavez'o za drvo, pa mu metnuo zobnicu. Nisam ja dobro ni u kuću uš'o, a moj pobratim skine zobnicu. Sad bi konj pasao po baščama, al' ne može, kad sam ga dobro zavez'o. Kad došla već zora, a moj pobratim do konja, pa da odriješi. Kako ga odriješio, konj onako gladan navalio na obadve bašče, i sad pobratim kaže, da sam ja opkladu izgubio.

- Kaži ti tvom pobratimu, - na to će kralj, - da bi konj bio lud, kad mu ne bi sve bašče popasao. Ne bilo ga driješiti, pa bi opkladu dobio.

Arrow Djevojka je sad nedelju dana mislila, šta da radi s čobanom. Onda ga pozove, pa mu kaže:
- Ti si cijelog života čuv'o stado mog oca, pa ćeš znati i naše patke dobro timariti.
- Živ čovjek može svašta naučiti, - lijepo njoj momak odgovori.
- A ti ne moraš ni učiti. Znaš da ovcama nema života, ako li ti u podne ne planduju, a patkama nema pravog života, ako se ne nabrčkaju.
- Toliko još znam, - na to će momak.

Djevojka ga onda lijepo uzme za ruku i izvede iza dvora. Tamo je velik bunar na đermu, na kojem se poji kraljeva marva, a malo dalje je bara na kojoj su bile patke.
- Eto posljednje što tražim od tebe: tri dana ćeš timariti patke, al' tako da se svaki dan do mile volje nabrčkaju u ovoj bari. Ako bara presuši, to je tvoja briga. Možeš iz bunara vode navući, napuni baru kako znaš, samo nek' se u njoj patke do mile volje brčkaju. To bar nije teško - nasmije se ona.
- Nije, ako se nađe čovjek dobre pameti i dobri' šaka.

Ostavi ona momka s patkama, a on prostro kabanicu na ledinu, pa svira. Patke se brčkaju čitav dan, a čoban ih uveče sprati. Tako i drugi dan. Al' doš'o treći dan, bari ni traga. Te je noći djevojka skupila sve kraljeve sluge, pa do zore prevukli sve kraljevo guvno i baru zatrpali slamom.
Djevojka sad ni ne izlazi, već čeka veče. Al' čoban nije ček'o. Djevojka se mislila nedelju dana, a on odsvirao jednu pjesmu na fruli, pa je već smislio. Za čas on pohvać'o patke, pa jednu po jednu tamo gjde treba. Prostr'o kabanicu, pa zasvir'o u frulu.

Došlo i veče, a djevojka onda došla.
- No, pačiji čobanine, jesu l' ti se patke nabrčkale i danas?
- Al' nikad tako slatko k'o danas!
- Gdje kad bare nema?! - začudi se ona.
- Ako nema bare, ima bistre vode, - nasmije se čoban.
Uzme on sad djevojku za ruku i dovede je do bunara. Kad ona pogledala, a patke se brčkaju, ta sve se ogledaju u vodi.
- Brčkaju se, brčkaju, al' ne u bari, - kaže djevojka. - Nije na tvoje, neg' je sad baš na moje.
- Ko je dosad, taj će i sad presuditi - na to će momak i odma' ode do starog kralja.

- Da se nisi opet kladio?! - zapita ga kralj, čim ga je vidio.
- Baš tako, svijetla kruno, i opet je stvar oko konja.
- Da čujem.
Ispripovijeda čoban, kako je onom njegovom pobratimu bilo krivo, što je već dvije opklade izgubio, pa ga počeo čikati, da se i treći put klade. Pozove ga u goste, i poručio, da neću moći na ždrijepcu ujašiti u avliju na kapiju.
- U mene je konj dobar, a kapija nije visoka, pa sam se k'o za glavu nad'o, da ću kapiju preskočiti, ako je ma čime podupre.
- No, pa što je bilo? - zapita kralj.
- Šta?! Napravio onaj novu, al' visoku kapiju, a podupro je i panjom i kamenom, da je ne možeš ni probiti.
- A ti?!
- A ja se onda zakas'o, pa konja natjero na vratanca. Moj ždribac dobar, pa probio vratanca k'o pile lupinu od jajeta, i kad sam se sjetio, a ja već u avliji.
- Na kapiju il' na vratanca, glavno je da si ti dobro ušao u avliju. Opklada je tvoja. A ti kaži pobratimu, da se gost dočekiva u avliji, a ne na sokaku.

Kako je stari kralj to rek'o, a njegova najstarija 'ćer utrča i kaže mu:
- Kad ste tako prisudili, onda zovite svatove, jer me je ovaj momak i treći put nadmudrio.
Sad se kralj sam sjetio, kake su to opklade bile, pa se nasmije i kaže:
- Čobane, zete, zar je ovo tvoj pobratim?!
- Drugog ni nemam.

Naredi onda kralj 'ćeri da mu ispripovjeda, kako je čoban nadmudrio. Kaže ona sve po redu, a stari kralj će na to:
- 'Ćeri moja, ovaj je već dvared zaslužio da mi bude zet, jer je tebe triput nadmudrio, al' je triput i mene nadmudrio.
Odma' on sazove svatove, a čoban svoje društvo od stada, pa je veselje trajalo baš toliko dana, koliko su se momak i djevojka nadmudrivali.

Idea Poslje su srećno živili i nisu se nadmudrivali, nego zajedno mudrovali i nadaleko nije bilo dvije tako bistre glave; samo kad su se sudarile, onda su letile varnice, da se zapalila sva ona slama kojom su baru zatrpali.

offline
  • Pridružio: 04 Dec 2008
  • Poruke: 4073

Još jedna priča o mudrim kraljevima.
**


Pođe nekakav car sa svojom ženom i sa kćeri da se šeta po moru na lađi. Kad malo odmaknu od brega, onda dune vetar pa ga baci čak u nekakvu zemlju gde se o njegovom carstvu ništa i ne čuje (kao ni on o ovome što dosad ništa nije čuo ni znao). Kad izađu na suvo, on nije smeo ni kazati da je car, a novaca nisu imali sa sobom ništa.

Ne znajući nikakva zanata, nisu se mogli drukčije hraniti, nego se on najmi da čuva seoska goveda. Pošto tu prežive tako nekolike godine, ugleda sin cara od One zemlje njegovu kćer, koja je bila vrlo lepa i već dorasla do udaje, pa kaže svom ocu i majci da se drugom nikakvom devojkom neće oženiti do kćeri govedara iz toga iz toga sela.
Otac, mati i drugi dvorani stanu ga odvraćati da se prođe te sramote: kako bi on carski sin uzeo govedarsku kćer kod tolikih drugih carskijeh i kraljevskijeh kćeri? Ali sve zaludu; on kaže: 'Ja nju, ja ni jednu!'
Kad već vide da drukčije ne može biti, onda car pošalje jednoga svoga vezira da javi to govedaru, a govedar ga zapita: 'Kakav zanat zna carev sin?
'Vezir se začudi: 'Bog s tobom, čoveče! Kako će carev sin znati zanat? Što će zanat carevu sinu? Zanate ljudi uče da se hrane njima, a carev sin ima zemlju i gradove.'
Govedar kaže opet: 'E, ako ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam svoju kćer.'
Vezir se vrati, te kaže caru šta govori govedar. Sad postane čudo još veće. Oni su mislili da će to za govedara biti najveća sreća i dika što mu carski sin uzima kćer, a on pita kakav zanat zna carev sin!

Car pošalje drugoga vezira, ali govedar kaže jedno te jedno: 'Dok carev sin veli ne nauči kakavgod zanat i ne donese mi svoju rukotvorinu, dotle nema ništa od prijateljstva!'
Kad se i ovaj vezir vrati te kaže da govedar ne da ćerku dok carev sin ne nauči kakavgod zanat (samo nek je zanat), onda carev sin zađe po čaršiji da gleda kakav je zanat najlakše naučiti.

Hodajući od dućana do dućana i gledajući kako različni majstori rade, dođe na dućan ge se pletu rogožine, i to mu se učini najlakši zanat, pa ga počne učiti i nauči za nekoliko dana, pa onda oplete sam jednu rogožinu, koju odnesu govedaru, i kažu mu da je carev sin naučio zanat i da je to njegova rukotvorina.
Govedar uzme rogožinu u ruke, te je zagleda sa sviih strana, pa onda zapita: 'Koliko to vrijedi?' A oni mu kažu: 'Četiri pare' . 'E, dobro. Četiri pare danas, četiri sutra, to je osam, a četiri preksutra, to je dvanaest. Da sam ja taj zanat znao, ne bih danas čuvao seoskijeh goveda.'
Pa im onda kaže ko je on i kako je tu došao. Ovi se obraduju još više što uzimaju devojku od cara, a ne od govedara, i s najvećijem veseljem venčaju momka i devojku i provedu svadbu. Dadoše ovome caru lađu i vojsku, te otide preko mora i nađe svoju zemlju.

Naravučenije: Novac stvaraju vredne ruke. Bez obzira na bogatstvo, važno je znati nešto i raditi.

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Žena vraga prevarila



Neki je čovjek imao ženu, na koju je mnogo sumnjao, i zato se s njome vavijek inadio. Ali bi ga žena svaki put nadinadila i budući jača, za plot svezala. On jedan put uhvati vraga, no vrag ga zamoli, da ga pusti, a on mu rekne:
- Pustit ću te, ako moju ženu prevariš.

Vrag odgovori:
- Metni me u bocu i odnesi kući, pa me ostavi ondje; a ženi zabrani, da u bocu ne tiče, pak ti sutra kudgod otiđi. Žena će doći da vidi, šta je u boci, i dok bocu otvori, ja ću uteći. Ti, kada dođeš, uzmi bocu i vidjet ćeš, da me nema u boci. Onda se možeš s njom gonati i nju dobiti, govoreći joj:
- Jest, ja, tako je baš kao i boca.

Tako i bude. On strpa vraga u bocu, donese ga kući i rekne ženi:
- Eto, ženo, vidjet ću ja, kako si mi vjerna. Evo, boca neka stoji ovdje netaknuta sve dok se ja ne povratim; ako li ju samo takneš, ja ću poznati.
Rekavši to ostavi bocu.
Sveđ je muž ženi govorio: - Sada ću ja tvoju vjernost vidjeti.
Žena je međutim šutjela. Kad je dan osvanuo, ode muž u drva, a žena ostane kod kuće.

Kada je čovjek zamakao, uđe ona u sobu i pogleda bocu, koja joj se učini sada crvena, sada zlatna, sada žuta, sada zelena. To ženi bude odveć za čudo, uzme bocu u ruku, pogleda je, ali boca prazna. Kada vidi da je prazna, vrati se natrag; ali kad se opet obazre, opet joj se prikaže boca kao i prije žutom, crvenom, zelenom, zlatnom. Vidjevši to, vrati se natrag, uzme bocu u ruke i počne je začuđena razgledavati, da li je zbilja prazna. Ukaže joj se prazna kao i prije. Videći to počne se misliti, bi li otvorila, ne bi li; sada pođe rukom bocu otvarati, sada opet bojeći se muža, ustegne ruku, dok je ne svlada ženska znaličnost i otvori bocu.

Dok ona odčepi bocu, odmah izleti jedan lijep mladić. Ona se začudi i upita ga:
- Gdje si bio?
A vrag joj reče, da je bio u boci.
Ona na to odgovori:
- Ja ti ne vjerujem, da ti toliki možeš ući u bocu.
Dugo se pregovarajući rekne mu najposlije žena:
- Ne ću ti nikada vjerovati, da si bio u boci, dok svojim očima to ne vidim.
Na to vrag:
- E vidjet ćeš sada, da mogu ući u bocu.
Vrag uđe, a žena brže bolje začepi bocu, pa vrag ostane u boci. Videći vrag, da ga je žena prevarila, nastojao je on nju opet prevariti; ali mu ne pođe za rukom. On je nagovarao iznutra ženu, da pokuša, bi li opet mogla otvoriti bocu; ali žena ne htjede više otvarati, nego ode za svojim poslom, a vrag ostade u boci.

Kada je došao njezin muž, opazi da je vrag u boci i da mu je žena vjernost održala. I od ovoga vremena su živili u najvećem skladu.

smešak

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 866 korisnika na forumu :: 40 registrovanih, 6 sakrivenih i 820 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Petar, A.R.Chafee.Jr., airsuba, Atomski čoban, babaroga, bojank, ccoogg123, Dorcolac, FileFinder, HogarStrashni, Karla, kybonacci, ladro, loon123, lord sir giga, MB120mm, milanovic, milenko crazy north, Milometer, Milos ZA, Milos82, MilosKop, Misirac, Motocar, nemkea71, nuke92, pein, pera bager, procesor, raptorsi, Ripanjac, Sirius, Srle993, stagezin, stegonosa, Stoilkovic, tubular, VitezKoja, Yugol33, |_MeD_|