Ja sam bio u sličnoj situaciji. Dobra drugarica, znali smo se jako dugo i izlazili sa istim društvom. Jednog leta sam se zaljubio u nju. Odlučio sam da joj kažem šta osećam, ali ona tada nije bila spremna da se upusti u vezu. Jedino mi je obećala da će mi jednog dana reći ako bude osećala isto. Posle razgovora stvari nisu bile iste, ali smo vremenom nastavili da budemo dobri prijatelji. Svako je nastavio svojim putem, ja sam izlazio sa devojkama (uglavnom kratke veze) a i ona je imala par momaka. Nije mi bilo sve jedno da je vidim sa nekim drugim, ali sam posle dugo vremena prihvatio da nam nije suđeno.
Posle 2 i po godine od našeg razgovora, jedne večeri sam izašao sa društvom. Planirao sam da odem kući posle jednog pića, jer sam u to vreme spremao ispite za januarski. Ona je bila tamo i molila me je da ne idem. Posle dužeg natezanja sa njom i društvom nekako su me jedva ubedili da ostanem. Došlo je vreme da krenemo kući i zamolila me je da je otpratim. Nije to bilo neko iznenađenje, jer sam joj često pravio društvo do kuće. Ne mogu da vam opišem koliko me je mrzelo da idem, već je bilo kasno, ciča zima -10, 2km peške do njene kuće pa 3km natrag do moje. Naravno ne bih je pustio da ide noću sama za to prijatelji i služe, a i razgovori koje smo tada vodili bili su zanimljivi. Rekla mi je da je dugo razmišljala i čekala priliku da me ugrabi nasamo, da ima osećanja prema meni i želi da mi bude devojka. Ja sam pristao. Da ne dužim išli smo polako, bilo nam je sve bolje i bolje, kasnije počeli da živimo zajedno a posle 8 godina rešli i da se venčamo.
Eto to je moje iskustvo. Veze između prijatelja vrlo brzo prerastaju u ozbiljne pa ako nisi spreman na tako nešto nemoj ni da započinješ. Reci joj šta osećaš i budi strpljiv nemoj da je pritiskaš, daj joj prostora da razmisli odluka može biti teška. Bolje je imati prijateljstvo nego nemati ništa, a mnogima se pamet pomutila posle zaljubljivanja u prijatelje pa nisu primetili koliko ih povređuju njihovi postupci.
|