Neka ostane trag...

2

Neka ostane trag...

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Molitva 2

Tako ti crkve, i svijeća
koje smo živima i mrtvima palili.
Tako ti živih i mrtvih,
tako ti svih.
Tako ti nasih proljeća
koje smo ljubavlju mamili.
Sjećas se naših poljubaca?
Tako ti njih.

Tako ti Petnjice i Kastelmole,
tako ti Pantokratosa,
tako ti svih naših uspona,
tako ti svih naših padova.
Tako ti Brede i Harlema,
i Djardino Naksosa,
tako ti svih naših ulica,
tako ti svih naših gradova.

Tako ti svih nježnih riječi,
i svih riječi prokletih
tako ti svih divnih noći
koje smo zajedno umarali.
Tako ti dodira koji sve liječi,
snova od zaborava otetih.
Tako ti dana koji će doći
koje smo od snova stvarali.

Tako ti Djoleta i Koena,
kraj puta malina prašnjavih,
tako ti svih jastuka
na kojima smo spavali.
Tako ti djece bez imena,
u polju makova zaspalih.
Tako ti svakog pedlja svake sobe
koju smo naseljavali.

Vrati se.
Vrati se.
Vrati se.

V. Pajović



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

U meni si sama,
od laži sakrivena.
Izmedju dva treptaja,
izmedju dva moja daha.
Medju svim mojim
molitvama
sva tugom umivena.
Na vratima od uzdisaja
sedefna brava od straha.

Čuješ li... rat je minuo,
mirno je. Jutro rudi.
Bole me oči sklopljene.
Sa trave rosu sam skinuo
uzalud njome te budim.
Sad si daleko od mene.

Na mome dlanu dva plamena
drže ti počasnu stražu
i čuvaju te od studeni.
Ljudi sa srcem od kamena
govore: mrtva si. Lažu.
Ti si skrivena
u meni.

V. Pajović



offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Podstanarska

Ti si me čekala,
kad niko nikoga nije:
na minus osamnaest, u praskozorje,
Kragujevac je spavao.
Nisi me grijala toplim mlijekom
nego na plamenu ljubavi svoje
od koje se nebo otvaralo
i led se isparavao.

U Trnavi, negdje u polju,
prosta brvnara,
topla nam postelja bila samo želja.
Nesigurnost, čekanje,
i naši oprezni planovi.
I tad sam znao crpiti
sreću i nadu iz tvoga veselja.
Bolje mi sklonište nije trebalo
no na mom licu tvoji dlanovi.

Po ulicama Beograda
lutali smo i voljeli se,
gledali osvijetljene prozore.
Pitali se da li će ikad
jedno od milion svjetala
biti naše.
Sad, daleko od svega
dao bih sve
da te trenutke ponovo
u tebi dozovem.
Sad imamo dom. Svako svoj.
Ti nisi sa mnom.
Sva svjetla se gase.

offline
  • Pridružio: 08 Avg 2008
  • Poruke: 86

Samo me po belini
i po svili pamti...
Ne cuvaj ni glas, ni reci
sto sam davno govorila,
samo me po belini cuvaj u secanjima,
po mekoti svile u kojoj sam bila.

Pamti me samo po pokojem trenutku
kad smo dostizali nebo,
po drhtaju duse i nemiru svetla,
po svemu onom sto si bio
lutajuci sa mnom po besmislu sveta.

Samo po belini i po svili pamti
nase slucajne susrete
neprozivljenih iluzija...

Ivana U.

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Čik...ko ume da pročita Very Happy

Istok se polako rastvara
Valja mi skoro ustati,
A jutro puni se vrapcima.
Na tvoje reči posmislim,
Oči neću da otvaram
Ostaćeš mi pod kapcima.
Koliko blizu meni si
A ipak u daljinama
U svojim mekim belinama.

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Dodir

Voleo bih
da te dodirnem, tu
gde se dve tišine presecaju,
baš tu, gde sve reči prestaju
a plima nova uzima maha.
Tu gde si sama, sav svemir u tebi,
gde su sve boje po tvojoj potrebi,
tu sva si satkana od jednog daha.

Svetlosni zrak se prelama
u mehuru sapunice,
svet gubi važnost,
svemu se izmišljaju imena,
ponovo.

Tu, gde se dodir ne usudjuje,
gde belo, gde nežno do bola izludjuje
tu gde miriše zrelim jagodama.
Na tom je mestu i svila gruba,
tu gde je kolevka svih mojih čuda.
Daj da te dodirnem, tu
gde si sama.

V. Pajović

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Nekada, pred kišu
pred vlažni ropac
posljednjeg dana,
nekad u zoru, nekad
zbog galeba,
zbog jorgovana,
nekad zbog prepirki,
nekad u sivilu, nekad
bez haljine. Nekad
zbog krvavih vojski
u bunilu.
Nekad bez daljine.
Nekad zbog Mocarta,
zbog Ane, zbog Nane,
nekad žaleći za Elizom.
Zbog zgaženih drenjina,
nekad zbog Jesenjina,
kad munja prošparta
nebo nad Parizom.
Nekad zbog jabuka,
nekad zbog osmijeha
zbog simfonija petih, devetih.
Kao sto vidiš, nekad,
tek ponekad,
onako slučajno,
tebe se sjetim.

V. Pajović

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Mi smo potomci izgnanih
svuda nas prate glasine
da ćemo se opet
bijegom sunovratiti.
Uspomene se kaleme,
nova je kiša isprala
stare prašine.
Svijeće se ne pale dvaput
jednim te istim dušama.
Niko se ne zna vratiti.

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Pusti da uspomene klize
kao kišne kapi sa druge strane okna
na koje si naslonila usnule prste...
neće ti vlaga raniti jagodice,
samo ćeš na dlanu osjetiti staklo
hladno od davnih mrazeva.
Meni ce, osjećam, rano decembar,
već se ranije smrkava, dani su
ništa više do pauze izmedju dvije tame.
Meni će kaljavi putevi propali
i oni bljuzgavi snijegovi
koje smo nekad zajedno mrzili.
Ja sam živio, dok sam u tebi živio...
Jednom ću krenuti,
kad sakriješ lice u skutovima njegovim
da ne vidiš...da te odlaskom prevarim.
Otići ću u dom svih nerodjenih duša
da jedna iskupi sve grijehove
onih čija sam dobra bio namjera.

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 58
  • Gde živiš: Breda, Holandija

Andante

Opet će snijeg, moja mila,
nježne balerine k'o iz rukava,
iz razjapljenih usta noći
koja će svako svitanje odbiti,
zaprepaštena tvojim odsustvom.
Očistiće nas kao dim iz kandila,
pokriće sve milost zaborava.
Padaće, znam...i mraz ce doći,
svaki će pokret tvoj zarobiti
u duši, u kamenjaru pustom.

Neću se sa tobom ovako rastati,
uz jed i prekor, riječi sa oštrice brijača,
neću, ne mogu...nikada, ne ovako, ne...
nikad da dignem ruku na tebe,
osim iz nježnosti, iz milošte.
Valjda mi ima ko i praštati
za ovu nemoć u noć. Od mene je jača,
izjeda posvuda, i srce, i dah zaustavlja, sve...
Od ove magle studene svaka mi nada ozebe
i svaka me se budućnost odrekne.

Bolje neka me osude u bijegu,
neka mi presudu u padu izriču,
nek' traže svi unezvjereni
u zvuku, u vodi, u nedogled,
i ispod divlje paprati...
Za tebe ću ostaviti iskrice u snijegu,
za tebe ću u vjetru ostaviti priču,
za tebe gorjeće baklja u meni.
Kad budeš htjela da me pronadješ,
ti nećeš pitati 'gdje'...ti ćeš znati.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 653 korisnika na forumu :: 12 registrovanih, 1 sakriven i 640 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, _Rade, Battlehammer, bojank, cikadeda, dragoljub11987, gorantrojka, hyla, Krvava Devetka, Lord Nem, opt1, sovanova95