|
Poslao: 14 Okt 2008 23:07
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
WORDS
(don't come easy...)
Riječima kao pucnjem
razlivaš se bjelinom,
papirna polja mislma
uzoravaš,
ljubavlju oplodiš,
čekanjem zalivaš,
u tvojim prstima
sanjaju uspavanke.
Dan nalik onom sudnjem,
zdravica gorči pelinom...
Grešnike budi istina,
treptaj tvog oka
komete usporava,
svaka me čežnja iznova porodi,
u bijelom, izmedju redova
stvaram te danima...
Bijelo ne podnosi rastanke.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 16 Okt 2008 13:49
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
ČAS ANATOMIJE
I sama duša
iz svoga ležišta,
i krv bijesna
iz krvotoka.
I san, od svega
što biva sanjano.
I stope
iz zemlje:
ispod njih ništa,
i zadnji zraci
svjetla iz oka.
I dah iz svoje volje...
Lagano,
sve je iz mene
amputirano.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Okt 2008 23:28
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
QUESTION
From each little corner it grows,
from deepest darkness
it will shine. That light.
That yearning screams
to come out,
spreading the arms,
just like it knows...
stealing the night.
Sometimes it waits...patiently.
Lake in the springtime, quietly.
And when it touches the fingers
spread out,
of the far away beggar,
having the same dreams,
sharing the same fears,
not expecting, not commanding,
but hoping...merely dreaming...
Those fingers which spawn
the dreams, to tell her
all that she knows. And it seems
in blue and silver
she dissappeares,
finally understanding.
Finally she breathes
pure feeling.
From there, thunder and waterfalls,
streams made of words,
words made of whisper.
All goes back to the beginning,
to the little corner,
made for two.
Tell me...who are you?
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 20 Okt 2008 13:59
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
CHANGES
Da zanoćim kao drvo lipe
i probudim se u tvom čaju.
U tmini rasparena jadikovka
prvi tvoj jutarnji osmijeh da sam,
sanjam...
I šaka pamuka
uz bluz i suzu ubrana,
u tvoje rublje utkana
nit ništavna
samo mirisom tvoje intime
oplemenjena.
Da sam tvoj tajni sastanak,
na uglu Ulice slučaja
i Aleje nevjerice,
da me pogledaš nehatno
da te pogledam požudno,
i da sve sto izgovoriš
u mojoj zori odjekuje
u mome snu vjekuje.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 24 Okt 2008 00:40
|
offline
- _lotos_
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 24 Dec 2006
- Poruke: 24
|
Milozvucnih reci niz
ostrom tackom na kraju
zari mi se duboko u zenicu.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 26 Okt 2008 14:28
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
IL FAUT QUE...
Treba živjeti
ne stoga jer ćeš
sutra biti, ne:
zbog ovog, baš,
što jesi sad.
Treba odrasti,
da,
ali s kim?
U svim vremenima,
sveobličnu,
ja te volim.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Okt 2008 23:50
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
KESTENJE
Kad smo se rastali
kesten,
ti
i ja...
jedno drugome mahali
prstima,
dahom
i bodljama,
ponekom kapljicom
jedva,
sad,
gluhom ulicom
je'n-dva,
zlati se jesen.
Tu sam još
ti nisi
tvoj zadnji šapat
k'o zrela dunja
kisi.
U tebi, korjenom
i ja
i kesten.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 28 Okt 2008 00:30
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
MIRIS LIMUNA
Sve nešto mislim
sve ove suze
nisu bez veze...
sve ove riječi,
tutte parole
negdje odjekuju...
Dovraga i s tim!
Sve slike ružne
cvjetajte bez mene.
Prstima dječijim
smijehom što vole
odvedite me.
Da sretnem
nju.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 29 Okt 2008 01:50
|
offline
- _lotos_
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 24 Dec 2006
- Poruke: 24
|
Čarobna pesma…
Ušetala je
oprezno,
poput srne,
jedne noći
u moj san.
Poklonila se,
nasmešila
i spustila
zrno nara
na moj dlan.
Od tad...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 12 Nov 2008 13:00
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
RANJENIK
Rekli su: to je trauma ratna,
sećanje na predaju.
Još mi granate u očima
eksplodiraju.
Pomislih: samo da ona sazna,
rekla bi njima
da begaju,
da me ne diraju.
Zadrhti list na grani,
dok hladnu predju
novembar ispreda.
Doći ce bolji dani
i ja sam bolji
no što izgledam.
Oni sa svojim dijagnozama,
aparatima, belim mantilima...
Eh, kad bi ona doznala
došla bi mi, kao labud,
na mekim krilima.
Stavila ruku na moje čelo,
svu tamu bi odnela.
I opet bi me ti, pile belo,
do reke odvela.
Zasija svetlo kroz tamni tunel,
Bog sprema doček moj,
Rek'o bih stranski, ali ne umem
da me ostave...
Da moje želje
na talasu reke odvedu njoj,
a njene želje mene da
zauvek zaborave...
|
|
|
|
|
|
