|
Ovu pjesmu sam nocas pisala,mislim da je zasluzila bolji naslov,ali eto...
Tisina i noc pusta,
neka magla gusta,
oko mene se svila,
jos te nisam snila.
Gledam kroz prozor
i divan je prizor
po kosmosu zvijezde se rasule,
svjetlucavi trag po meni posule.
Sve tako iste,
a svaka posebna,
razmisljam i o zvijezdama,
vidis kako sam sjetna.
Opet nocas soba i ja same,
puste i prazne,dvije nocne dame,
bez ijednog pravog druga,
nije nas samo napustila tuga.
Gledam oko sebe,
trazeci negdje tebe,
a nema nikoga u mom svijetu,
ja sam ptica koja je
slomila krilo u letu.
A govorili su:"Ko visoko
leti,pada nisko".
Pa i meni desilo se isto.
Ranilo me tvoje crno oko.
A i dalje te voli
ovo srce ludo,
vjeruje da jednom
desice se cudo.
Ja sad suzama pisem
svoja sjecanja po zidu,
ali vjerujem da jos uvijek
imas me u vidu.
Sjecas li se mene
i pogleda njeznog,
sjecas li se prvog naseg poljupca
i dana februarskog,snjeznog?
Da li su te izdala sjecanja
ili se negdje u tebi krijem,
zavodim te opet lagano,
a ne znam da li bih trebala
i da li tek tako smijem.
Nisam pitala hoces li
opet da me ranis.
Ma,nije vazno,pusti da te zavedem,
nemoj da se branis.
Ti si moja jedina
ljubav prava,
kada se vratis,
tisina ce vjecno da spava.
Necu biti tuzna i sama,
nece biti vise prazna soba,
svijetlom ce biti zamijenjena tama,
doci ce neko srecnije doba.
Lose ce proci i necu
vise da stradam,
ljubav stara ce opet doci,
jer mu se iskreno,od srca nadam.
Ocekujem komentare,sta vam se ne dopada i sta biste vi mijenjali u ovoj pjesmi?
|
