Evo nesto sa mog bloga, nadam se vašim komentarima.
I dođe crna noć
I dođe crna noć,
na oči samo pade -
kaže da ću poć'
bez ljubavi i nade,
da neće više biti
dana lijepog, vedrog
i da ću suze kriti
od (ne)puka bijednog.
I prođe crna noć
sa svojim predskazanjem,
svu oduze mi moć,
ostavi s neznanjem.
Te zaspah tako sam
u nekoj gluhoj muci,
a sliku kao dar
držah u svojoj ruci.
Zorom me probudi
ni pijetao, ni ptica,
nego vjetar neki ludi
kidanjem svih žica
i što reče crna noć
se meni obistini -
"Ja, crna noć' ću proć',
al' dani doći će u tmini."
Pogrešno
Još jedna pogrešna noć,
još jedan pogrešan dan,
da oprostiš ti nećeš moć',
ja morat' ću ostati sam.
Pogrešan sat, pogrešno doba
dođu polako na prstima,
pogrešna neka druga osoba
sve tvoje mi sad oduzima.
Još jedan pogrešan put,
ja skrenuh sa tvoje staze.
Zvuci koje ja ću sada čut' -
stope tvoje što po meni gaze.
Još jedno pogrešno jutro,
još jedno pogrešno vrijeme,
ne ustajem više žustro,
u meni raste naše tuge sjeme.
Još jedna pogrešna noć,
još jedna ljubav na dnu,
da oprostiš ti nećeš moć
kroz mene gledati ćeš nju.
Crna sudbo
Svaki dan ti pišem zadnju pjesmu
i svaki ti puta kažem zadnju riječ,
svaku noć ti dajem zadnju suzu
sa zakletvom da neću ti opet reć'.
Svaki dan ja zadnji puta mislim
i svaki put se zadnji puta sjetim,
ali s tobom nije nikad bilo lako
pa sam sebi probam da zaprijetim:
„Ako opet pomisliš na njene oči
i pozoveš ih opet u san miran svoj
bit ćeš proklet po punom mjesecu
da tražiš mira, lijeka kletvi toj.
Ako opet pomisliš na one usne
što su nekad tako vrele na tvojima
bile stopljene u zaklonu crne noći
tražit ćeš je stalno, na javi, u snovima.
Ako pomisliš na njezin mili glas
što si nekad davno volio da slušaš
proći sve će godine kraj tebe samog,
nećeš znati ni sam što sve propuštaš.
Ako opet kreneš rukom kletom prema,
povuci je natrag, suzdrži i ne zovi,
tek sjeti se kako je bilo lijepo nekad
kad sretno je počinjao dan vam novi.“
Al' ne slušam i ne mogu da ne činim
to što kažem samom sebi grubo,
ljubav boli i ja više ne mogu da hinim,
vodi, odvedi me, o, ti crna sudbo.
Negdje daleko, u zemlju bez snova
gdje sjećanja i maštanja nestaju,
možda srce nađe sebi mira i spokoja
tamo gdje svi osjećaji prestaju.
|