Hvala, hvala bocke i svima.
Kada sam dosla u Sid, nakon deset godina, s jedne sam se strane razocarala jer u glavi ti ostane jedna slika, a nakon toliko godina, puno se toga promenilo, prijateljice se poudale, imaju decu, u kuci u kojoj sam zivela sada zive drugi ljudi i tek sam se iz drugog pokusaja uspela pribliziti toj kuci, jer mi je skroz sve bilo kao u nekom polusnu.
S druge strane, prijatelj kod kojeg sam prespavala par dana, upoznao me je sa svojom ekipom, svuda su me vodili, a posto je prijatelj morao raditi, obavezno sam morala biti bar s jednim njegovim prijateljem kako mi slucajno nebi bilo dosadno. Ma mislim, odusevilo me ponasanje tih njegovih prijatelja i prijateljica. Dogodio se samo jedan manji incident od strane neke pridoslice sa strane, ali decko je bio pod utecajem alkohola pa ajde, nedaj boze veceg zla.
Sve u svemu ostalo mi je sve u lepom secanju i jedva cekam da dodjem opet i nadam se da cu sad cesce dolaziti, pa nije Šid na kraj sveta.
|