offline
- LaraMelb
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 23 Sep 2015
- Poruke: 2
|
Napisacu ti ove reci I poslacu ih u ciber-etar, kao pismo u flasi koje mozda zaluta na tvoju obalu.
Volim te od prvog poljupca. Volim te od prvog zagrljaja, od prve price. Vreme tece izmedju nas kao reka u kanjonu, ali te jos vidim na drugoj obali. Jos si jedini muskarac pored kojeg zelim biti. Jos si jedini muskarac kojeg zelim I volim od sveg srca I tela. Moja si bol I moja zelja za radoscu.
Proslo je 11 godina, a ni jednog “trenutcica” nisam prestala da osecam da postojis, da sam te propustila, da hocu da me drzis, da si mi potreban, I da bih provela citav zivot pored tebe. Jedino tako bih bila srecna.
Ja bez tebe srecu ne znam. Nikog voleti ne umem. Ne zelim ih pored sebe. Ja zelim tebe. Moj si mir I moj nemir, moja zelja I moja nada, moja radost I moje suze.
U tvojim rukama sam bila devojka, prava pravcata devojka. Nisam se stidela. Sve je bilo sveto. Nista nije bio greh. Iskreno sam ti se otvorila, predala I povredila samu sebe sto sam te imala, pa izgubila. To sebi ne mogu oprostiti. Moja ljubav I moje kajanje su jace od mene. Ti si sve sto je meni potrebno od muskarca. Pravi pravcati prelepi muskarac. A nisi moj.
Ipak, volim te bezrazlozno, besciljno, I uporno. Volim te. Volim te zauvek.
Znala sam to I tada, znam to I sada. Niko te ne moze zameniti niti prevazici. NIko ne moze ponovo izazvati u meni odusevljenje koje si izazvao ti. Jos te sanjam. Jos mastam o tebi. Jos pokuavam da dekodiram snove u kojima si. Sanjala sam te I sinoc. Poljubila sam te u tom snu.
Sve nase etape imaju kraj. A onda pocinju nove. Pitam se hoces li ikada vise u zivotu biti moj. Hoce li te ikada ponovo zvezde dovesti u moj zagrljaj. Nas prelepi zagrljaj.
Koliko sam tuzna, toliko sam srecna zbog tebe. Nikada se ni zbog cega nisam naljutila na tebe. Nista ne mozes uraditi, a da ti ja ne bih mogla oprostiti. Ti si istinski moja druga polovina. I nekad se pitam kako je moguce da zivis sa nekim drugim. Kako je moguce da nismo zajedno. Patis li zamnom? A onda se pokolebam I pomislim mozda je ovo ipak jednostrana ljubav I mozda si ti nasao drugu polovinu u nekom drugom.
Ali, ovu misao nikad ne mogu da prihvatim. Ja mozda haluciniram da sam tvoja druga polovina… I mozda je prava istina da sam negde pogubila ovce I san pretvorila u stvarnost. Ipak, kao nekad, osetim da ti falim. Kao da mogu da osetim neki tvrdi bol koji je postao deo tebe a koji je izrastao na mestu gde sam bila ja. I ne mozes preci preko mene. Ja te blokiram kroz zivot, kao I ti mene. Ja te odusevljavam kroz zivot, kao I ti mene. Ja sam tvoj strah, a ti si moja snaga.
Niko me ne moze istiniski povrediti dok me ti jos bolis. Ja sam otvrdnula I svaki novi bol je samo laz kojom zavaravam sebe da si prestao, da si nestao, da si irelevantan.
A u dusi osecam, ti si I uzrok I posledica svega moga. Ti si I otrov I lek. Ti si I iskonska istina I potpuna laz. Sve boje moga sveta su ti. Magla si pred mojim ocima. Zivotinjski strah I primarna potreba. Ti si sve.
Jesam li ja samo tvoje "nista"? Pitam, a ne pitam, jer ni jedan odgovor ne menja ista. Ja te volim, cujes li? Volim te oduvek, I zauvek, I preko svega I pored svih. Volim te I ne zelim da prestanem, I ne mogu ni kad pozelim.
A tako retko to pozelim. Uvek zelim samo da se cuda dese, da te nesto dovede, da se nesto probudi u tebi, da osetis istu paniku da ce nam zivot proteci bez nas. Da me pozelis u svakom atomu svoga bica.
Ja se nadam da ti ovim ne nanosim zlo. Ja se nadam da sudbina filtrira ove moje osecaje I da do tebe dolaze samo tanke tople niti koje te tese I koje te maze umesto mene. Ja se nadam da ti vetar nezno miluje kosu kao sto bi to htela moja ruka. Ja se nadam da me vidis u zracima sunca I u odsjaju na vodi. Ja se nadam da sam mali trenutak ciste udobnosti ujutru kad otvoris oci. Nadam se da sam lepo secanje.
A zelim da budem tvoja potreba. Jer, nikad nije kasno, dok stvarno nije kasno. Moze li jos nesto da promeni sudbinu? Moze li neki dasak tvoje duse da zatrepti na misao o meni. Mozes li me voleti onako ludo, I nezaboravno, I potpuno, I ljubomorno I presrecno? Ovaj put bih se sakrila u sobu sa tobom I ne bih verovala da zena moze da ima iskrene drugove. Svi kojih si se bojao nekada izjavili su mi ljubav tokom ovih godina. Sve bih ih zamenila za tebe. Da mi dodjes na vrata, zagrlila bih te tako jako, da bi zasigurno znao da sam te cekala ovoliko godina od zadnjeg naseg pravog zagrljaja.
Da li postoji zagrljaj posle zadnjeg? Volim te po hiljadu puta iz pocetka, sa hiljade novih suza, sa hiljade novih srecica. Sa hiljadu treptaja. Volim te kao I uvek. Nista se nije promenilo.
Jednom sam napisala “moglo je I gore”. Ali, tesko da je moglo Igore.
|