Zasto BRANIM patetiku...

Zasto BRANIM patetiku...

offline
  • Pridružio: 27 Mar 2007
  • Poruke: 34

Vidim da je jedna tema koja se bavi patetikom zakljucana, pa, pokusacu na drugi nacin i s drugacijim pristupom da kazem zasto je patetika ponekad prosto jedino moguca.

Na kraju krajeva, KO je merodavan da procenjuje sta je pateticno a sta ne?
Svako ce suditi prema svome nahodjenju, svojoj licnosti, smislu ili besmislu da sudi drugima zbog njihovog nacina izrazavanja za koji misle da je patetican.
Neki misle da je sav zivot suva patetika, pa ja mogu i da se slozim i ne slozim, zavisi. Ali, hocu nesto drugo.

Patetika se gotovo uvek javi kada pocenmo upoznavati svoje SLABOSTI, a poneko od nas na njima gradi i svoj zivot. Nismo svi isti, a vrline kao vrline uvek su vidljive, za njih se ne moramo bojati, dok nase mane obicno skrivamo, koliko uspevamo- to je druga stvar. Ako uspemo cak prevariti i druge, sebe necemo moci. O cemu je onda rec?
O necemu sto nije zacelilo, i nije vazno ni sta, ni zasto nije, ali je vazno da nije. I to je obicno u NAMA, skriveno od svacijeg oka.

Ne mora neophodno biti ljubavna bol, nego o neka zudnji u nama a ja svoju zelim ( i duzna sam )da je STITIM, jer je samo MOJA. Odustati od nje, znacilo bi emotivnu prazninu, a pricati o toj emotivnoj praznini, moze se krstiti i kao patetika.se ciniti kao patetika. Ja nemam nista protiv da i jeste, jer mi je ponekad neophodna. Nase rane su skoro uvek pateticne kad ih nekome zelimo opisati, jer su oni, mozda jake licnosti, mozda malo emocinonalno osakacene, mozda hladne, i tesko ce razumeti nas nacin da ih izrazimo.

Meni to ne smeta. Mozda neko ko je patetican kao ja, shvatice me na isti nacin kako i sama shvatam, sto ce reci- slican se slicnome raduje.

Zato je najveci problem s takvom patetikom, sto moramo pronaci osobu kojoj cemo je prezentovati, reci, kako god, a vec sam rekla kome ne bismo smeli. ! I, ne smemo sebi dozovliti da vredjamo one za koje mislimo da su pateticni. Ima mnogo durigih oblika iskazivanja koji su za osudu, patetika je mozda, u odnosu na njih, na najnizoj lestvici "nepozeljnih" stvari. Uostalom, zar je zakonom zabranjena:) Dodaj svom govoru, pisanju,malo necega sto izvire iz bezdana intimnog samorazmisljanja i osecaja pa i rana. Neko rece da rana ima oblik usta- usta koja govore ili cute u svojoj otvorenosti.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 18 Jul 2005
  • Poruke: 312

ne mislim da je patetika ne shvatanje osjecanja povredjene osobe. Patetika je izvjestacen, tj "nazor" pokusaj prizivanja "zrikavaca u glavi" ili kako to neki kazu "leptirica u stomaku".

tako imamo likove, koji pjevaju dragoj pod prozorom samo zato jer su to vidjeli na filmu. Ne zato sto stvarno to zele. To je patetika. Toga se treba kloniti.

Ja sam u srednjoj skoli obrstio ruze u pionirskom parku u bgd kako bih je odnio tamo nekoj slatkoj...stvarno sam htio nesto da joj poklonim a novca sam imao koliko za sladoled i po. Ne mislim da je to pateticno, namjere su bile iskrene i casne Smile



offline
  • nidzo 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 14 Apr 2007
  • Poruke: 8

Ne mogu da verujem da sam sve procitao Wink Zanimljivo mi je bilo da procitam,jer "to" nikad nisam razumeo,ali sam upravo sad mozda stvorio neku drugaciju sliku... Smile Mozda kad malo porazmislim o svemu budem imao i nesto da dodam... Smile

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Hm, kako je patetika žilava pojava...Naravno da ne beži niko od rasprave na tu temu. Štaviše, dokaz da imamo tolerantnog moderatora je taj što je tema smesta otključana, onog momenta kada je jedan kolega ustvrdio (i dokazao) da ima razloga da se i dalje o tome raspravlja. Ništa od onoga što sam napisao tada neću ponoviti ili se odreći. Voleo bih da malo rasvetlim intonaciju rasprave jer je moguće da nije sve bilo tako lako vidljivo, dok se još uvek neko, kao vas dvoje sada, javlja u želji da nastavi razgovor.
Moja poenta je sledeća: niko patetiku, kao takvu, nije napadao, pa nema razloga ni da je neko brani. Glas je podignut protiv onih koji je upotrebljavaju, odnosno zloupotrebljavaju za izazivanje neiskrenih, jevtinih pa i zamagljenih osećanja. Tu ima prostora za raspravu i od nje, naravno, niko ne beži. Osudjivati a priori patetiku bilo bi isto što i osudjivati , recimo, alkohol. Pre nego što se dohvati čaše i počne da preteruje, svaki pijanac je bio trezan (imao je pravo izbora). Jedna čaša, verovatno, nikome neće škoditi. Problem je sa onom jednom previše. Obrnimo priču na primeru vode kao izvora života. To jeste tačno, ali objasnite to i neplivaču ukoliko skoči u bazen s tri metra dubine...Primenimo li to na patetiku, videćemo da je glavni prag procene njene validnosti to da li pravi štetu i koliku....Kod nje je korist izuzetno retka pojava, rekao bih da je to demaskira najviše.. Bio sam patetičan dovoljno puta da se u to uverim (ne samo na svoju štetu) Wink

offline
  • Pridružio: 27 Mar 2007
  • Poruke: 34

"neiskrenih, jevtinih pa i zamagljenih osećanja"
------------
Daj jedan primer, molim te, narocito primer "zamagljenih osecanja"!

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Bilja015 ::"neiskrenih, jevtinih pa i zamagljenih osećanja"
------------
Daj jedan primer, molim te, narocito primer "zamagljenih osecanja"!


Bilo je bolje da si citirala celu rečenicu jer samo takava ima smisao. Ovako izvučen deo ne gubi značenje, ali siromaši kontekst. Mislio sam da neiskrena, jevtina i zamagljena osećanja pripadaju aksiomama i da ih ne treba objašnjavati, no ako baš mora, nije ni to problem: sujeta, ljubomora, zavidljivost, malicioznost, taština, povodljivost, itd. Sva ta osećanja mogu biti i opako iskrena, i strašno skupa (po svojim posledicama), no nije sada to tema; tema je da takva osećanja generalno umanjuju sposobnost čovekovog iskrenog iskazivanja osećanja, te ih time i zamagljuju. E, ako sad baš moram da objašnjavam zbog čega su , i od čega su, osećanja zamagljena, onda bi se reklo da je naš razgovor bespredmetan. Medjutim, čitajući tvoje komentare uverio sam se da nije tako i da si svakako razumela moje reči.
Dakle, da vidimo da li stvarno ima potrebe braniti patetiku ili će ona nastaviti da se brani sama? Wink

offline
  • Pridružio: 27 Mar 2007
  • Poruke: 34

Smile
Evo, umesto svakog odgovora, postiracu nesto sto sam napisala pre par meseci, i rekose mi- suva patetika.
Mozda i jeste, meni nije bila namera da patetise, pa jos na "suvo" ali, jesam li ili nisam, budi potpuno iskren i diretan. Mislim da sam u stanju da razumem, i dovoljno jaka da prihvatim.
-----------------------


Svako se borio sa svojim delom bola, i Svakome se cinilo da je njegov najveci. A svi smo delili isti jedne nemerljive celine.
Samo je On nekako po strani. Bled, ali priseban, deluje pomalo nezainteresovano, na momenete skoro nepristojno ubaci poneku salu, najcesce na racun snaha koje oplakuju svekrvu.

Stojim u kraju sobe i posmatram ga. Nešto me steže u grudima dok proucavam njegovo lice- je li to neprirodno stezanje dok ga gledam samo njegova sličnost s onom koju smo nepovratno izgubili, ili ima tu još nečega? Neka ljutnja kojoj ne mogu da odredim jasne granice, ali ih naslucujem.
Samo znam da mi bes ne da disem, i da je sve je zbrkano i u mojim osecanjima i mome rasudjivanju. Ali ga netremice posmatram. Njen prvenac, njoj najslicniji od sve dece, njena nada, njen porod i krv, njen i vise nego sto je bio svoj.

Koliko prodorno gledam u njega, okrece se ka meni. U jednom delicu sekunde mi se učini da ću videti ono poznato podizanje obrve, pa treptaj oka sto na namigivanje lici. Slično onome kad sam bila mala pa napravim neki nestasluk, a on se pravi da nije video.
Zaranjam pogled u izmagalicu disharmonicnih jecaja, a svoj krijem On je negde u meni kao kamen, pritiska mi i ne da mi da disem. Tera me da se kamenim. Ima još nečega tu.

Dani su prolazili, groblje je postalo naše utociste.. Privid da smo s njom, nasa uteha.

On uvek po strani. Pridje, prekrsti se, poljubi svecu zapali je i izmakne se. Kaže mi: „Gledaj kako se snahe guraju sto blize krstu, ne bi li da naslute”!
Osmehujem mu se, a pogled mi pociva na majci koja zgrcena cuci po dno groba...

Te subote sve je bilo kao i obično. Dugo smo stajali kraj groba, a onda krenuli, kao i uvek pomalo uzurbano. Kao da se od bola može pobeci. Posmatram nebo, sivo, sluti na kisu. Svuda drvece još ogolelih grana nacickano gavranovima. NIgde ih kao tu nema, i nigde tako sablasno ne izgledaju. Bezim pogledom, sklanjam ga od mucnog prizora koji izazivaju u meni.
Zaobilazimo grobove, skoro da zamaknem iza jednog spomenika, kad mi pogled okrnzu poznatu priliku, vraca se. Pomislih da je nešto zaboravio. I nemirna sam, a ne mogu da shvatim razlog. Okrecem se ka grobu, ionako sam poslednja u koloni. Spazih njegov pogled postrance upucen nama. Osetih drhtaj celim bicem, i u jednom nemerljivom kratkom trenu, ja shvatih. Namerno se saplicem i glumim pad, ne bih li privukla paznju na sebe, odvukla od njega.
Grde me- „zašto ne pazim kud stajem”, ali, ja i dalje kukam, a krajickom oka posmatram njega.
Rukom nezno prelazi preko krsta, tamo gde su slova njenog imena...i jedan pokret rukom kao kad se brisu suze...

Sustize nas. Pravi se da ne vidi moje „uganuto” koleno, ja da ne vidim na njegovom licu trag...suze.

Ujko, mnogo te volim!

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Citat:[quote="Bilja015"]Smile
Evo, umesto svakog odgovora, postiracu nesto sto sam napisala pre par meseci, i rekose mi- suva patetika.
Mozda i jeste, meni nije bila namera da patetise, pa jos na "suvo" ali, jesam li ili nisam, budi potpuno iskren i diretan. Mislim da sam u stanju da razumem, i dovoljno jaka da prihvatim.

-----------------------


Pročitao sam veoma pažljivo ovaj tekst. Ovo jeste literatura, i to odlična. Nema potrebe da po njoj tražiš patetiku ili da vrednostima ovih reči patetiku braniš. Zašto? Generacije romantičarskih pisaca, istinskih velikana literature, svetsku slavu su stekli dozirajući patetiku na pravi način. Ko će se danas usuditi da s negativnom konotacijom govori o ''Jadima mladoga Vertera''?
Kada već spominjemo odbranu patetike možemo mirne duše da zaključimo: naš sagovornik (bilo da je on čitalac ili slušalac) znaće da , pre ili kasnije, pronikne u cilj našeg obraćanja i umeće to da vrednuje. Najstroži sudija istorije umetnosti, Nj. V. Vreme sve to stavi na svoje mesto. Ako sam svojim postovima, možda, delovao kao javni tužilac patetike, to ovde moram definitivno da preciziram: ona je još jedno od izražajnih sredstava vatrenih svojstava, koje traži pravu meru: dobar sluga, zao gospodar...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1070 korisnika na forumu :: 43 registrovanih, 12 sakrivenih i 1015 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Apok, cifra, DonRumataEstorski, Duh sa sekirom, Fabius, FileFinder, Frunze, goxin, Istman, kolle.the.kid, Kubovac, kybonacci, Luka Blažević, mean_machine, menges, milenko crazy north, Milos ZA, milos.cbr, misa1xx, mkukoleca, nemkea71, novator, Pakito93, Parker, pavlo, procesor, robert1979, ruma, S2M, sevenino, skankhunt42, slonic_tonic, Srle993, stankolich, Steeeefan, suton, vlada035, YU-UKI, zdrebac, zillbg, Zoca