...ljubav i metafizika...

70

...ljubav i metafizika...

offline
  • Pridružio: 27 Avg 2008
  • Poruke: 233

@asimetričnost, pisma me fasciniraju, a ova "tvoja" su strašna

citat: Ja se strahovito ljutim na sebe,kada samo pomislim šta sam sve žrtvovala za vas: svoj ugled sam izgubila, a sebe...

Ljubav je i sebična, a pominjanje žrtvi je suvišno, pogrešno...



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 13 Sep 2007
  • Poruke: 265
  • Gde živiš: navrh' trepavica

..a sebe izložila besu mojih rođaka,strogosti zakona ove zemlje prema kaluđericama,ai vašoj nezahvalnosti koja mi se čini kao najveća od svih mojih nesreća;pa ipak,ja osećam da moja kajanja nisu stvarna,da bih ponovo želela da za ljubav vašeg srca budem izložena najvećim opasnostima,i da još uvek imam tu kobnu želju da za vas žrtvujem i svoj život i svoju čast,zar sve što imam najdragocenije ne stoji li još uvek vama na raspolaganju?I nisam li baš zadovoljna što sam uradila onako kako sam to učinila; čini mi se čak da još nisam sasvim zadovoljna ni svojim bolima ni preteranošću svoje ljubavi,i ako ne mogu,avaj!da se pohvalim da sam sasvim zadovoljna vama;ja živim,nevernica kakva sam,čineći onoliko isto stvari da sačuvam svoj život koliko i da ga izgubim.Ah!umirem od sramote: moje očajanje je samo,znači,u mojim pismima?Da sam vas zaista volela onoliko koliko o tome govorim u svojim pismima,ja bih već odavno bila mrtva.Ja sam vas prevarila,i zato vi treba da se žalite na mene.Avaj!pa zašto se ne žalite?Videla sam vas kada ste otišli,i ne bi trebalo da se nadam da ćete se vratiti,a ipak,evo dišem: znači ja sam vas izdala,i ja vas molim za oproštaj: ali nemojte mi ga dati.Budite prema meni strogi!Zar ne nalazite da moja osećanja nisu dovoljno jaka?Budite još teži u zadovoljenju sebe!Zahtevajte od mene da ja umirem od ljubavi za vama.I ja vas preklinjem da mi pomognete u tome da bih ja mogla da pobedim slabost svog pola,i da završim sve svoje neodlučnosti jednim stvarnim očajanjem; moj tragični kraj bi vas nesumnjivo nagonio da mislite na mene,moja uspomena bi vam bila draga i vi bi,možda,bili osetno dirnuti tom neobičnom smrću,koja sigurno vredi više nego ovo stanje u koje ste me doveli.Zbogom,volela bih zaista da se nismo nikada videli.Ah!kako samo živo osećam dvoličnost ovog osećanja,i ja sam svesna u trenutku u kome vam ovo pišem da više volim da sam nesrećna voleći vas,nego da vas nisam nikad volela, ja se povinjavam bez roptanja svojoj lošoj sudbini,jer vi niste hteli da ona bude bolja.Zbogom,obećajte mi da ćete me nežno žaliti,ako umrem od ljubavi,i da žestina moje ljubavi u vama izaziva neprijatnost i udaljava vas od mnogih stvari;ta će mi uteha biti dovoljna,ali ako treba da vas ostavim za svagda,ne bih želela da vas ostavim nekoj drugoj.Nećete biti toliko svirepi da se poslužite mojim očajanjem da bi ste postali ljubazniji,i da pokažete da ste vi izazvali najveću ljubav na svetu?Zbogom,još jednom; pišem vam suviše duga pisma,nemam mnogo obzira prema vamaizvinjavam se zato,i smem još samo da se nadam da ćete imati izvesnih obzira za jednu sirotu bezumnicu,ali koja nije bila takva,kao što znate,pre nego što je vas zavolela.Zbogom,čini mi se da sam vrlo često govorila o nepodnošljivom stanju duha u kome sam: međutim,ja vam zahvaljujem iz dubine srca za očajanje koje ste mi prouzrokovali i ja mrzim spokojstvo u kome sam živela pre nego što sam vas srela.Zbogom,moja se ljubav povećava svakoga trenutka.Ah!koliko imam stvari koje bi trebalo da vam kažem.

( ... )



offline
  • saten  Female
  • Legendarni građanin
  • Zvezdočtec... :)
  • Pridružio: 05 Jan 2008
  • Poruke: 3361
  • Gde živiš: Montmartre Quarter :)

Tvoj smeh-Pablo Neruda

Hleb mi oduzmi, ako hoćeš,
vazduh mi oduzmi, ali
ne oduzimaj mi svoj smeh.

Ne uzimaj mi ružu,
koplje koje hitaš,
vodu koja naglo
puca u tvojoj radosti,
iznenadni talas
srebrn što te radja

Borba je moja teška
i vraćam se umorna oka
ponekad zato što videh
zemlju što se ne menja,
ali kad udje u tvoj smeh,
popne se u nebo tražeći me,
otvara mi širom
sva vrata života.

Ljubavi moja, u času
najcrnjem hitni
svoj osmeh i ako nenadno
vidiš kako moja krv
škropi pločnike,
smej se jer smeh tvoj
biće za moje ruke
kao neka sablja sveža.

Kraj mora, s jeseni,
tvoj osmeh sigurno diže
svoj slap od pene,
a u proleće, ljubavi,
hoću da ti osmeh bude
ka cvet koji sam čekao,
plavi svet, ruža
moje zvonke otadžbine.

Smej se noći,
danu, mesecu,
smej se ulicama
vijugavih ostrva,
smej se ovom nespretnom
momku koji te voli,
ali kad ja otvorim
i zatvorim oči,
kad moji koraci idu,
kada se vraćaju,
oduzmi mi hleb, vazduh,
svetlost, proleće,
ali tvoj smeh nikad
jer bez njega bih umro.

offline
  • Pridružio: 13 Sep 2007
  • Poruke: 265
  • Gde živiš: navrh' trepavica

ČETVRTO PISMO
Čini se da činim vrlo veliku nepravdu osećanjima svoga srca, što se staram da vam ih saopštim, opisujući ih podrobno, i ja bih bila neobično srećna kada biste vi o njima mogli suditi, baš prema žestini vaših osećanja! Ali ja ne treba da se pozivam na vas, i ne mogu sebe da sprečim da vam ih iskažem mnogo manje živo nego što ih osećam, a i vi bi trebalo da me zato mučite, kao što to činite zaboravom koji me dovodi do očajanja, i koji je čak i sraman po vas; ipak, pravo je što trpite kade se žalim na nesreće koje sam predvidela, čim ste doneli neopozivu odluku da me napustite. Svesna sam da sam sebe zloupotrebila, kada sam mislila da vi imate vaš način dobronamernosti koji nije uobičajen, jer me je preteranost moje ljubavi stavljala, čini mi se, iznad svih vrsta sumnji, i da je zasluživala više vernosti nego što se dogodilo; ali vaša sklonost da me izneveravate nadjačala je najzad pravdu, koju vi meni dugujete za sve što sam učinila za vas; neću da budem sasvim nesrećna zato što me vi ne volite, i samo zato što ja vas volim, i da samo zavisim od vaše naklonosti. Sada sam daleko od toga stanja duha, jer nisam od vas primila nijedno pismo već šest meseci; svu tu neprijatnost pripisujem svojoj zaslepljenosti, sa kojom sam bilo pametno da se nadam da ćete vi provesti svoj život u Portugaliji, i da ćete se odreći svoje imovine i svoje zemlje, i misliti samo na mene? Moji boli ne mogu dobiti nikakvog olakšanja, a sećanje na moju ljubav ispunjava me očajanjem. Sve moje želje bile su uzaludne, i ja vas neću videti u svojoj sobi sa svim onim žarom i zanosom kojim ste me uvek zasipali? Ali, ja preterujem i znam i suviše dobro misli i osećanja koji su ispunjavali moju glavu i moje srce, a koji su svi bili pokretani vašom voljom i koji su prestajali u isto vreme kada i vaša volja: trebalo je da se u tim preterano srećnim trenucima više pozivam na svoj razum, i njega uzimam u pomoć, da bih ublažila zlokobne preteranosti mojih uživanja. Oni su mi predviđali sve ovo što danas patim; ali ja sam svu sebe dala vama, i nisam bila sposobna da mislim šta je moglo da zagorča moju radost i da me spreči da potpuno uživam žarke izlive vaše ljubavi; ja sam samo videla sebe veoma srećnu što sam sa vama, i nisam mogla ni pomisliti da ćete vi jednom biti daleko od mene: ipak dobro se sećam da sam vam rekla nekoliko puta da ćete me učiniti nesrećnom; ali te su bojazni brzo iščezavale, i ja sam imala veliko zadovoljstvo da ih vama žrtvujem i da se potpuno predam svojoj sreći. Sada dobro vidim lek svih svojih muka, i biću uskoro oslobođena ako vas više ne budem volela: ali, koji lek? Ne, više volim da još više patim, nego da zaboravim vas. Avaj! Da li to zavisi od mene? Sebi ne mogu da prebacim da sam poželela i jednog trenutka da vas više ne volim; vi ste više za žaljenje nego što sam ja, i bolje je patiti tako kao ja, nego uživati u bezživotnim zadovoljstvima koja vam pružaju vaše prijateljice u Francuskoj. Ja vam ne zavidim ni najmanje na vašoj ravnodušnosti, i vi mi izazivate sažaljenje. Ja vam zato predlažem: zaboravite me sasvim. Ja sam zadovoljna sobom što sam vas dovela u to stanje da bez mene vi ipak ne možete imati potpuna uživanja, i ja sam srećnija od vas jer sam više zaokupljena osećanjima. Od nedavno postala sam jedna od starešina u manastiru: svi koji sa mnom govore misle da sam luda, ja ne znam ni šta im odgovaram, ali biće da su ove moje kaluđerice još luđe kada veruju da sam ja sposobna za neku dužnost i odgovornost. Ah! Zavidim na sreći onim vašim slugama, Emanuelu i Francisku. Zašto ja nisam stalno sa vama kao oni? Ja bih vas svuda i stalno pratila, i ja bih vas nesumnjivo bolje i iskrenije služila, jer ja ne želim ništa na svetu do samo da vas vidim: ili bar da se sećate mene! Ja sam, eto, zadovoljna i samim sećanjem na vas! Ipak ne smem biti sigurna: ne bih ograničila svoje nade samo na uspomenu na vas kada bih vas viđala svakoga dana. Vi ste me dobro naučili da treba da se pokoravam svemu onom što vi hoćete: međutim, ja se ne kajem što sam vas obožavala, ja sam zadovoljna što ste me vi zaveli: vaše naglo odsustvo, možda i zauvek, ne umanjuje ni u čemu zanos moje zaljubljenosti: ja baš hoću da za nju zna ceo svet, ne želim u tome nikakvu tajnu, i očarana sam što sam učinila za vas sve i protiv svih običaja. Evo, ja stavljam svu svoju čast i svu svoju pobožnost isključivo u svoju bezgraničnu ljubav prema vama, i za čitav život, jer sam počela sada da vas zaista volim. O ja vam ne govorim sve ovo da bih vas primorala da mi pišete. Ah, ne uznemiravajte se, ja ne tražim od vas takoreći ništa, vi ninašta niste primorani i ne tražim od vas nikakve dokaze vaše ljubavi, osim onih koje biste vi hteli sami da mi date: najveće zadovoljstvo biće mi u tome da vas za to opravdavam, jer je možda vama prijatnije da mi ne pišete: i ja osećam duboko raspoloženje da vam oprostim za sve vaše slabosti. Jedan francuski oficir bio je toliko milosrdan da mi je jutros govorio o vama više od tri sata, on mi je između ostalog saopštio i da je u Francuskoj potpisan mir: pa kad je tako, zar ne biste mogli doći ovamo da me vidite, i da me čak i odvedete u Francusku? Ali ja toga nisam dostojna, zato činite samo ono što hoćete; moja ljubav više ne zavisi od načina kako ćete se sa mnom ophoditi; od kako ste otišli, ja ni jednoga trenutka nisam bila kako treba, ja nemam drugog zadovoljstva do da samo hiljadu puta dnevno pominjem vaše ime; nekoliko kaluđerica koje znaju moje jadno stanje u koje ste me vi doveli, govore mi o vama vrlo često; ja ne izlazim gotovo iz svoje sobe, u koju ste vi nekada dolazili, i ja gledam neprestano vaš portre, koji mi je hiljadu puta draži nego moj život; on mi donosi mnoge radosti, ali i bole, naročito kada se setim da vas više neću videti, verovatno nikada više. Ali, zašto to mora da bude, da vas više ne vidim? Zar ste me zauvek napustili? Ja sam očajna; znajte, vaša bedna Marijana ne može više, i ona gubi svest završavajući ovo pismo. Zbogom, zbogom, imajte milosti za mene!

offline
  • Pridružio: 19 Jun 2005
  • Poruke: 2673
  • Gde živiš: u pokretu...

ZOV LJUBAVNIKA

Gdje si voljena moja?
Da li si u svom malenom Rajskom vrtu,
polijevas cvjetove koji promatraju te
kao sto djeca promatraju majcine grudi?
Ili si u svojim odajama gdje oltar
kreposti postavljen je u tvoju cast, a ti
na njemu zrtvujes moje srce i dusu
Ili si medu knjigama,
sakupljas ljudsko znanje
a prepuna si nebeske mudrosti?

O, pratiljo moje duse, gdje li si?
Da li u hramu molis?
Ili zazivas Prirodu u polju, utocistu tvojih snova?
Jesi li u kolibama siromasnih,
tjesis slomljena srca slatkocom svoje duse i
ispunjas njihove ruke svojim darovima?

Ti Bozji si duh svuda oko nas,
ti jaca si od vremena
Sjecas li se dana kada se sretosmo, kada aureola
Tvoje duse okruzila nas je, i Andeli ljubavi
lebdjese oko nas, pjevajuci pohvalnicu srcima?
Spominjes li se kada sjeli smo u sjeni krosanja,
skrivajuci se od covjecanstva, kao sto zene
stite nebesku tajnu svog srca?
Pamtis li staze i sume kojima smo krocili,
ruku isprepletenih i glava naslonjenih jedne na drugu
kao da skrivali smo se unutar sebe samih?
Sjecas li se trenutaka kada pozeljeh ti zbogom
i moje usne poljubise tvoje?
Taj poljubac otkrio mi je da spajanje usana u Ljubavi
objavljuje bozansku tajnu koju jezik izrevi ne moze!
Taj poljubac prethodio je dubokom uzdahu
poput onog kojim je Svemoguvi u zemlju
Udahnuo zivot vovjevji

Taj uzdah vodio me u svijet duha
navjesvujuci ljepotu moje duse, i tamo
ce trajati dok ponovo ne sretnemo se.
Sjecam se kada si me ljubila i ljubila,
obraza zalivenih suzama, i rekla si:
"Zemaljska tijela cesto
moraju se rastati zbog zemaljske svrhe,
I moraju zivjeti odvojeno
jer svjetovne nakane na to ih tjeraju.
Ali dusa ostaje zasticena u rukama Ljubavi,
sve dok smrt ne dode
i odvede sjedinjene duse k Bogu

Idi, voljeni moj,
Ljubav te odabrala za svog izaslanika,
pokori joj se, jer ona je Ljepota koja nuda
svom sljedbeniku vrc slatkog zivota
I premda te moje ruke nece grliti,
tvoja ljubav ce ostati moj utjesni mladozenja,
tvoje sjecanje, moj Vjecni svadbeni pir.

Gdje si sada, ti koja si dio mene?
Jesi li budna u tisini noci?
Daj da vjetar prenese ti
svaki otkucaj i naklonost mog srca.
Milujes li moje lice u mislima?
Ta slika meni vise ne pripada,
jer tuga nadvila je svoju sjenu nad moju sretnu proslost.
Jecaji isusili su moje oci
koje odrazavahu tvoju ljepotu
I usahnuli usne koje si ti sladila poljupcima
Gdje si voljena moja?
Cujes li moj plac tamo preko oceana?
Razumijes li moju potrebu?
Uvidas li velicinu moje strpljivosti?
Postoji li koja dusa voljna da prenese
ti dasak ove umiruce mladosti?

Postoji li kakva tajna povezanost
medu andelima koji ce ti prenijeti moju prituzbu?
Gdje si, moja predivna zvijezdo?
zivotna tmina privila me na svoje grudi,
zalost me osvojila.
Posalji svoj smijesak u nebo,
neka me dosegne i ozivi!
Izdahni svoj miomiris u nebo,
neka me odrzi na zivotu!
Gdje si, voljena moja?
O, kako golema je Ljubav
I kako malen ja sam

(H. Dzubran)

offline
  • natrix 
  • Zauvek prijatelj foruma
  • Pridružio: 21 Nov 2007
  • Poruke: 2196

Plamen ljubavi, spušta se sa neba tepereći u svakojakim slikama, i oblicima, ali na ovom svetu ima jedno značenje:
Neznatni plamen koji osvetli pojedinačno srce, sličan je velikom blistavom plamenu koji dolazi s visina i osvetli tamu celog sveta, jer u jednoj duši postoje oni isti elementi težnje i osećanja prisutni u duši ljudske zajednice..
H.Dž.
Samo ih treba dotaći..probuditi....rasplamsati..

offline
  • Pridružio: 25 Avg 2008
  • Poruke: 740
  • Gde živiš: na bezbednom rastojanju od pojedinih

''Ne postoji nauka o ljubavi,jer je previse raznovrsna i raznolicna da bi se uklopila u teoriju.LJudi pokusavaju da ostvare ljubav,kao sto alpinisti pokusavaju da osvoje recimo''Maunt Everest''...penju se i rukama i nogama i zavrse kampujuci u podnozju,ili na pola puta,gde god da ih kompromisi koje prave zaustave.Neki se popnu dovoljno visoko da nazru pogled koji se pruza ,za koji svi znamo da je velicanstven jer smo ga svi videli u snovima. i to je zapravo,san o ljubavi...
Zivot bi zaista bio gorak kada se san nikada ne bi ostvario ili kada nasa najvaznija zivotna iskustva ljubavi-storge,pragma, ludus,agape- ne bi bila dovoljno trajna i cvrsta da nas spasu kada nas zahvati oluja erosa i manije-donoseci nam ''blazenstvo'' i ostavljajuci pustos za sobom.''
E.K.Grejling...

offline
  • boca35  Male
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 07 Jul 2006
  • Poruke: 8
  • Gde živiš: bgd

samo rec...........................

offline
  • Pridružio: 13 Sep 2007
  • Poruke: 265
  • Gde živiš: navrh' trepavica

Pišem vam poslednji put, i nadam se da ćete preko ovih novih reči i drugog tona kojim je pisano ovo pismo biti obavešteni da ste me najzad ubedili da me ne volite više, i da prema tome ni ja vas ne treba da volim. Ne morate se bojati da ću vam još koji put pisati; neću staviti čak ni vaše ime na paketu – o svemu tome obavestila sam Dona-Britu, koju sam već od ranije navikla i na mnogo poverljivije stvari; ono što ona bude činila biće mnogo manje sumnjivo nego da ja to činim; ona će preduzeti sve potrebne mere da budemo sigurni da ste primili portre i narukvicu koju ste mi u svoje vreme dali. Međutim, želim da vi znate i to, da su moja osećanja već više dana bila na velikoj vatri, da sam sve zaloge vaše ljubavi otrgla od sebe, mada su mi ranije one bile mnogo drage. Ja sam prema vama pokazala toliko slabosti da vi nikad ne biste mogli ni pomisliti da sam sposobna i za ovakve krajnosti. Uživaću čak u svoj svojoj žalosti, koju sam osećala rastajući se od njih, jer znam da ću u vama izazvati izvestan bes. Priznajem vam na svoju sramotu, a i na vašu, da sam bila toliko privržena svim sitnicama koliko ne bih htela da vam kažem i osećala sam izvesnu uvek novu potrebu da razmišljam pred rastajanjem svake od njih, naročito kada sam saznala da nisam više vezana za vas. Ali čovek dolazi na kraj sa svim onim što hoće, naročito kada ima dovoljno razloga za to. Sve stvari predala sam Dona-Briti; ta me je odluka stajala mnogo suza. Posle hiljadu nemira i hiljadu neodlučnosti, za koje vi ne znate i za koje vam sigurno neću davati računa, zaklela sam se da mi ona o njima nikad više ne govori, da mi ih nikako ne vraća, čak i ako joj budem tražila da ih samo vidim, pa i da vam ih čak i pošalje ne obaveštavajući me.
Ja nisam znala za preteranost moje ljubavi dok nisam morala da učinim sav onaj silni napor da se od nje izlečim; i ne bih se nikada ni upustila u to da sam mogla predvideti koliko je bilo potrebno pobediti teškoće i imati snage za sve to. Ubeđena sam da sam imala manje neprijatnih napora voleći vas, ma koliko da ste bili nezahvalni, nego da sam te stvarčice ostavljala za svagda. Tada sam shvatila da ste mi bili manje dragi nego moja ljubav za vas, i imala sam čudnu muku da se borim protiv nje, pošto su mi vaši uvredljivi postupci vašu ličnost predstavili mrskom.
Uobičajena gordost moga pola nije mi ni najmanje pomagala da se odlučim protivu vas. Avaj! Podnosila sam vaše preziranje: podnosila bih i vašu mržnju i svu ljubomoru koju mi je izazvala vaša naklonost za neku drugu, imala bih bar neku ljubav da se branim, ali vaša ravnodušnost bila mi je nesnošljiva; vaša nametljiva uveravanja o prijateljstvu i smešne učtivosti u vašem poslednjem pismu, uverili su me da ste primili sva pisma koja sam vam pisala i koja nisu proizvela nikakav naročiti utisak u vašem srcu, ali koja ste vi ipak čitali. Nezahvalniče, a ja sam još luda što sam očajna, jer ne mogu bar sebi da polaskam da ta pisma nisu došla do vas, i da vam ih nisu predali. Ja proklinjem vašu dobronamernost za koju sam vas molila da mi saopštite iskreno pravu istinu. Zašto me niste ostavili u mojoj zabludi? Bolje bi bilo da mi niste nikako pisali; nisam ja tražila da mi sve razjasnite; sada sam samo još nesrećnija što nisam tražila od vas načina da me slažete? I što niste više u onim okolnostima u kojima bih vas mogla izvinjavati? Znajte da uviđam da ste vi nedostojni svih mojih osećanja, i da ja znam sada za sve vaše loše odlike. Međutim (ako sve što sam učinila za vas može zasluživati da vi imate izvesnih malih obzira za milost koju sam vam tražila) ja vas preklinjem da mi ne pišete više, i da mi tako pomognete da vas potpuno zaboravim! To što mi dokazujete, istina slabo, da ste imali izvesne neprijatnosti dok ste čitali moje pismo, možda ću vam i poverovati; a možda takođe i vaše priznanje i vaša saglasnost mogu mi izazvati srdžbu i ljutnju, i to sve može me užasno uzrujati! Ne mešajte me nikako sa mojim ponašanjem, vi biste na taj način izmenili, nesumnjivo, sve moje planove, bilo na koji način da želite umešati se u njih – ja ne želim da znam za uspeh toga pisma; ne uznemirujte nikako stanje duha koje sebi pripremam; čini mi se da vi možete biti još i zadovoljni nevoljama koje mi vi prouzrokujete (ma šta pripremali da me učinite nesrećnom). Ne odvajajte me nikako od moje neizvesnosti; nada se, da ću s vremenom, od nje napraviti nešto spokojnije. Obećavam vam da vas neću mrzeti; ja se ustručavam od svih naglih i žestokih osećanja, možda bih mogla naći u ovoj zemlji nekog čoveka koga bih volela, vernog i lepog; ali avaj! Ko mi može dati ljubav? Da li će start nekog drugog zahvatiti i mene? Jer pitanje je da li je moja uticala na vas? Nisam li iskusila da razneženo srce ne zaboravlja nikad ono što je preživelo od osećanja koje je poznavalo ranije, a za koja je bilo sposobno; i da li su svi njegovi otkucaji vezani za Idola koga je samo zamislio; a njegove prve misli i njegove rane ne mogu biti ni izlečene ni izbrisane; i sve strasti koje se nude njemu u pomoć i koje čine napore da ga ispune i zadovolje, obećavaju mu uzaludno jedinu osetljivost koja se više ne može naći, i da sva zadovoljstva koja traže bez ikakve volje da ih nađe, služe samo zato da ga ubede da mu ništa nije tako drago kao uspomena na ranije bolove. Zašto ste me naveli da saznam za nedostatke i neprijatnosti ljubavne veze koja ne može da traje večno, kao i za nesreće koje prate žestoku ljubav, naročito kada ona nije obostrana; i zašto slepa naklonost i svirepa sudba obično se vezuju uzajamno da bi nas odlučile za one koji bi bili osetljiviji za druge?
Isto tako,ja bih se mogla nadati i nekom zabavljanju u jednoj novoj ljubavnoj vezi,kao i da ću naći nekog dobronamernog čoveka,ali sada imam toliko sažaljenja prema samoj sebi,da ipak moram imati vvrlo mnogo obzira da ne bih stavila i najgoreg čoveka u ono stanje u koje ste vi mene bacili: i ako nisam obavezna da vas štedim,ne bih se mogla odlučiti da izvršim prema vama osvetu tako nečovečnu,čak i ako bi ona zavisila od mene nekom promenom koju je nisam predvidela.
Ovog trenutka ja tražim naačin da vas opravdam,i shvatim čak da jedna kaluđerica obično nije ljubazna.Međutim,izgleda da ako je čovek sposoban da razmišlja,u izboru koji pravi,trebalo bi pre da se zadrži na njoj nego na drugim ženama,jer njih ništa ne sprečava da misle na svoju strast,i one nisu okružene hiljadama stvari koje obično odstranjuju ili oduzimaju pažnju drugih žena.Meni se čini da nije prijatno videti ženu koja se voli zauzetu hiljadama drugih beznačajnosti,i treba imati vrlo malo utanačanosti da bi se moglo podnositi ( a da se ne bude u očajanju) da ta žena govori neprestano o drugima,o doterivanju i o šetnjama,čovek je tako neprestano izložen novim ljubomorama;te druge žene primorane su na obzire,na predusretljivost,na razgovore: a ko može biti siguran da one nemaju baš nikakvog zadovoljstva u svim tim prilikama,i da ne trrpe svoje m uževe samo sa krajnjim prezirom i bez ikakvog pristanka?Ah?kako te žene treba da su nepoverljive prema ljubavniku koji im ne daje tačan račun o tome,koji olako i bezbrižno v eruje sve što mu one govore,i koji ih gleda s puno poverenja i spokojnosti,odane svim tim dužnostima.Ali ja nemam namere da vam dokazujem razlozima da vi treba da me volite,to su jako loša sredstva,a ja sam upotrebljavala mnogo bolja,pa nisu uspela;ja znam vrlo dobro svoju sudbu da bih pokušala da je pobedim,biću nesrećna čitavog života,a ne big li bila još i više gledajući vas i svakoga dana?Ja bih umirala od straha da mi niste verni,htela bih da vas vidim svakog trenutka i bila bih uzbuđena zbog opasnosti u kojoj biste bili uvek dolazeći u ovaj manastir.Ja bih bila živa samo kada ste u vojsci,i uvek u očajanju da nisam više lepa i dostojna vas,uzdisala bih zbog bede moga telesnog sastava,mislila bih često da naklonost koju gajite prema meni može samo da donosi vama štete;a zatim,činilo mi se da vas ne volim dovoljno;morala bih biti na oprezi zbog ljutnje mojih rođaka na vas,i bila bih najzad u toliko isto bednom stanju kao što sam i danas.Da ste mi dali bar neke dokaze o vašoj ljubavi od kako više niste u Portugaliji,ja bih uprla svu svoju snagu da iz ovog stanja izađem,čak bih se i prerušila da odem do vas; ali avaj!što bi bilo od mene ako vi ne biste više hteli da vodite računa o meni,pošto bih došla u Francusku?kakav bi to bio poremećaj?kakvo moje zastranjivanje?i kakav vrhunac sramote za moju porodicu,koja mi je veoma draga od kako vas više volim.Vi možete videti iz svega ovoga kako sam ja svesna kada hladno razmišljam,i zato sam samo još više za žaljenje nego što sam;i ja vam,eto,govorim razumno bar jednom u životu;neka vam se moja umerenost sviđa i budite zadovoljni sa mnom: ja to neću znati,jer sam vas već molila da mi ne pišete više,i u to vas zaklinjem još jednom.
Niste li koji put razmišljali malo o načinu kako ste postupali samnom: niste li ikad pomislili o tome da vi imate više obaveza prema meni nego iko na svetu?Ja sam vas volela kao neka bezumnica,i koliko sam samo imala prezira za sve drugo na svettu!Vaš postupak nije nikako jednog časnog čoveka, mora biti da ste prema meni imali neko prirodno gnušanje kada me već niste bezumno voleli,ja sam dopustila da me oduševe vaše sasvim srednje osobine;šta li ste to učinili da mi se one dopadnu?Kakvu žrtvu ste za mene učinili?Niste li tražili hiljadu drugih zadovoljstava?Da li ste se odrekli kocke,lova?Niste li prvi,i odmah otišli u vojsku?Niste li se vratili posle svih drugih?Tamo ste se ludo izlagali,i ako sam vas molila da sebe čuvate iz ljubavi prema meni,a niste uopšte ni taržili načina da se nastanite u Portugaliji,gde ste bili cenjeni;jedno pismo vašeg brata povuklo vas je odmah na put,a da niste oklevali ni jednog trenutka;a zatim,nisam li doznala da ste,u toku vašeg putovanja,bili najlepše rasspoloženi?Mora se priznati da sam primorana da vas smrtno mrzim;ah! na sebe sam navukla sve moguće nesreće: prvo sam vas navikla na veliku ljubav sa mnogo dobronamernosti;zatim,da je potrebno mnogo umešnosti da bi neko bio voljen,kao i da treba ttržiti sa dosta veštine sredstva da se partner uzbudi,ali i da sam ljubav ne donosi ljubav.Vi ste hteli da vas ja volim,i kako ste imali tu nameru,vi ste sve upotrebili da biste u tome uspeli;vi ste čak bili rešeni da me volite,ako je to potrebno,ali vi ste uvideli da u tom poduhvatu možete uspeti i bez velike strasti,i da za njom čak i nemate nekakve naročite potrebe: kakva neiskrenost?Zar ste mislili da ćete me moći tako nekažnjeno varati?Ako vas kakav slučaj bude vratio u ovu zemlju,izjavljujem vam da ću vas izložiti osveti mojih rođaka.Živela sam dugo u odricanju od sebe i u obožavanju vas što mi sada izaziva užas,i moje kajanje me muči sa jednom nesnošljivom oštrinom,osećam živi stid zbog zločin koji ste izvršili nada mnom,i ja ne mogu više !Avaj!Ljubav me moja sprečava da izvršim nešto strašno,kada li će moje srce prestati da se cepa?Kada li ću biti oslobođena ovih svirepih neprilika?Međutim,ja mislim ipak da vam ne želim nikakvo zzlo,i ja se neću odlučiti da vas sprečavam da budete srećni,ali vi nečete nikada to biti,ako je vaše srce dobro u duštini?napisaću vam jedno drugo pismo,da bi fvam pokazala da ću,kada prođe izvesno vreme,biti mnogo staloženija; da ću imati čak i to zadovoljstvoda vam prebacujem za vaše nedolične postupke pošto ne budem bila više tako duboko dirnuta,i kada ću moći miirno reći da vas prezirem,da o vašoj izdaji govorim sa mnogo više rvnodušnosti,da sam zaboravila na sva svoja zadovoljstva,da o vašoj izdaji govorimsa mnogo više ravnodušnosti,da sam zaboravila na sva svoja zadovoljstva i bolove,i da se sećam vas samo onda kada to baš hoću!Ja se slažem svama da ste vi imali velikih preimućstava nada mnom,i da ste u meni izazvali strast koja je uticala da sam izgubila razum,ali bi vi trebalo time da s emalo hvalite;bila sam mlada,lakoverna,zatvorili su me u ovaj manastir još kada sam bila dete,viđala sam samo neprijatne ljude,nikad nisam čula pohvale kojima ste me vi stalno zasipali,izgledalo mi je kao da ste mi samo vi dali čar i lepotu kojuj ste nalazili na meni,i koju ste samo vi zapaažali,slušala sam o vama dobre stvari,svi su mi govorili u vašu korist,a i vi činili sve da samo u meni izazovete ljubav;ipak,najzad,ja sam se povratila iz tog ljubavnog zanosa;istina je da ste mi vi u tomr mnogo pomogli,a priznajem i da sam za tom pomoći imala velike potrebe.Vraćajući vam vaša pisma,obaveštavam vas da ću zadržati samo dav poslednja,i njih ću pročitati češće nego ona ranija,kako ne bih više zapadala u ranije slabosti.Ah!one su me stalo vrlo skupo.Kako bih bila srećna da ste vi hteli da vas uvek volim.Uviđam da sam još uvek malo obuzeta ovim mojim prekorima i vašim neverstvom,ali sebi sam obećala više staloženosti,i do nje ću doći,ako prema samoj sebi budem bila mnogo odlučnija,a to ćete i vi primiti sa velikim zadovoljstvom!Sada,na kraju,ne tražim od vas više ništa,luda sam što vam vrlo često isto ponavljam,i zato bi bilo najbolje da vas zaboravim i više ne mislim na vas.Verujem da vam više neću pisati,čak i da se osetim primoranom da vam izložim stanje svih mojih različitih osećanja.

offline
  • Pridružio: 19 Jun 2005
  • Poruke: 2673
  • Gde živiš: u pokretu...

Uzeo sam ti moć i sjećanje

Uzeo sam ti moć i sjećanje,
da bih te mogao još jednom nasnubiti,
u Sebe te zaljubiti,
iznova.

Uzeo sam ti svijest da smo Jedno,
da bih te opet mogao zavesti,
i u Svoje te polje navesti,
kao vodu,
iznova.

Da se u slavlju,
opijemo drevnom ljubavlju,
otkrivenom još jednom
iznova.

Žedan sam rujnoga vina
Mojega vinograda,
čiji sam gradinar, i jedina mu nada
da ćemo se u bezbroj čaša
iskapiti do dna,
još jednom,
iznova.

V.K.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 675 korisnika na forumu :: 9 registrovanih, 1 sakriven i 665 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: esx66, havoc995, hooraay, pacika, suton, uruk, voja64, zziko, 125