Poslao: 24 Apr 2004 22:31
|
offline
- Vodolija
- Legendarni građanin
- Pridružio: 24 Feb 2004
- Poruke: 3013
|
mire ::smej se smej, uvek se smej
Hocu, al` u sledecem zivotu, mozda ces onda imati smisao za humor.
Kazem mozda !
Nada umire zadnja, jel to onaj gay bese rekao ?
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 17 Jul 2005 10:52
|
offline
- Pridružio: 25 Maj 2005
- Poruke: 1308
- Gde živiš: u rovu na prvoj liniji
|
kad sam se uplasio necega
mislim da mi je tu najteze bilo na Kosovu,isli smo na teren kod Albanske granice u izvidnicuja sam nekih1 km ispred moje diverzantske grupe,ja sam tako je bilo i kad odjednom samo cujem fijuk metka i probije mi ruksak na ledjima,snajper
ja se bacam u zaklon a gusta suma nista se nevidi,ma nevidis 20 metara od sebe a pitaj boga odakle puca,i cujem odjednom pocinje granate da padaju svuda oko mene minobacacima su tukli,dobro sta su bile gusta krosnje drveca pa su granate eksplodirale neke u drvecu a ono kako pukne svo te drvo i lisce pokrije
bacio sam se negde ko u neko malo udubljenje i ceko da prodje sta da radim,molom boga da me ne zakaci
geler mi je bio okrznuo levu ruku i pocelo da krvari ali me samo okrznuo,drugi put sam imao srecu nije bilo nista strasno
i proslo to granatiranje,kad cujem siptare kako mi dolaze sa od napred i sa desne strane,vidim kako se polako sunjaju prem meni
da pucam nemogu puno uciniti jer ih je bilo negde desetak koliko sam mogao da primetim,samo bih se otkrio,pa sam se zamaskirao i pokrio sav sa liscem i drvecem,kasikare na gotovs ako me otkriju,i molim boga da sve prodje uredu.
neznam dali znate osecaj kada ti sekunde prolaze ko sati,cujes svoje otkucaje srca,nedises,napet si ko puska
prva grupa me prosla hvala bogu i ostao sam tako cekajuci noc
a ovo je bio negde u podne,sve dok nije pao mrak sam se polako na milimetre poceo da puzem i polako osmatram teren,slusam svaku susak,osluskujem i gledam ali se u mraku nevidi puno a nisam imao uredjaj za nocno gledanje,tako metar po metar,puzem neznam dali sam presao nekih 100-200 metara te noci nazad prema mojoj grupi
jutro svitce ja nisam ni na pola puta,nasao sam neko mesto ispod nekog grma velikoga da sam se opet ukopao i ceko i osluskivao svaki sum
vreme nikako da prodje,celo vreme razmisljam o mojoj familiji,ma samo jos malo strpljenje,i cekam i slusam i camim cekajuci
konacno postaje sumrak i opet kad padne mrak izlazim iz sklonista i puzem po podu polako metar po metar,cuo sam njihovu patrolu ali su prosli nekih 20 metara od menen nisu me videli bilo ih je negde 5 njih
kako su prosli nisam se vise micao od datle sa mesta gde sam,u zoru cujem da se puca zastoku iz pravaca gde mi je moj tim
ustao sam i isao prema tome pravcu i video kako moji u okrsaju sa teroristima se bore,nasi napadaju siptari ustaju i beze i povlace se a dvoje trce u mom pravcu,naplatio sam im to sta sam bio 2 dana sam po sumi ko pravi Zagor
nakon toga sam se prikljucio mojoj ekipi oni neveruju,kaze oficir hteli su vec da me zapisu nestao u akciji
tu su opet poceli sa minobacackom paljbom ali smo se povukli nazad do karaule
to mi je mislim najgore jer sam dva dana,neprijatelj svuda oko mene
Zahvaljujem milom Bogu sta me spasio
Bilo neponovilo se
|
|
|
|
|
Poslao: 18 Jul 2005 16:55
|
offline
- Pridružio: 25 Maj 2005
- Poruke: 1308
- Gde živiš: u rovu na prvoj liniji
|
da sam sta nevozim dobra kola ko on i nemam najbolje komade oko mene
ja sam opisao kako je tacno bilo
da dobijete malo osecaj za to
kad se natebe puca nije da te gadja iz pracke ili karate trening gde nakon casa odlazis lepo kuci i sve je ok, pa nastavis dalje kad ti se da
nezelim time nikoga uvrediti
pozdrav
|
|
|
|
Poslao: 23 Jul 2005 17:27
|
offline
- Jasmina
- Undiscovered Soul
- Pridružio: 16 Apr 2005
- Poruke: 2908
|
Najveci strah u zivotu sam osetila kada sam dozivela saobracajku,u Melencima,u bus direktno se zakucao kamion za prevoz mleka,bacio nas sa puta,tumbali smo se i prevrnuti na stranu s koje sam ja bila udarili u kucu,pri tom izlomivsi jedno desetak bandera.Bilo je 44 putnika,od kojih 37 povredjenih,ja medju 7 tesko povredjenih,jer sam bila na oko metar od impakta.Znam da sam sama izasla iz busa i onda pala u nesvest.Taj strah ,ili grc za zivotom me polusvesnu izveo napolje kroz razbijenu sofersajbnu na travnjak.Nikada moje cipele nisu pronasli,izule su se prilikom udara.Mislim da sam tada gledala smrt pravo u oci.I izbegla je ,za dlaku.Od onda ,strah od autobusa zna zaista da me paralise,tako da gotovo nikada ne putujem busom.Pokusavala sam da to nekako prevazidjem,ali je jako tesko.Mislim da nikada necu moci.
|
|
|
|
Poslao: 24 Jul 2005 10:32
|
offline
- ljubicasta
- Prijatelj foruma
- Pridružio: 19 Jun 2005
- Poruke: 2673
- Gde živiš: u pokretu...
|
@ Zagor
niko od nas ko nije bio u ratu ili ratnim desavanjima nikad nece znati kako je tebi bilo. ili drugima - dosta moje rodbine (moji su rodom iz hrvatske). takav strah potpuno menja licnost, kod nekih nazalost na gore. oni koji su to prosli kazu da su najgore nocne more.....
poslednje cega sam se licno najvise uplasila je bilo na adi pre dve-tri nedelje.....obozavam da plivam....preplivavam po sirini po nekoliko puta, nekad brze, nekad sporije. jednom sam bas pojurila, crkla dok nisam bila blizu druge strane, i onda sam zastala, punim plucima udahnula vodu umesto vazduha i pocela da se gusim....desetak sekundi je bilo kriticno....niti voda napolje, niti vazduh unutra.....a ne mogu ni da zovem, glasa nema.....spasilac se bavi nekom cicom......
totalno sam pretrnula.....
nekako sam se iskobeljala....
@Jasmina.....iako nisam imala saobracajku vozeci se busom....imam neobjasnjivi strah od autobusa, tih medjugradskih....ove gradske krntje su mi nekako sigurnije....ail zato ti visoki busevi...pogotovo ovi novi gde ni prozor da otvoris ne mozes....brrrrrr.....
|
|
|
|
|
|
Poslao: 24 Jul 2005 14:00
|
offline
- Bojan
- Prijatelj foruma
- Pridružio: 13 Nov 2003
- Poruke: 11059
- Gde živiš: Novi Sad
|
snoop ::... i osetim kako me je drvo okrznulo po glavi .
E ovo objasnjava mnoge stvari
|
|
|
|
|