|
1.
Ti ne znash kako je charobno
znati da negdje postojis
jednako draga i krhka
i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojis
u svijetu u kojem leptiri
i ne dochekaju zoru.
Sakriven u tvojim venama
ja sam kap shto ne otiche,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tudji.
Sreccom ne gube klovnovi
na kraju svake priche
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.
A ti, ti si zvijezda
zaspala na mom dlanu
i ja te chuvam i ne dam
i nemoj da se bojis.
A ako vec budes bodezh
i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
shto jos uvijek negdje postojis.
2.
Te jeseni je u mojoj usheccerenoj krvi
zaspalo Ciganche modrozelenih ochiju
i dvije ranjene srne iz neke daleke basne.
Sjeccas se... bio sam kochijas
zaljubljen u svoju kochiju
i u svjetlost nashe zvjezde koja polako gasne...
Suton... iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
i hiljade svitaca donose svijecce
nashem nerodjenom sinu.
Oprosti...
Na nebu je ushtap i moja se sjenka boji
trubadura koji uglavnom razbija mandolinu...
Sad... nemam nishta sem rima
a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvijezdi sa koje sam sishao ranjiv.
Necu ti recci hvala, a necu ni da ti platim
jer si najveci krivac shto sam njezhan i ranjiv...
3.
Te jeseni mi je ostao osmjeh,
a i njega sam ubrzo izgubio...
4.
A kada ostavim zvijezde
hocu da budes kraj mene
jer mogle bi i one
zachas da odu vragu...
...duboko ispod vode...
mutno ogledalo...
Bar zbog najljepshih tajni
kojima smo bili na tragu
ostani koji trenutak...
ostani
samo
jos
malo...
Jer kada odes iz rime
u noc jezivo strashnu
ja cu manirom klovna
staviti sheshir od slame,
poderan kaput
i troshnu krvavu leptir mashnu
...i svojim sanjivim rukama
ogroman mjesec na rame...
5.
Kisha i nebo mutno do placha...
San je posljednja moguccnost
da se sachuva
ono shto mora da ode.
Ne budi me
U ochima pijanog sviracha
jutros je previshe vode
...nemir... i jedna jesen daleka..
Ni slavuji ne zvizhduccu pjesmu
koju znaju sve ptice...
Pusti...
u praskozorje izmedju smreka
nacci ce uplashene zvijezde
i upaljene svice...
veche... i jedan komadic bola...
Rijechi ce uvijek recci
manje
nego shto govore ochi...
Ne okrecci se...
Chashe su na kraju stola
al vishe nikog nema
da ih natochi.
6.
TAJNA JE SAMO TAJNA AKO JE PRIHVATI ZORA
Mozhda zvijezde vecheras namjerno na pchelinjak liche
dok svjetlost klizi niz lice i zvjezdane kapi bodu.
Ti znas da postoje i dobre i loshe priche,
al ne znas kada dodju, jos manje kada odu.
VALOVI SE PONEKAD I BEZ OSEKE IZNENADA POVUKU
Zamisli rijeku koju mjesec dijeli na pola
i nad njom bijelog galeba koji je zaboravio da leti.
Slikar je po najdrazhem platnu prosuo mrvicu bola
u vidu kapi krvi... a dalje... tko zna kada ce smjeti...
MIRIS ODLASKA NOSI U SEBI VISHE SOLI OD MIRISA MORA
Ne budi me... u snovima je nedostizhno malo tuge.
Smijucci se mi igramo jednako komichnu rolu,
a oni koji se provuku u praskozorje ispod duge
mozhda ce u drugu jesen s andjelima icci u shkolu.
I LADJE KAD POTONU JOS DUGO SANJAJU LUKU
Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
Volim te kao shto pchela voli dunju u cvatu.
Mi smo sve bajke vjechno krali od smrti,
a da nismo ni znali da su nam dushe u matu.
Jer,
Tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
miris odlaska nosi u sebi vishe soli od mirisa mora,
i ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku.
7.
Ja vishe nemam za chim da zhalim ni kome da prashtam,
sem maloj krpici svjetla shto me pokatkad dodirne i razbudi
...i da vjerujem i da ne vjerujem...
...i da sanjam i ne sanjam...
isto se vraccam i isto krvarim
i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu bijeloga zlata
...a zhivot teche dalje...
Ti i ne znas
da vec danima sanjam istog leptira,
samo svjetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
On nema lica i nema nishta po chemu bi ga prepoznao
sem malog ozhiljka na lijevom krilu,
a meni je i to dovoljno.
Znam,
trebalo je da bude proljecce,
a bila je jesen na splavu meduza
i nije bilo sjaja u travi...
Ne, ne boj se.
Moje rime sem shto me nikad ne ostavljaju samog
ponekad znaju tako divno da shute.
Sve je istetovirano i izgubljeno.
I ova jesen je istetovirana i izgubljena
mada jos uvijek mogu sam sebe da ubijedim da sam
sve sanjao...
A ti?
Shta ces ti?
8.
Da li se ponekad sjeti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kishne, da l' je bar malo zaboli...
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.
Ona ne zna koliko boli ono shto se nikad ne vrati
kao nocci koje se chuvaju u ochima shto dvostruko gore.
Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati
jednim sanjivim vriskom mjeseca shto pada u more.
Ja sam najljepshu pjesmu zakljuchao u njenoj kosi
i sve sam svoje osmjehe sakrio u zavjesu kishe,
a ona je predobro znala shta ta jesen nosi
al nije htjela da prizna i nije nas bilo vishe.
Ko zna... mozda joj noccas neke slike ponovo znache,
mozhda se zaista voli samo jednom u zhivotu.
A ja sam samo klaun koga su natjerali da plache
sa zheljom da samog sebe igra za bijednu svotu.
Da li se ponekad sjeti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kishne, da l' je bar malo zaboli...
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.
9.
Milion svjetionika u nocci i nebo od pechene gline
i tvoje ruke i usne, sochnije od zreloga nara,
u ochima usnula kisha i oblak vrele tishine
i jedno platno za sliku pomalo nespretnog slikara.
Krvario je u vodi mjesec zaklan do pola,
nad tvojim polu-zbogom noc se sklopila crna.
Sjeccam se bila si zvijezda vecca od Velikih kola,
sjeti se bio sam svitac manji od makova zrna.
I onda sam do obale s ochima shto ne drzhe plimu,
tezhak kao bura, lagan kao jugo.
Ko zna ko noccas gubi: vatra shto gori u dimu
ili dim iz te vatre, ili mozhda i jedno i drugo.
Ah, da, jednom davno, skoro se ne sjeccam vishe
sa druge strane svjetla tetovirano sanjiv do zore
jedan je klaun kroz suze sanjao ostrvo kishe
kao shto mrtav delfin zamishlja usnulo more...
...Iznad pepela najdrazhe slike nashli su dushu slikara
valovi shto u zoru ugushe sve shto se olako zari.
Kad jednom kroz miris mora osjetis miris nara
povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.
(Miladin Beric)
[... thanx to WhiteAngel1969 ...]
---------------------------
Ako leptiri zaista zhive samo jedan dan...
zashto horizont mora bash uvek da pocrveni?
...
"Jutro ce promijeniti sve"...
|
