Čitamo i slušamo stihove

1

Čitamo i slušamo stihove

offline
  • Pridružio: 16 Apr 2012
  • Poruke: 9
  • Gde živiš: mozda i u komsiluku

Mika Antić - I TI SE TAKO ZOVEŠ ,SAMO SE JOŠ NISI SETIO

Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao svetlosni znak?
Zovem se slično odjeku. Ne nečeg što je bilo,
ne nečeg što je sada, ne nečeg što se
priprema.

Odjek sam svega zajedno.

I ti se tako zoveš, samo se još nisi setio.
Zoveš se kao pamćenje onoga što će nastati.
Kao žestoka mišljenja, koja strašno uzbuđuju
mogućnosti da sutra zaprepaste i zapanje
mirnoćom svoga unutra.

I mirnoćnom svoga spolja.

Šta je, uopšte, ime?

Ono je naša mogućnost da letimo kroz prostore
kao opiljci svemira, i da plodimo cvetanja
veštinom poverenja i majstorijom nade.

Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao boja života?

Načinjen od iskonske vatre, misleći je, ja
plamtim. I čuvam u tom požaru način
paljenja zvezda. Otud i takve čarolije u
dubini mog oka.

Znaš kako se ja zovem?
Zovem se: čekanje tebe.




Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Danica
  • Pridružio: 21 Jan 2008
  • Poruke: 710
  • Gde živiš: još uvek sam na istom brdu ali sada sama

Napisano: 19 Apr 2012 22:43


Mesta koja volimo Ivan.V. Lalić

Mesta koja volimo postoje samo po nama,
razoren prostor samo je privid u stalnom vremenu,
mesta koja volimo ne možemo napustiti,
mesta koja volimo zajedno, zajedno, zajedno.

Pa zar je ova soba soba ili je zagrljaj,
i šta je pod prozorom: ulica ili godine?
A prozor, to je samo otisak prve kiše
koju smo razumeli, koja se stalno ponavlja,

I ovaj zid ne međi sobu, nego možda noć
u kojoj sin se pokrenu u krvi Tvojoj zaspaloj,
sin kao leptir od plamena u sobi Tvojih ogledala,
noć kad si bila uplašena od svoje svetlosti,

I ova vrata vode u bilo koje popodne
koje ih nadživljuje, zauvek naseljeno
običnim Tvojim kretnjama, kada si ulazila,
kao vatra u bakar, u moje jedino pamćenje;

Kad odeš, prostor za Tobom sklapa se kao voda,
nemoj se osvrtati: ničeg van Tebe nema,
prostor je samo vreme na drugi način vidljivo,
mesta koja volimo ne možemo napustiti.


Dopuna: 20 Apr 2012 18:00



Prevrćem opet po rečenicama noći,
tražeći reč da Te nazovem svojim...
I sviram Ti opet umećem najvećeg amatera
po harfi svojih nadanja,
i trudim se da pronađem akord Tvog imena
u bezimenim notama života.
Ni put do Tebe ne znam,
ni vetar u leđa,
nemam putokaz na besmislenom raskršću
da mogu bar izabrati stranu sveta...
Krećem iznova stazama snova,
taj put znam bosonoga,
da ne probudim Te...
Na vrhovima prstiju, po dirkama klavira,
tražim Te...
Ni dodir kože Ti ne poznajem,
a jutrom ranim dlan svoj priljubim
na grudi tek probuđene,
da osetim kuca li još uvek, ovo srce, ime Tvoje?
Tuče ono jadno, ne pita za bol...

Kaži mi, jesam li noćas udahnula
miris Tvoje kože ili to jutrom miriše lipa
a juli je...
Oči su Ti poput masline zrele,
u njima odraz osmeha Tvog slutim
i ćutim...
A, htedoh Ti reći da je u meni
gordost lavovska i strah srne.
Ni glasa ne pustih a htela sam...
Htela sam, da pođem za glasom Tvojim.
Ali kako?
Noge Si mi okovao rukama.
Reci nešto, reci... Da znam kojim putem
ovako zaslepljena Tobom?
Molim Te, na obrazu pokaži,
linijom kojom da krenem i da Te nađem,
a da ne zalutam u neke druge oči,
manje sjajne i da se ne upetljam
u neke druge kose, manje tamne od Tvojih.
Na rame da stavim glavu, bojim se...
Ako bude tudja, neću znati da nije Tvoja!
A i kako bih?
Doseli se bar u snove i donesi samo
zavežljaj želja, da mogu da sanjam.
U snu da Ti kažem, da svaka Tvoja reč
bez glasa, u meni hiljade lastavica vine!
Zavoleh Te, kada Ti ni reč ne čuh,
ni glasa Ti ne znadoh, ni kose Ti ne mirisah...
Možda ludim, ili sam opčinjena Tobom
Milo moje?!?
Dani će ukrasti koplja moga razuma
i pobediću zaborav: „TI"
A „Ti" će trijumfovati bez glasa u večnosti : „VOLIM TE"...

Poezija: MISLI SRCA by Rossabell
Muzika: Chopin Nocturne in D flat major Op.27 No.2



offline
  • Pridružio: 25 Nov 2011
  • Poruke: 6
  • Gde živiš: Beograd



Bolujem besramno dugo

Pakosni zidovi ismevaju
svoje praznine ranjeni prostor
Zagrljajem pustinje
odvezan je ludački čvor

Slobodne ruke utopljenika-povratnika
Udišu veliko
misleći izvan pučine:
Odsanjaću sebe daleko od njihove istine

Ti bi da uzletiš
Izvan konačnih dometa
planeta
epruveta
A ja bih samo da blistavo
sagorim kroz pad

među jednake

Umreti juče za sutra
ne poznajući žrtve herojstva

Naprotiv

žalim za pokušajem iskupljenja
kao za izgubljenim vremenom

Sveci bi me opet vatrom zgotovili
u potrazi za tajnom večerom

Azra Pernat

offline
  • Pridružio: 04 Dec 2008
  • Poruke: 4073

offline
  • Pridružio: 27 Feb 2011
  • Poruke: 12




offline
  • Danica
  • Pridružio: 21 Jan 2008
  • Poruke: 710
  • Gde živiš: još uvek sam na istom brdu ali sada sama



Smatram velikom slabošću i stvarno bih bio
potišten kad bih sve ovo što osećam,
morao da Ti objašnjavam hudim jezikom
čoveka: rečima sumnjivim, rovitim, razjedenim
i nekorisnim.
Postoje svakodnevne, sasvim obične stvari,
koje su mnogima tajna.
"Najčvršća vrata su ona koja su širom otvorena",
kaže jedan prastari zapis sa Tibeta.
Postoji govor koji će neko otkriti sutra, a
možda niko neće ni pokušavati da ga
otkrije. Ali Ti ga već sada moraš obuhvatiti
mislima.
Jer to je jezik značenja, a ne dijalekt naziva.
Postoje kulture gestova, disanja ili vida.
Postoji vreme vremena i prostiranje prostora.
Postoji lepota lepote. Postoji istina istine,
stvarnost stvarnog, volja volje i moć moći.
Postoji kretanje kretanja, razmišljanje razmišljanja,
... postoji i ljubav ljubavi.

offline
  • Pridružio: 04 Dec 2008
  • Poruke: 4073



SAMO TI SPAVAJ


Samo ti spavaj
Moje trepavice bit će ti stražari
I budi pahuljica
U postelji u zlatu

Ne dam te ljudima
Ni ovom glupom ratu
Probudit ću te kad procvetaju šafrani

I bit ćeš
Dobra vila
Kad napravim kolibu za nas
Istu onakvu i na istom mjestu
Dgje je bila

Kad čovjek više ne bude
Samo jedan od brojeva u nizu

Probudit ću te
I bit ćeš ista, i bit ćeš mi blizu

Donjet ću ti rosu poljskih travana usnama
I biti mali

Da je pobjednik u ratu
Onaj tko ostane živ
I to ću ti reći
Jer to mrtvi nisu znali


Samo ti spavaj
Moje trepavice bit će ti stražari
I sanjaj

mada, ni snovima nimmo gospodari
Sanjaj

Da ne čekaš me dugo
I da te probudim
A probudit ću te prije zore
Jer znaš da ne volim biti sam
Spavaj
Samo ti spavaj

Duško Gruborović

offline
  • Dusan  Male
  • SuperModerator
  • Supermoderator opštih foruma
  • Pridružio: 26 Jul 2006
  • Poruke: 11118

Muzika po izboru, užitak jednak, neponovljiv... Smajli

http://youtu.be/cT03blDpBj0
Tonči Huljić & Madre Badessa (original soundtrack)

http://youtu.be/_kLijZPtVCs


Čežnja

Danas ću ti dati, kada veče padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proletnjega cveća.

U sobi će biti sumrak, blag ko tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zablještaće boje
u taj sveži trenut prvoga saznanja...

Sve će biti lepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svet što mirno spava,
dugo mrtvo polje na kome miriše
kržljava i retka u busenju trava.

I tako kraj cveća ostaćemo sami...
- Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapati u blaženoj tami,
i reči iz kojih proleće miriše...

offline
  • Pridružio: 04 Dec 2008
  • Poruke: 4073




Sjecam se, kaze njezna majka svom vec prosjedom sinu
Sjecam se, kad si bio samo jos divan sjaj u ocima tvoga oca
Od pojave ovog sjaja do cas preseljenja
covjeku, sve je dato samo na trenutak
Jer neuhvatljiv je zivot i na tren samo otkriva svoje crte
Na tren je lisce puno soka,
I oblo voce sa daleka meni doneseno,
na tren uhvatljiva krosnja drveta u toplim strujama,
Na tren je zena sa druge strane ulice,
Pjesma u dzepu i bogato popodne,
na tren samo...
i sama ljubav je dan al' noc ceka na kraju,
Kad lete obalske ptice,
pola nad vodom pola nad pjeskom,
do pola more vole a pola trebaju zemlju
i sa sarenim ljetom stigne i nesto magle
To nekom zamagli a nekom uljepsa sliku.
A sto li toliko smo udaljeni jedno od drugoga
Koliko od danas do oca Adema
hoce li na bolje od onog da sidjemo na zemlju
gdje ce se rijetki trpjeti...
toliko udaljeni...
hoce li nabolje u ovoj mrtvoj prirodi ulice...
Vjernik ima plamicak nade za hlad kad ga nigdje ne bude
i tek kad munja ocrta vatreno drvo
eto odnekud i nevjere
i gle bljesne kap, pokrene se oblak
i negdje padne list, i truhne meso onoj mrtvoj kobili
U svemu imas znak...znak..znak...i znak

Mustafa Sirbic

offline
  • Danica
  • Pridružio: 21 Jan 2008
  • Poruke: 710
  • Gde živiš: još uvek sam na istom brdu ali sada sama


" SVE SMO MOGLI MI "
Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si nasao
za me malo vremena

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti njezan kao nekada

Kako naci put
koji vodi do tebe
kako naci mir
kad je svega nestalo

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti njezan kao nekada

Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam

U tvome srcu padaju kise
i sve se nase polako brise
iz svijeta tog

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 822 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 5 sakrivenih i 787 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Alibaba1981, Atomski čoban, Bane san, bojcistv, bokisha253, cinoeye, dane007, Duh sa sekirom, FileFinder, Fog of War, FOX, goxin, hyla, Ivan001, JOntra, Kvazar, Leonov, Lieutenant, madza, Mi lao shu, Miloskec, nemkea71, Panter, procesor, raketaš, raptorsi, RJ, suton, vasa.93, ZetaMan