Pismeni sastav iz srpskog

1

Pismeni sastav iz srpskog

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2011
  • Poruke: 8

Da li neko moze da mi napise sastav iz srpskog na temu "osoba koja sam mogao biti i mozda jesam" ili "sve sto ljubimo stvorili smo sami" ili nesto u vezi rastanka drugova iz osnovne skole(zadnji dani u skoli)? Smile



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Ajd ti nama daj neke polazne osnove. Niti znamo ko si, kakav si, kako utiču ove teme na tebe. Možda ćemo napisati nešto što ne predstavlja tebe, a onda - eto belaja...

Za početak, napiši nam u najkraćim crtama kako ti vidiš teme koje si predložio.



offline
  • Pridružio: 17 Maj 2011
  • Poruke: 8

Na temu "sve sto ljubimo stvorili smo sami" treba da se prica uopsteno o prijateljstvu, kako treba negovati prijateljstvo i polako ga graditi... onda onu temu "osoba koja sam mogao biti i mozda jesam" to ni sam ne shatam sta treba da se pise... a u vezi zadnjih dana u skoli , kako ce nam nedostajati prijatelji iz skole, kako ih necemo zaboraviti i tako... Smile

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Djoole96 ::Na temu "sve sto ljubimo stvorili smo sami" treba da se prica uopsteno o prijateljstvu, kako treba negovati prijateljstvo i polako ga graditi... onda onu temu "osoba koja sam mogao biti i mozda jesam" to ni sam ne shatam sta treba da se pise... a u vezi zadnjih dana u skoli , kako ce nam nedostajati prijatelji iz skole, kako ih necemo zaboraviti i tako... Smile

Sve je to lepo, kahm, kahm...Znamo mi šta treba da se priča o toj temi, pošto nas ima ovde i sa profesorskim stažom. Predstavi nam ti sebe da bismo mogli da ti pomognemo. Šta ako ne pogodimo tvoje prave karakterne osobine? Kolega će smesta prepoznati da to nisi ti pisao , a onda dobijaš ''oskara'' dok si trepnuo...

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2011
  • Poruke: 8

Pa ovako... u vezi prijateljstva.. veoma se vezem za osobe sa kojima se druzim, uvek bih im pomogao, pazim da ih ne povredim npr. to su neke osnovne moje karakteristike za temu "sve sto ljubimo stvorili smo sami" .. ali ako moze neko da to nepise o sebi ,a nastavnica ne moze da zna da li sam ja pisao jer je dosla neka na zamenu prosle nedelje...samo mi treba neki lep sklop recenica i to je to... i da sutra imam pismeni... Smile

offline
  • $elena 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 15 Apr 2011
  • Poruke: 572

Ne treba nikakav lep sklop rečenica.
Uvek je u pismenom vidljivo da li jesi ili nisi ti.
Autentičnost je važnija od ičega i iako ti se trenutno čini da bi neko ovde to napisao mnogo bolje od tebe, realnost je da kvalitetan, autentičan i snažan pismeni na tu temu možeš napisati ti, baš ti.
Svako ko bi se, odavde, usudio da na "slepo" piše o tvojim razlozima, osećanjima, mislima, ne ni bio u prilici da da pečat autentičnosti i dubinu iskrenosti i učinio bi ti medvedju uslugu.
Profesori nisu glupi. Tačno znaju ko je, u kojoj meri i na koji način spreman da napiše.

Opusti se, budi iskren prema sebi i "razbićeš" taj zadatak. Smile
Možeš ti to mnooogooo autentičnije od bilo koga ovde. A znaš zbog čega možeš ? Jer je to priča o TVOM životu. Wink

Ono što je meni prihvatljivo i čini se mudra pomoć je eventualno pojašnjenje tema koje si dobio iz više, različitih, sagledavanja.

"Osoba koja sam mogao biti i mozda jesam" , mada se na prvi pogled čini balalnom zahteva izvesnu introspekciju , sagledavanje svojih potencijala, smerova kojim se krećeš kroz život, izbora puta i zadovoljstva.
Možeš joj na različite načine pristupiti.
Pitanje je koji je tebi način najbliskiji i za koji se žanr opredeliš.

Temu "Sve sto ljubimo stvorili smo sami" doživljavam kao izvesnu, intelektualnu, zamkicu profesora koji se za nju opredelio.
Zašto ?
Zato što je to stih pesme Jovana Dučića i potpuno sam sigurna da je profesor ponudio tu temu upravo iz razloga da bi video hoće li i ko prepoznati taj stih. Wink
Čudi me da ti neko u prethodnim postovima,pre mene, nije skrenuo pažnju na to, a jako je važno.


Izvoli pesmu Wink

PESMA ŽENI - Jovan Dučić

Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna
Moja reč u šumi; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog privđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden, -

A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.


Dobro je pitanje da li ste u toku godine "obradjivali" Dučića .

offline
  • saleXD 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 23 Maj 2011
  • Poruke: 1

Evo, ako ce nekom da pomogne, sasatav na temu ,,Rastajemo se, pamticemo''


Растајемо се, памтићемо


Живот, лопта у дечијим рукама, лист на ветру, кап кише у мирно успаваном мору, само је игра светлости и мрака од јутра до новог свитања, само је мала пролазна ствар, а тако дубоко оставља траг.

Секунд, минут, сат, дан – пролазе полако, нечујно. Уморним ходом подсећају да је дошао тачан завршетак једног квадратића мозаика и да се управо сва светла пале за снимак једног новог квадратића тог истог мозаика. Понекад нисмо свесни, да сви, ти, ја, они, ми управо припадамо том мозаику. Без нас он би био обична оивичена стаклена плоча, без идеја, сјаја, топлине. Свако од нас добије право на свој квадратић у мозаику. Тог тренутак књига његове историје отвара своје корице, узима оловку у своју судбоносну руку и црним тачкама оставља траг на хартији. Време пролази а ми не знамо да имамо право да прелистамо књигу свог живота. Добро осмотримо сваки покрет, тренутак, свако ко се крије у краичку наше зенице и тек онда када будемо сигурни да смо, наизглед сами, одлазимо. Брзим корацима тражимо свој кутак мира и полако прелиставамо приче свог живота. Поветарац нежно милује наше румене образе, са уздахом у грудима нашим, полако додирне срце. А тамо, у главном сведоку наше историје, проналази причу о нама. Она изгледа овако: дан – тај и тај, час – тај и тај. Само једно је сигурно: то сам ја! Окрећем пажљиво сваки лист и схватам. Пред животном сам раскрсницом. Само Бог зна који ћу пут одабрати и шта ће са мном бити. Свестан тога, враћам се на претходну страницу и видим: петнаест година иза мене, спокојно стоји, са смешком на лицу шаље ми последњи поздрав. Моје детињство, моји мирни и спокојни дани испуњени игром, смехом и безбрижношћу, удаљавају се од мене. Све полако нестаје у тами, али ја то не дозвољавам. Црпим из себе и последњи атом снаге и чувам то што ми је живот поклонио. Растајем се од једног дела књиге моје историје. Тешко ми је, али желим бити јак. Сваки секунд успаван у школско клупи, свака оцена сакривена у ђачкој торби, свака симпатија урезана у срцу моме, биће ту увек. Биће сигурна, далеко од очију других, а опет тако близу да ме подсети ко сам и шта. Нека остане са Богом моје детињство, моји другови, моје прелепи дани живота. Ја ћу у својој машти увек палити свећу за њихов опстанак, у мени. Ово је још једна препрека да нам покаже колико вредимо, колико смо спремни борити се и чувати оно што нам је најдраже. Растајемо се, али не заувек. Растајемо се, али само овај минут, јер већ следећи ми смо заједно, увек, тамо негде иза дуге где је наше царство. Памтићемо дуго, дуго сваки траг остао на кожи, сваку искру ока, побеглу од куће, памтићемо своје детињство. А кад прође време, састаћемо се и причати дуго, дуго, али само лепе ствари, јер је то највредније што чини наше детињство. Стрпљиво чекам позивницу том догађају.

Неко је давно рекао да је живот један дуг пут, али само онај пут који има срца. Ја желим путовати управо тим, јер га желим до краја прећи. Путоваћу га без даха, сна али увек са сећањем у срцу моме.


Nadam se da sam nekom pomogao...
Aleksandar M.

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2011
  • Poruke: 8

mozda nisi procitao.. pre nekoliko dana sam imao pismeni.. ali u svakom slucaju HVALA!!! Smile

offline
  • Pridružio: 20 Dec 2011
  • Poruke: 1

eee ljudi pomagaj te sutra mi je pismeni a neznam kako da namisem sastav tema je,,kad porastem bicu.." molim vas pomognite miii odmah ili sad..............i samo jos nesto zeleo bih da budem poznati muzicar sviram harmoniku Very Happy

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Fanste Tebra Manojlovic ::eee ljudi pomagaj te sutra mi je pismeni a neznam kako da namisem sastav tema je,,kad porastem bicu.." molim vas pomognite miii odmah ili sad..............i samo jos nesto zeleo bih da budem poznati muzicar sviram harmoniku Very Happy

Ево, ја ћу ти помоћи тако што ћу исправити решке у твом тексту, а ти се потруди за остало. Wink

Људи! Помагајте! Сутра ми је писмени, а не знам како да напишем састав. Тема је: ''Кад порастем бићу...''. Молим вас, помозите ми одмах или сад...И само још нешто: желео бих да будем познати музичар; свирам хармонику''.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1354 korisnika na forumu :: 45 registrovanih, 4 sakrivenih i 1305 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 9k38, ajo baba, Alibaba1981, Andrija357, Areal84, bagor10, bufanje, cikadeda, darkangel, DPera, draganl, drimer, FileFinder, ikan, jackreacher011011, janbo, Karla, kikisp, Krvava Devetka, kuntalo, kybonacci, ljuba, Mcdado, mercedesamg, Milos ZA, milutin134, mocnijogurt, naki011, nemkea71, nextyamb, panzerwaffe, pein, raptorsi, Romibrat, skvara, Srle993, suton, Toper, Trpe Grozni, Vlada78, wolf431, YugoSlav, zbazin, zlaya011, Zoca