Ne znam kako da nazovem taj čudan vid ponašanja - poput brzog listanja naslova

1

Ne znam kako da nazovem taj čudan vid ponašanja - poput brzog listanja naslova

offline
  • Konstruktor
  • Pridružio: 01 Nov 2013
  • Poruke: 1134

Nazvacu to ovde u pocetnom postu: bolest skrolanja ili listanja. Recimo tako nekako.
Ljudi, koji mnogo vremena provode na drustvenim mrezama pomocu svog telefona.
O svemu pricaju povrsno, kao da listas stranice i citas samo naslov i uvodni pasus od neke teme.
Takodje, ubrzano menjaju teme i potpuno bez neke asocijacije u roku od par minuta umeju da zapocnu (i po svom misljenju i zavrse) mnostvo razlicitih, ponekad i smisleno suprotnih tema.

Nekada me to prosto podseca na ljude, koji pricaju nepovezano, mada se kod tih ljudi moze i iz daljine primetiti nekakva muka, koja ih muci. Ovi su prosto spremni da ti sa velikim motivom izbace mnostvo reci u lice, pa ih ti posle mozes natenane satima poslagati i obrazlagati.

Zavrsavaju razgovor isto tako, skacuci na "temu" brzog i povrsnog pozdravljanja i nestajanja u svom svetu (mozda i maste) drustvenih mreza.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • vampire and philosopher, po©smt, rhd©t
  • Pridružio: 13 Dec 2013
  • Poruke: 8481
  • Gde živiš: Esgaroth

Kaplar2 ::... ubrzano menjaju teme i potpuno bez neke asocijacije u roku od par minuta umeju da zapocnu (i po svom misljenju i zavrse) mnostvo razlicitih, ponekad i smisleno suprotnih tema...Kolega s posla, a nije neki loš lik, dobro se uklapa u taj citirani deo...

Nebrojeno puta me je prekinuo i počeo da priča o nečemu što nema nikakve veze sa onim o čemu se prethodno govorilo, a nije baš lik koji visi na telefonu. Ima veliko praktično znanje, ali pomalo nervira što forsira teme u koje je upućen, a koje su meni, iskreno, ograničene i prilično dosadne...

Drugi kolega nije takav, ali pred njim bi trebalo paziti o čemu govoriš, jer ako dobije i najmanji povod da nešto kaže, uleteće u diskusiju i teško će se zaustaviti. A razume se u sve: od izbora pelena, preko igre na poziciji tehničara u odbojci, do medicine... a ni on nije lik koji visi na telefonu...

Ili su obojica starija generacija, što relativno jesam i ja, ili ipak telefoni i računari nisu presudni za takav tip ponašanja...



offline
  • natrix 
  • Zauvek prijatelj foruma
  • Pridružio: 21 Nov 2007
  • Poruke: 2196

To je verovatno poremećaj neke nove stvarnosti...

Ima dobar film animirani kratkometražni, poput starog crtanog fima, koji je dobio nagradu u Veneciji, mladi jedan reditelj ga pravio. Ne mogu da ga nađem. Koji opisuje upravo tako nešto. Ono da kažem vizionarsko kako će čovečanstvo da završi, ako se ne osvesti. Film je ušao u suštinu, ljudskog uma.
Ništa ne primećuju, biraju filtere kako će da izgledaju, biraju s kim će izaći na sastanak, listajući aplikacije, izlaze u restoran da bi fotkali svoja jela, ne primećiju rupu na ulici od listanja telefona i redom upadaju, kad se neko potuče, svi vade mobilne telefone da to ovekoveče, i jedan bizarni momenat, devojka stoji na zgradi želi da izvrši samoubistvo, masa se skupila al ne da je odvrati od toga, pozove hitnu, nego svi u rukama mobilni telefon, i fotkaju svo vreme i dok pada, i kad padne kad su završili svoj posao odlaze..

Odsustvo emaptije, robotizacija uma, nema pristupa ničemu sa emocijama i sve je površno, baš kao što to rade japanski roboti, doduše i oni su čak osmišljeni da pokažu emocije...

Pre neki dan požar u jednoj ulici-kiosk hrane. Bitno je da je osoba stala i snima požar. Neki sa tog snimka prolaze samo, neki stoje i gledaju. Umesto da se pozove vatrogasna služba, ili neko stane i iz svog auta uzme bocu za gašenje požara i pristupi gašenju dok je već manji intezitet požara...
Tako je skoro za bilo šta...

Ko zaraza je postalo, um je velika misterija, i samim tim načinom ponašanja uz konzumaciju sadržaja i aplikacija tehnike može se videti da naš mozak nije istražen dovoljno, ponaša se isto kao i aplikacija. Isto se može programirati i reprogramirati....
Mozak se ponaša kao i aplikacija, i pretraživač....

offline
  • Konstruktor
  • Pridružio: 01 Nov 2013
  • Poruke: 1134

Nekad u javnom prevozu gledam ljude kako su na telefonima. Volim da povremeno zadrzim pogled na zenskoj populaciji. Vidim da primete to posle nekog vremena i prija im. Gledanje u ekrane je izgleda skrenulo paznju sa njih i znaci im svaki pogled. Mada, volim i da gledam kroz prozor. Lepo je gledati promenu urbane prirode tokom cele godine.
Medjutim, sto je grad veci, vece su sanse da cete bas naici na ljude, koji su duboko fokusirani samo na svoje mobilne telefone, obuceni tek tako reda radi, ne haju za izgled...
A tek teoreticari zavere. Njima je sve povezano u jasne celine, a naidjem ponekad na njih i padne mi vilica na zemlju od iznenadjenja sta se tek u tim glavicama krije.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18429
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Kaplar2 ::Nekad u javnom prevozu gledam ljude kako su na telefonima. Volim da povremeno zadrzim pogled na zenskoj populaciji. Vidim da primete to posle nekog vremena i prija im. Gledanje u ekrane je izgleda skrenulo paznju sa njih i znaci im svaki pogled. Mada, volim i da gledam kroz prozor. Lepo je gledati promenu urbane prirode tokom cele godine.
Medjutim, sto je grad veci, vece su sanse da cete bas naici na ljude, koji su duboko fokusirani samo na svoje mobilne telefone, obuceni tek tako reda radi, ne haju za izgled...
A tek teoreticari zavere. Njima je sve povezano u jasne celine, a naidjem ponekad na njih i padne mi vilica na zemlju od iznenadjenja sta se tek u tim glavicama krije.


Уђем понекад сам у неки кафић. Наручим воћну салату и пошто сам сам, могу да обратим пажњу на друге људе. Оно што видим је невероватно! Сви, углавном, гледају у свој телефон. Како уђу и седну, тако се хватају телефона! Једном приликом за суседним столом седео је млад брачни пар с двоје деце. Она и он су листали телефоне, а деца су гледала цртане филмове на својим телефонима који имају подметаче да могу да стоје на столу. Призор је за мене потпуно разарајући! Долази време када ћемо озбиљно и дугорочно плаћати непојмљив данак похлепи цивилизације? Сада телефон није више довољан за разговор (што му је основна намена)...У реду је да неком буде алатка (мој колега уређује портал с телефона), али да се породице отуђе на овај начин, то је злочин према људској врсти. Само због пара.

offline
  • natrix 
  • Zauvek prijatelj foruma
  • Pridružio: 21 Nov 2007
  • Poruke: 2196

Sa tim svim stvarima treba da se zabave psiholozi.
Al ako ste primetili novu reklamu na RTS kad otac i sin pred stručnim licem u ordinaciji daju jedan drugom reč da će manje vremena provoditi na mobilnom i kompu, a doktor u isto vreme ne sluša već čuka mobilni. Što bi se reklo svi smo ušli u taj začarani krug.
Ispada da sad smajli grli i ljubi, a ne mama za laku noć ili jedni drugima u porodici... ili stiker i neka lepa sličica sa Pinteresta lepše poželi dobro jutro. Šalje se i oduševljava sa virtuelnim poklonom, ili slatkišima itd.
Ispada da članovi porodice nemaju šta da kažu jedni drugima, da su im životi dosadni, sve ono što je van malih kutija, deca viruelno preskaču prepreke a da ne umeju da se popnu realno na drvo.
Doktori danas za ogrebotinu na poljskom putu na selu prepisuju antitetanus. A mi koji smo po selima padali i odrali kolena koliko puta smo očito do danas trebali da pomremo svi zbog istog...

Deca su mirna uz ekran ta magija ih očara od malena. Nauče brzo da misle, bolje uče jezike, bolje barataju sa tastaturom.
Al ne znaju šta će sa sobom kad nestane struje ili wifi, crkavaju od dosade... Kako smo mi, živeli za to misle da je davno prošlo vreme nije in tako isl...
Mnogo je materijala na tu temu posmatrano iz raznih aspekata...

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18429
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Посебно ме иритира кад ми неко поруком честита рођендан. Нема тог ''стикера'' који може заменити живу реч.
Кад сам већ лануо, да на тај списак додам и ''читуље'', односно умрлице на фејсбуку. Уз потпуно разумевање за бол због губитка драге особе, мени то толико делује патетично и бизарно, да немам речи. Сигуран сам да покојник то ни у сну не би хтео...Читао сам да ФБ хоће да оформи своје ''гробље'', односно да направи групу свих који нису више живи, а постоји њихов профил. Виртуелно гробље. Дно дна. Ако сте гледали онај филм ''Шта радити суботом у Денверу кад си мртав'', то би било то, само у наставцима...

offline
  • Pridružio: 27 Feb 2013
  • Poruke: 2318
  • Gde živiš: Zapadna Srbija

Sirius ::Посебно ме иритира кад ми неко поруком честита рођендан.
A sa druge strane mi imponuje, kada porukom mogu da čestitam recimo novogodišnje praznike i Božić. Copy+paste i stvar rešena. Za minut upućeno pedesetak čestitiki Laughing Takođe, copy+paste je odlično i kada uzvraćaš čestitku....Hvala, takođe....

Definitivno je kranje nekulturno, kada sediš u nekom društvu, a jedna osoba od ekipe, konstantno ''surfuje''. Sluša ona razgovor, uključuje se povremeno, ali ne prestaje da ''lista''.
A opet sa druge strane, to listanje i ja praktikujem kada sam negde u nekoj čekaonici...

Što se tiče površnih razgovora, slažem se da je za iste delimično kriva nova tehnologija i otuđenost ljudi zbog iste, ali i ljudi su postali hladni jedni prema drugima. Nezainteresovani za druge, vođeni samo sopstvenim interesima.....Sebičnost je baš počela da ''pušta korene''.....

offline
  • Konstruktor
  • Pridružio: 01 Nov 2013
  • Poruke: 1134

Sagacity me je podsetila sad na nesto. Ako ne mogu da iskucam svoju poruku, ne trudim se da je kopiram. Gledam da pokazem onima, koji moju poruku primaju, da je iza nje stao neko, ko zeli da ulozi makar i mrvicu truda u sastavljanje iste.
Mada, primetio sam te slike, unapred pripremljene poruke. Ok, neko ne ume da napise lepu poruku, pa je prekopira. Nekako mi je blize srcu, kada se neko potrudi da nesto sastavi.
Isto tako, nemarnost prema pravopisu...
Zapravo nasa povrsnost nas skupo kosta. I moja celava latinica je deo toga, a koristim je samo zato sto moram cesce da imam nemacka slova aktivna, nego nasa.

offline
  • natrix 
  • Zauvek prijatelj foruma
  • Pridružio: 21 Nov 2007
  • Poruke: 2196

Jedan grafit koji pokazuje kroz šalu upravo ono kako živimo...

Momak i devojka sede u restoranu.
Konobar gleda, prilazi im i pita:
-Izvinite jel sve u redu, hoćete neko drugo jelo...
Vidim da ne pravite selfi i slikate tanjire...?-

Dokle je to došlo. Postaće neobično i ljudi će se uplašiti ako se tehnika ne koristi u ovom slučaju kao oličenje kvaliteta usluge. Realno sad je tako...

Zaboravićemo kako je ući u restoran, uživati u hrani, bez da čoveka neko drugi gleda, bulji u njega, jede u miru i tišini, eventualno sa nekom muzikom u pozadini, i bez telefona, laptopa, telefonskog poziva, glasnog pričanja telefonom, čime se ometa privatnost, ili uopšte kako god jesti na miru bez toga da mora da podelimo sa nekim tako nešto...to je sve posledica nedostatka pažnje i ljubavi u realnom životu i želje da nas drugi pohvali, i da se hvalimo

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 863 korisnika na forumu :: 27 registrovanih, 7 sakrivenih i 829 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: babaroga, BORUTUS, Dimitrije Paunovic, Dimitrise93, Fog of War, herrDule, Kibice, maiden6657, mercedesamg, moldway, mrvica78, nemkea71, nenooo, nikoli_ca, Petarvu, Romibrat, royst33, stegonosa, Stoilkovic, Trpe Grozni, Tvrtko I, vasa.93, vathra, vlahale, yufighter, ZetaMan, šumar bk2