Ja kad nešto radim, radim to jer mi nalaže nešto duboko iz duše..npr.nekome ustanem u tramvaju - tu osobu uopšte ne poznajem i ne zanima me šta će reći ostali nepoznati ljudi oko mene..to sam uradila jer mi je bilo neugodno da deda sa štapom stoji kraj mene iako sam i ja mrtva umorna..ne očekujem čak ni da mi se ta osoba zahvali jer sam to uradila prvenstveno zbog sebe!
Tako da, to je moj stav..budući da bih pomogla nekom nepoznatom, na ovaj ili onaj način, posebno bih pomogla osobama koje poznajem (ukoliko mogu), prijateljima, svojim najbližim..jer to me jednostavno čini sretnom i ispunjenom i pri tome ne očekujem ništa zauzvrat..Nagrada mi je moj lični spokoj
|