Pojavili su se kao likovi crtanog filma 1940 gidine. Zatim i kako strip.
William Hanna i Joseph Barbera su njihovi tvorci, izdavač Metro-Goldvin-Majer.
Većni rivali koji jedno bez drugog ne mogu mačak i miš su obeležili kao omiljeni likovi iz crtaća mnoga detinjstva.
Setimo se nekad crtanog filma u 19:15 pre Dnevnika:
Citat:The cartoons are known for some of the most violent cartoon gags ever devised in theatrical animation: Tom may use axes, hammers, firearms, fire(zabranjeno)ers, explosives, traps and poison to kill Jerry. On the other hand, Jerry's methods of retaliation are far more violent, with frequent success, including slicing Tom in half, decapitating him, shutting his head or fingers in a window or a door, stuffing Tom's tail in a waffle iron or a mangle, kicking him into a refrigerator, getting him electrocuted, pounding him with a mace, club or mallet, letting a tree or electric pole drive him into the ground, sticking matches into his feet and lighting them, tying him to a firework and setting it off, and so on.[2] Because of this, Tom and Jerry has often been criticized as excessively violent.
Vrlo nasilan crtać. Deci ne puštam ovo, da ne bi uzeli noževe, oklagije pa dali mašti na volju.
Za sada Patrolne Šape, Blejz i velike mašine i sl.
Hahah,
generacije i generacije gledale crtane sa Tomom i Džerijem i izrasli svi u normalne ljude, aj nek bude i 90 posto normalnih...
To je neverovatna glupost da su nasilni sećam se priče o tome al ne pije vodu..
To su rekli i za Mašu iz crtanog Maša i Medved...
Na osnovu čega tvrdimo da današnji crtani te patrolne šape i mašine nemaju ništa nasilno il debilno u sebi od sadržaja?
Ta dva junaka su večiti rivali al isto tako u nekim epizodama su i empatični i likovi sa emocijama, večito se nadmudruju. Ne gube život, al pokazuju večitu borbu u životu, i borbu suprotnosti...
Današnja je produkcija smeće kao i ono što se pojavilo kad su moji klinci bili mali. Tek su ti crtani od 2000 na ovamo puni nasilja, ističnjačke filosofije, krvoprolića šurikenima, pa nebulozne lutke kao teletabisi, junakinje crtaća našminkane obučene kao za noćni izlazak, kao i Barbike, kad bi čoveka odraslog zatvorili i puštali mu takve likove iz crtanih posle devedesetih, poludeo bi a kamo ne dete..
Naruto je pozitivan lik al je savlađivao devetorepu lisicu u sebi koja je demon, a jedna sveska za prvake na široke i uske linije, sa likom Naruta i natpisom: Oslobodi demona u sebi! Zagubih te korice iako su ostavljene kao dokaz i latentnog potenciranja nasilja.
Patrik gluperda, govori za sebe da je gubitnik, i onda jedno jutro moj klinac ponavlja tu rečenicu, iz Sunđer Boba: -Ja sam gubitnik-, na nesvesnom nivou sebe u to neopravdano ubeđuje.
A da ne spominjemo igrice koje klinci igraju a da roditelji ne pogledaju povremenu ili im odaberu nešto što je kreativno...
Baš su to su divni edukativni sadržaji za decu i omladinu...
Toga danas ni nema..
A generacije sve agresivnije i bezobraznije od devedesetih pa na ovamo, što ne zavisi samo od vaspitanja roditelja već od mase drugih faktora računajući i to kako danas program za decu i igrice utiču na njihov mentalni sklop...
