bilješke o vijestima

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovo su bilješke koje sam napravio u Rimu 2000.g., na seminaru gdje se uglavnom pričalo o industriji vijesti. Materijal može biti od koristi studentima novinarstva i ostalima koje to zanima. Moguće je da ima nekih grešaka koje su nastale u kucanju.
Slučajno ovo nađoh i mislim da je šteta da ostane neiskorišteno.

Furio Colombo, poslanik italijanskog Parlamenta, predavao novinarstvo u Njujorku, radio i kao predstavnik Fiata u Americi, uvodničar novina «Republica» koje se prodaju u 800 hiljada primjeraka dnevno. Strucnjak za vijesti.
Oni koji rade na vijestima (radio i TV) obično govore brzo. Hijerarhija vijesti? Koja vijest je važna, a koja ne? To je nemoguće reći.
Postoji istina, objektivna istina-istinita vijest, ali mnogo je teže reći koja je vijest broj jedan, dva itd.
Rijetko se dešavaju vijesti koje su iznad svega.
Najvažnija vijest u italijanskim novinama nalazi se gore lijevo. U agencijama se ponavlja.
Postoji razlika u procjenama šta je glavna vijest. Danas je u Italiji glavna vijest o osmorici Kineza-emigranata koji su u Londonu pronađeni mrtvi. Nije nesreća to što indukuje koja vijest je glavna. Nema svaki dan na jednom mjesto 8 mrtvih. Postoje subjektivni kriteriji i novinari koji imaju iskustvo pozivaju se na instikt.
Evo drugih kriterija koji su snažni u Americi, Engleskoj i Francuskoj, ali ne i u Italiji – a to su «nacionalni interesi.»

Nacionalni interesi:
1.Šta je važno za moju zemlju?
Amerikanci daju veliku važnost između dvije Koreje, zato što imaju svoje trupe u Južnoj Koreji, dok evropljani mnogo manji značaj poklanjaju Koreji zato što manje učestvuju.
2.Da li je tu upleten neki Amerikanac i koliko je to važno za nas?
To je pitanje koje postavljaju američki novinari. Italijanska štampa je više kosmopolitska. Američka štampa je samo prvi dan na Filipinima pažljivo pratila otmicu turista. Kasnije im ta vijest nije bila zanimljiva jer tu nije bilo Amerikanaca.

ko stvara vijest?
Najčešće se novinarski posao obavlja kao i svaki drugi i veoma je važan ekonomski faktor. To ima veze sa dva problema: prodajom i konkurencijom, a konkurencija može biti negativna i pozitivna.
Ako neku vijest imam samo ja (ekskluzivno) a znam da je drugi nemaju ja je objavljujem iako nije važna – upravo zbog konkurencije. To je igra prestiža. više od svake aktivnosti novinarstvo je kolektivan posao. Svi mediji imaju sopstvenu kulturu. Kakva je priroda vijesti i gdje ona može biti smještena. Postoji jedna druga strana medalje koja otprilike glasi: želim da zadovoljim publiku i tražim argumente da joj udovoljim.

pitanje prodaje proizvoda:
Što više prodam bolji sam od konkurenata. Publici moramo dati ono što traži i zato ovako razmišljam; najvažnija stvar bi mogla biti ova - ali ovo je interesantnije... Moram da zadovoljim publiku. Zaključak: vijest i proizvodnja vijesti počinje svakog jutra – ispočetka. Ne postoji čvrsta i jasna linija kojom moramo ići. Novinarstvo nije umjetnost, nije nauka. To je zanat. U zavisnosti od materijala radimo. Mi smo konstruktori violina. Mi smo ona vrsta violina i violinista koji imaju šansu da svakog jutra rade ispočetka – nešto novo. Uz našu muziku narodi ratuju i vole se (skroz moćno).

Đuzepe Marija: čovjek sa radija i TV-a.
1972. godine bio je jedan sastanak novinara. Umberto Eko je tada rekao da «ideologija vijesti je da se stavi mrtvaca na naslovnu stranu.»
Normalne osobe nisu zanimljive za novinara. Normalno društvo živi od normalnih činjenica i situacija.
Vrijednost normalnosti? Normalnost koja karakteriše naš svakodnevni život je uobičajena, novinari imaju potrebu da dramatizuju vijesti kako bi «dobili» naslovnu stranu. Kada je Aldo Moro otet i ubijen Italija je izašla neokrnjena, netaknuta...
Društvo je stvoreno od subjekata i velikog broja interesovanja. Moramo se boriti protiv novinara koji se nalaze u «palačama vlasti.» Stvarnost nema potrebe dramatizovati. Iste greške se ponavljaju, jedna od napasti je da izbjegnu sukob sa vlašću, jer je ona prati. Pokušavao sam da sa malim sredstvima branim profesionalnu pripadnost. Političari novinare nikada ne pitaju kako izvještavaju već «na čijoj ste strani?» Ne pitaju vas koliko ste korektni. Političari od novinara traže podršku. Neki popuste iz ubjeđenja, drugi zbog oportunizma. Vlast određuje dobar dio vaših karijera. Teško je postati urednik RAI-a ako niste bliski političkoj vlasti. Političara pitajte šta je uradio do sada i izbjegavajte previše ljubaznosti. Nemojte ga pitati šta će uraditi u budućnosti. Ako ga to pitate naći će 1000 odgovora-sve bolji od boljeg. Izbjegavajte dio establišmenta. Ni jedan sportski novinar 1982 godine nije znao da će Italija u Španiji osvojiti svjetsko prvenstvo u fudbalu. Novinari su govorili da Italija neće osvojiti prvenstvo. Dan kasnije niko se nije izvinjavao. 1983 godine desilo se nešto slično. Upravo zato što izvještavamo sa tribina i za sve pitamo političare.


Boris Biancheri, bio ambasador u Grčkoj, a u Francuskoj glavni sekretar ministarstva inostranih poslova. Direktor ANSE. Uvodničar u «La stampa».
U prošlosti, odnosi između medija i diplomatije nisu bili laki. Bilo je nepovjerenja. Tradicionalno, inostrana politika je bilo nešto što je zatvorenog tipa - u kancelarijama. To je bilo do 1945. godine. Još ranije kraljevi su sami stvarali i vodili inostranu politiku. Američki predsjednik Vilson je tvrdio da tajni pregovori moraju postati javni. To se nažalost nije odmah i primjenjivalo. Mnoge zemlje su nastavile da vode tajnu inostranu politiku. Mediji su danas postali subjekti inostrane politike. Ima mnogo subjekata koji utiču na donošenje odluka u inostranoj politici. Na prvom mjestu je svijet informacija - bilo je slučajeva kada su novine, radio i TV mijenjali odluke. Zahvaljujući slikama o gladi u Somaliji SAD su intervenisale. Zahvaljujući TV slikama (vukli marince po ulicama Mogadiša) intervencija je prestala. TV je jedno od sredstava koje stvara inostranu politiku. To nas navodi na razmišljanje o odgovornosti koju imaju mediji. Kada sam ušao u italijansku diplomatiju bilo je diplomatima zabranjeno da pišu članke. Nedavno sam bio u iranskoj novinskoj agenciji - koja odgovara državi. ANSA pripada novinama, AFP je državna agencija i ima manje slobode od AP, Rojtersa koji se finansiraju prodajući svoje vijesti na tržištu.
Veliki dio italijanskog javnog mnijenja je sa zabrinutošću posmatrao intervenciju na Balkanu. Uvijek postoji veliki otpor kada je u pitanju oružana intervencija. Amerika nije poznavala pacifizam do Vijetnama. U Italiji, Njemačkoj, i Japanu pacifizam je veoma snažan zato što su ove zemlje gubile ratove. U Velikoj Britaniji to nije slučaj, u Francuskoj je polovično.


Enno Remondino, dolazi iz hronike, pisao reportaže o Crvenim brigadama, intervjuisao jednog kuma mafije. Deset godina proveo na Balkanu, TV RAI uno.
Kriza nije riješena na Kosovu. U vojnim školama NATO-a uče da se rat dobija ideal-politikom, cilj je ubjediti narod da je rat ispravan.Zaraćene strane žele da manipulišu novinarima. U Račku je bitka rajala 24 sata. Posmatrači su ili špijuni ili unuci diplomata. OVK je samo formalno raspuštena. Vojna intervencija u Jugoslaviji je građanima predstavljena kao nešto veoma brzo. Deset dana sam u Prištini bio jedini zapadni novinar

Paolo Mazzanti, bivši novinar sada se bavi telekomunikacijama
Do početka šezdesetih informacija o firmama je bila veoma ograničena - gotovo nepostojeća. Ekonomske informacije su sve više zastupljene u štampi. Paolo je dosadni debeljuca koji priča o ozbiljnim stvarima. Aktivnosti kontrole i potrošnje, u SAD-u postoje udruženja potrošača koji postaju sve više važni sa pravne tačke gledišta. Tržište nije džungla.
Odnos između informacije i ekonomije. Te iste firme su vlasnici medija. Od reklama zavisi život novina. U Americi je autonomija novina, radija i TV veoma visoka. Oni su autonomni. Fiat u Italiji nije više najvažniji-to je sada Telekom. Rai je u vlasništvu države. Berluskoni je industrijalac. Postoje četiri firme koje se bave mobilnom telefonijom i stotine firmi za fiksnu telefoniju. Demokratija ne isključuje konflikte-ona samo određuje pravila

Sergio Lepri, ima 82 godine-igra tenis, 30 godina je bio direktor ANSE Napisao nekoliko knjiga o jeziku
Kako dobro pisati-da bi nas dobro razumjeli? Objavio mnogobrojne knjige..
Uloga novinskih agencija
Iza mene je pola stoljeća profesionalnog rada. Društvena struktura agencije ANSA je takva da je najzgodnija agencija: postoje državne i profitne agencije. Moja unuka od dvanaest godina otvorila je novine i pitala me kako novine mogu imati toliko vijesti. Objasnio sam joj nema ni jedne dnevnih novina (velike) u svijetu koje se ne služe agencijama. Agencije su nastale polovinom devetnaestog vijeka.
1853 francuska agencija
1851 Rojters u Engleskoj
1853 Stefani u Italiji

Nema ni jedne novinske agencije koje mogu preživjeti bez drugih novinskih agencija. Rojters koristi ANSU u Rimu.
U svom generalnomservisu ANSA ima 200 000 riječi, odnosno 700 vijesti.
Vijesti korisnicima šaljemo satelitom ili kablovskim telefonom
Jezik informacije.
Vijesti moraju biti jednostavno psane, da ne koriste birane riječi. Internet je planetarni fenomen. ANSA ima 500 novinara, a toliko nema ni Korijere dela Sera.

«Drogirana informacija»
Budite novinari ne samo koji informišu nego i oni koji obogaćuju kulturni nivo vaših čitalaca.

Andrea Purgatori (47), predavač u školi tehnike ratnog izvještavanja. Dopisnik Korijere dela Sera iz Albanije, Iraka. Radi za treći dnevnik TV-a. Najvažnije aktivnosti u ratnom području. Kolumbija univerzitet u SAD-u za ratne dopisnike. Novinar od 1972. godine. Mnogo iskustava u novinama i van novina. Ratni dopisnik sa Bliskog istoka.
Treba raditi uz stalnu sumnju. Predajem tehnike istraživanja. To je u Italiji teško i sve rjeđe. To košta mnogo i novčano i vremenski. U istraživačkom novinarstvu novinar se odvaja od rutinskog posla na neodređeno vrijeme. Nije garantovan rezultat. Biti istraživački novinar znači i smetati ljudima. Novinar stvara neprijatelje. To je velika prepreka. Istraživačko novinarstvo je jedno od najzanimljivijih profesija. Novinarstvo koje ima tendenciju da bude slobodno mora biti kao pas čuvar institucija: škola, opština, bolnica. Dobra polazna tačka je sumnja. Nema velikih razlika između Italije i vaše zemlje. Novinar koji priča istinu smeta. Istraživati znači gledati šta je iza toga: u Italiji svake nedjelje je sastanak vlade i poslije toga kominike-spisak odluka koje su donijete. Ne pišu realne probleme na osnovu kojih je donijeta odluka. Veoma važno je znati što je iza toga. Moramo se potruditi da nađemo izvor informacije. To je vaše bogatstvo, informacije su naš kapital. Ne smijemo izdati naš izvor. Svaki potez treba jako dobro proučiti. Idite naprijed pokušavajući da predvidite probleme. Bio sam u Albaniji tokom pobune – prije tri godine (1997.g.). Pred sobom smo imali službenu verziju. Portparol je glavna osoba kojoj u svakoj zemlji treba da se obratite. Lakše je bilo doći do neslužbenih informacija nego do službenih. Ministar pravde je hiljadu puta manje zarađivao od najsiromašnijeg vozača glisera. Udovica Envera Hodže mi je dala informacije o ljudima koji su na vlasti. Ideologija nam gura da stvari gledamo kroz njihove naočale.
Prije petnaest godina istraživati u arhivi je bilo veoma teško. Nije postojala ni jedna banka podataka. U tehnologiji možemo prepoznati dobra sredstva. Prve slike oslobođenih talaca u decembru su bile slike male kamere iz Kalduma. Potrebno je da se ne ulijenimo. Velike tehnologije su pomoć. Novinari prestaju da izlaze iz svojih redakcija. Ukoliko moraš svjedočiti o nečem užasnom moraš izaći na lice mjesta iako imaš najbolji kompjuter. Ne postoje inteligentne bombe – sve su bombe lude. Treba znati istoriju portparola. Ko je portparol? Treba znati odgovor na to pitanje. Imamo 55 nuklearnih bombi u Italiji pod američkom kontrolom. Radio sam istraživanja koje nije radio ni istražni sudija. To je bilo komplikovano. Da sam se zadržao na službenom izvještaju ništa nebih otkrio.

Lučano Likoni, redovni profesor sociologije na univerzitetu Luis u Rimu
Tema predavanja: informacija-demokratija.
Totalitarna demokratija ne priznaje individualna ljudska prava. Vjerska i građanska vlast u zapadnoj demokratiji je odvojena. Dvije trećine građana informacije dobijaju od TV-a. Tokom posljednjih deset godina TV je dobila ogromnu važnost. Teško je naći građanina koji od TV-a ne dobija neku informaciju. Kolika je moć medija da manipulišu u društvu?
Ljudi koji kontrolišu ekonomiju kontrolišu i medije. Sistemska logika: oni koji rade na TV-u imaju opsesiju da prodaju proizvod. Krajem osamdesetih u Italiji je nastao pokret LEGA koji je još uvijek secesionistički.
Danas živimo u hiperdinamičnom društvu. Gvozdena granica država više u stvari ne postoji. Policentričan sistem informacija važan je za ekonomski i politički život. Jedan francuski sociolog tvrdi da globalizacija u neke predjele nije ni došla.