Blog korisnika kindergirl
za početak | |
---|---|
30 Okt 2012 19:09 | Idi na vrh |
"Ako se plašiš da ostaneš bez posla, treba da daš otkaz. Odmah. Ili da ti to bude prva stvar sutra ujutru. Da daš otkaz i da vidiš kako to jeste strašno, ali strašno okrepljujuće. To ne važi ako će mama da te izdržava dok nemaš posao, važi samo ako ćeš se naći u naizgled bezizlaznoj situaciji. Pa ćeš onda da vidiš šta si sve sposoban da uradiš u životu, videćeš šta će sve da ti padne na pamet. Jer strah te boji polako, neprimetno dobijaš njegove boje, nijansu po nijansu, dok ti ne postane druga priroda. I odmah zatim jedina priroda. Osim toga, ne broji se da li imaš ili nemaš posao, broji se kolika ti je čuka. Svaka budala može da nađe posao, ali ne može svaka budala da da otkaz kad se plaši otkaza. To mogu samo oni koji su super. (....)
Daj sve od sebe. Sve od sebe je ceo univerzum. Ti si ceo univerzum. Kad pogledaš sebe, kad se stvarno pogledaš, i kad se vidiš, video si sve što ima na svetu. Nema ničega na ovom svetu osim tebe." Ivan Tokin |
fight for dignity | |
---|---|
03 Okt 2012 14:18 | Idi na vrh |
The film is an unfiltered portrayal of the everyday life of four young NEETs. We see how they fight to find a job while at the same time fighting for their dignity, against indifference and stigma. UNEMPLOYEE OF THE YEAR is a contest created by United Colors of Benetton for young people all over the world. * http://www.greatest-inspirational-quotes.com/my-resignation.html |
brkina tajna i ostali gurmanluci | |
---|---|
30 Sep 2012 17:44 | Idi na vrh |
Momci sa brkovima su stara vrsta šemkera u izumiranju. Oni subotom pre podne čitaju Bukovksog u "Smokvici", a uveče izlaze u "Brankov". Devojku obaraju sa nogu tako što joj umesto skupog poklona spreme kruške sa sirom i brusnicom, a sredom igraju sa ortacima fudbal, i to ne da bi pobedili, nego da osete takmičarski duh i relaksiraju se od stresa. Letuju na Malti i Kikladima, a preko zima idu na Zlatibor i to više zbog kajmaka, a manje zbog skijanja. Njihova prednost u odnosu na druge je to što umeju da slušaju, razumeju se u sve novotarije iz sveta dizajna, marketinga i brendova i nisu dosadni kao programeri & gejmeri i pravnici. Posvećeni su hedonizmu i otkrivanju novih mesta za izlaske i druženja, smatraju da je snob pohvalan izraz za nekog ko stvara trendove, znaju sve o sirevima i vinima i o tome kako lansirati devojku u kosmos jednim potezom. Ne bi mogli da zamisle život bez interneta i IT tehnologija, a trenutno se primaju na ajvar i pekmez, i to iz njihove kuhinje. Dovoljno su seksi i mačo da se ne plaše da pripašu kecelju na golo telo. U slobodno vreme slušaju Stounse i Joy Division, a redovno odlaze na koncerte Darkvuda .....
Ako Vam se dopalo, nova ql urbana stranica za ukusniji i srećniji život, koja pomera sve granice uskoro počinje sa radom! stay tuned....klik & živeli! http://www.facebook.com/brkinatajna |
power of words | |
---|---|
22 Sep 2012 09:38 | Idi na vrh |
Change your words. Change your world. |
ono kad..(ulančavanje znakova) | |
---|---|
20 Sep 2012 20:13 | Idi na vrh |
Kiša je stišala ljude u prevozu, sedim u tramvaju i čitam Gorana Petrovića. U najavi znam da će mi postati sabrat, završili smo istu grupu i osećala sam da konekcija postoji, Saška je pričala o njemu još dok smo bili u gimnaziji,ali se eto nije dalo. Posle nekih 7 godina, "Sitničarnica" i ja, kraj septembra, koji u Beogradu od jutros liči na kraj oktobra, potpuno odsustvo zvuka, napukla tišina, vrane i nebo (je l' još neko video slojeve oblaka od jutros, stvarno ti treba mašta da izmisliš sve te nijanse i dubine), ulivamo se u Slaviju i on počinje da priča kako glavni lik hoda ulicama oko Karađorđevog parka, prolazi pored Meka i odlazi u pravcu Nemanjine. Spominje Jausa, teoriju recepcije, trougao autor - delo - publika, semiotiku, ulančavanje znakova i Tinjanova. Ispred mene je sada pogled sa Filozofskog iz čitaonice na petom, krov rektorata, park, osećam grč, to je neka toplina kao groznica ili šta li, kad ti je spolja hladno,a unutra vruće. Sećam se i svega što tad nisam mogla da zapamtim, sve što i sada znam da ne znam, ali i ono što znam da znam, kifle iz one bedne pekare pored, i kako mi se taj period činio glup, neizvestan, komplikovan i gorak, kako sam se nervirala oko svakog detalja. Od ujutru do uveče sa tudjim mukama i nesrećama, zaboravljala sam da živim svoj život i nekako mi je bilo lakše. Da ne mislim i ne budem. Neko vreme, poslednje dve godine. A sada me je semiotika sustigla malo pre Karađorđevog parka rano ujutru i kasno popodne, između pravopisnih nedoumica, pružio mi je Goran ruku i rekao "nema veze što nije komplikovana forma, ti si dovoljno komplikovana i bez toga, pa ne mora svako biti Prust i Dzojs, a priča je topla kao veče pored peći uz televizor, kad si bila mala i imala 23 godine. " Nisam pročitala knjigu otkad sam diplomirala, nije me držalo mesto. Nije da nisam kretala, ali sve je to bilo traljavo, prežvakano i bledo.
i eto od jutros mi ta Natalija Dimitrijević šapne: "Probajte sa sitnim radostima, teško da nam šta drugo preostaje." Volim kad mi se pomešaju život i literatura. To je neizlečiva bolest. |
the power of introverts | |
---|---|
08 Sep 2012 15:33 | Idi na vrh |
infj..... |
happily never after | |
---|---|
31 Avg 2012 17:26 | Idi na vrh |
i still have you on speed dial.. the Great loves are the crazy one. There's a difference between great love and Right love. a ja jos gledam tinejdzerske serije. lucky me. * http://www.mycity.rs/Poezija/Negde-u-meni-je-kvar.html |
prazna livada | |
---|---|
19 Avg 2012 10:54 | Idi na vrh |
U protekla tri dana sam pet puta pokušavala da napišem ovaj post i baš mi ne ide. Nisam sigurna ni kako da počnem ni kako da završim, ali je sigurno nešto najiskrenije što sam ikada negde napisala i kazala. Potrebno mi je da pričam sa nekim koga nikad u životu nisam i neću videti, neko ko neće da me procenjuje i ocenjuje. Pošto mi krov zgrade i takva osoba nisu u blizini, izbor je pao na MC. Ne mogu da idem kod psihologa. Ne verujem im i znam da mi ne mogu pomoći. U stvari, situacija je takva da mi pomoć zapravo i nije potrebna.
the thing about me.. Ne znam da li se sećate da sam ja nekad mislila da u životu postoji nekakav viši smisao, poredak stvari, sistem vrednosti. One fore da se prepoznaješ u drugome, da je dodir između ljudi moguć, sranja sa kosmosom, da se ljudi saosećaju sa drugima, da postoji potreba za čovekom, da se čovek na čoveka naslanja, da možemo da ležimo na ledjima i smejemo se bez razloga, da neko dovršava tvoje rečenice u glas sa tobom, da neko sanja isti san kao i ti godinama bukvalno, da možeš da se napiješ do smrti sa nekim jer ti je teško ili jer ti je strava.... E pa nema ništa od toga. I ja sam tri godine mislila da nema jer ja nešto pogrešno radim, da sam ja "kriva", da je problem u meni, blabla. Oduvek mislim da ja sve u životu radim pogrešno, da nisam vredna da me drugi vole, da su svi drugi bolji, da svima sve bolje ide, da imaju viši IQ i veći račun u banci i tako neke stvari. E sad, fora je u tome što sam ja čitala dosta, gledala "Fight club" & sl. samolečila se, volela, patila, ostavljala i ostavljali me, završila fakultet, radila mnogo u struci, zatrpala se obavezama, zaradila pare, išla svake godine na more, na Exit, u Belu Crkvu, na Zlatibor, na žurke, po skupim restoranima, jela na kiosku, učila na Filozofskom, družila se sa bogatim ljudima i jela punjene paprike kod Tamare u Studenjaku. Ono što se nikada ni sa kim nije promenilo je to što sam se ja uvek,ali uvek sa svima osećala užasno usamljeno. Neovisno od njihovog intelektualno-materjalno-psihološkog stanja. Nikad, bukvalno nikad osim možda retkih trenutaka gore kod Dunje ja se nisam osecala kao da pripadam negde. I to je bilo retko i kratko. A onda se i to promenilo. Ne mojom ili njenom krivicom, nego je jednostavno tako moralo da bude. I to je ok. I tako, moj dechko misli da će se to promeniti kada ja opet budem imala nebrojano mnogo poslovnih obaveza, kao u protekle dve godine. Kad ne budem imala vremena ni 5 minuta da mislim o tome. Kada budem padala u san bez sna jer sam toliko umorna da nemam snage da sanjam. A ja znam da neće. Zato što sad prvi put u životu znam da to nije do mene. Svako je sam na svoj način. Nema "Sex i grada", to samo postoji na HBO, prosto to su ljudi izmislili za druge ljude da bi bili manje usamljeni i da im ne bi bilo dosadno. I ono što znam sigurno,a to je da knjige stvarno ne mogu da pomognu. Tu pomoći nema. Samo stvarni život. Krediti, stavljanje laminata i kuvanje paradajza. I očaj kasno noću. Svojevremeno sam čitala deci tu priču od Jelene Lengold u kojoj ona piše da stalno sanja livadu i zgradu na čijim prozorima se ne pojavljuje ni jedno lice. I kaže da se to nije promenilo ni kada je srela čoveka svog života. Zato što to nema veze sa njim. Livada i zgrada će zauvek ostati prazne. A ja sam bila dovoljno glupa da poverujem da će možda jednog dana biti drugačije. Neće.Tu ne pomaže ni joga ni Dalaj-lama ni šamani ni proorci. To je čovekov usud. Moraću da rodim bebu. To mi se sad čini toliko strašno da se naježim od toga. Da je beba lek. Nikad nisam mislila da koncept života može da bude toliko jadan. Red bebe, red pelena, red krečenja letovanja na Lefkadi, ako se skrpi novca za to. "Dis" subotom prepodne, a uveče film sa voljenom osobom. Tolstoj je verovao da se demoni iz žene isteruju rađanjem. Ako je tako, onda ću ja morati da rodim barem troje dece. A ne želim ni jedno. I to je jako strašno. Uopšte ne mogu da verujem da sam došla do ovoga. I sad nije kasno noću. Nedelja je i baš je lep dan. Idem da kupim haljinu za Sonjinu svadbu. Ne smem da čitam tekst od početka. Ono što je skroz fascinantno je to što ja imam 26 godina i imam tinejdžerske probleme. I ne, nisam imala nesrećno detinjstvo. Sledeći put kad mi bude do prijatelja jednostavno cu da pogledam "Gossip girl". Pomaže, stvarno. |
više sreće u drugim izvlačenjima | |
---|---|
24 Jul 2012 16:04 | Idi na vrh |
ili...
ili...Kako praviš onu tvoju boraniju....... "Čovek sve mora sam da nauči. Najvažnije je da daš sve od sebe. To vazi i za boraniju i za sve ostalo." i naravno.... "Shvati to kao ispit vere",iz stare pesme "Block out". I'm scared. I do. |
margine | |
---|---|
25 Jun 2012 21:29 | Idi na vrh |
"Ceo zivot sam u treningu
da srusio bih prepreku da gusio bih nevolju na dusi moju veliku Pa sam se cimao u najgorem vremenu hodao po trnju ne po crvenom tepihu I kad nije bio blistav zivot imalo je smisla krivo nije bilo nikad zbog odricanja trista I kao pit griz'o suocen sa krizom mogao sam 10 a 150 diz'o Nisam osetio poraz neki kazu da je gorak neki kazu da je borba samo predigra za propast Kad je tesko kazu dosta u stvari to je klopka ali imam serum protiv toga formula je volja Sunce koje przi k'o da kaze da izdrzim vetar muzika za usi ritam kisa koja pljusti Po beogradskom asfaltu gde legende nastaju da cvetaju k'o tikve dok u najbolje ne stasaju Kroz pukotine nikle u svakom gradskom naselju do zvezda su se digle ali pamte sve odakle su Ref. 2x Sija Sunce kao zlato svi u napad samo hrabro znaj da u Beogradu danas je dan za pobedu Mi smo ta ekipa sto se kapira u pokretu bratija po kodeksu matira u potezu Mi smo ta ekipa sa stanjem u posedu dogovor u pogledu dovoljan za odluku Kad nas emocije nose i kad brige nas lome to je poenta ekipe svi nas znaju po tome Svi da pamte sampione sampione milione koji ostavljaju srce dok u borbi ne izgore Jer tako samo mi odrasli vaspitani spartanski detinjstvo nismo imali da postali bi najbolji Da ostali bi besmrtni mi smo se povezali sebe smo se odrekli tako smo se spremali Ajmo ruke sada gore jer je narod ovaj stvoren da do zore bodri one sto za moje boje gore Jer mi smo dosli dovde da ostvarimo snove da zapalimo more sve vas dignemo na noge Nasa misao, ideja nek' zasija kao baklja svi zajedno sa nama jer odavde nema nazad Ref. 2x BG, nula, jedan, jedan danas je dan za pobedu Ruke gore, nasa zemlja 'ajmo svi, danas je dan za pobedu." E baš zato neću da me marginalizuju po boji kože, noktiju, računu u banci,letovanju na koje idem, odlukama da li ću da budem mama ili ne, kad i kome. Neću da me pitaju kad ću da se udam i neću da me ne plate na kraju meseca. I ko ti je reper? Neko ko ima soma evra ili pitona u gaćama ili džipa u garaži ili sto,recimo, u "Zapletu" preko tudjih ledja ili socijalnu pomoć na mufte ili posao u Institutu preko mame ili tezgu u novinama preko lakih droga srca moga. Da ne nabrajam da im dižem rejting, pomisliće da su bitni. : i tako, ničim izazvano, desilo se da me svi nešto mere i premeravaju.65 kg, 173cm, obim grudi 110, guze, hm, ne znam, nisam merila skoro. I imam i nemam, zavisi kako gledate na to. Više nemam nego što imam,ali moje malo u očima drugih izgleda mnogo. Tuđe slađe, samo s mozgom je nekad kiselo-gorko. Kad pređeš određeni put, shvatiš da svako meri sve(t) prema sebi, a da je tolerancija reč koju su drugi izmislili da bi nas zavarali. A onda valjda porasteš i shvatiš da ćeš ti biti tolerantan do kraja života, makar na svoju štetu jer znaš da ako činiš loše, nećeš biti srećan. začaran krug? ma jok. just bad day. ... (to be continued or not) Idem na Maltu, vidimo se. |