Blog korisnika Black Orchid
| "you can just feel the details... | |
|---|---|
| 27 Jul 2006 23:26 | Idi na vrh |
|
... the bits and pieces you never bothered to put into words. And you can feel these extreme moments... even if you don't want to... " "I can't remember to forget you" and you forget to remember ... can I ? Just a memory in a mirror... |
|
| hej, da bar mogu na chas... | |
|---|---|
| 22 Jul 2006 03:37 | Idi na vrh |
|
Ja sam vechni gubitnik tako barem kazhesh ti Hajde stavi upitnik i dobro razmisli - ko to crta granicu od pobede do poraza Gledam zadnju stanicu sa mutnog prozora... I na kraju, chudni zmaju, ne plachi, neko drugi konce povlachi... Umoran da glumim da sam umoran Kauboj na kraju filma odjashe sâm... Ja odavno nisam taj kakvog me poznajesh Ista kap zemlju nikad dvaput ne kvasi Dusha sluzhi samo da da je rasprodajesh Sve je lepshe kada se svetlo ugasi I na kraju, chudni zmaju, ne plachi, neko drugi konce povlachi Umoran da glumim da sam umoran Kauboj na kraju filma odjashe sâm Kad uspavash grad prodji pored ikone - prepoznaces, prepoznaces me u liku svetog Nikole Znam, jos uvek me volish Nisam ja za mirnu luku, puchine me sebi vuku ! Kad uspavash grad prodji pored ikone - prepoznaces, prepoznaces me, al ne reci nikome... Ponekad kad uspavash grad prodji pored ikone prepoznaces prepoznaces me u liku svetog Nikole ponekad kad uspavash grad prodji pored ikone prepoznaces prepoznaces me al ne reci nikome ponekad kad uspavash grad... (Kerber) hej, da bar mogu da znam... |
|
| Wings of Desire | |
|---|---|
| 10 Jul 2006 05:04 | Idi na vrh |
* * * "Are there still borders? More than ever! Every street has its borderline. Between each plot, there's a strip of no-man's-land disguised as a hedge or a ditch. Whoever dares, will fall into booby traps or be hit by laser rays. The trout are really torpedoes. Every home owner, or even every tenant nails his name plate on the door, like a coat of arms and studies the morning paper as if he were a world leader. Germany has crumbled into as many small states as there are individuals. And these small states are mobile. Everyone carries his own state with him, and demands a toll when another wants to enter. A fly caught in amber, or a leather bottle. So much for the border. But one can only enter each state with a password. The German soul of today can only be conquered and governed by one who arrives at each small state with the password. Fortunately, no one is currently in a position to do this. So... everyone migrates, and waves his one-man-state flag in all earthly directions. Their children already shake their rattles and drag their filth around them in circles." * * * Marion: "That's it, it's over. Not even a season. Once again, no time to get anywhere. My circus dream ends up as memories. Tonight is the last night of my good old number. And it's full moon. 'And the trapezist comes tumbling down'... shut up! The last evening, no one shows up ... and then I'll be a waitress again ... Time will heal. And what if time was the disease?" * * * Marion: "All these people I've known, who are and always will be in my head. There's always a beginning and an end. It was too good. Outside at last, in the city... find out who I am, what I've become. Most of the time, I am too aware to be sad. I waited an eternity to hear a loving word. Then I went abroad. Someone who'd say 'I love you so much today', that would be so wonderful! ... Emptied out, inadequate. Fear, fear, fear. The look of a small animal lost in the woods. Who are you? I don't know anymore. But I do know that I won't be a trapeze artist. Unforeseen decisions in which to believe. I must not cry... I won't cry... no way! It happens, that's how it goes, not always as you wish it. Emptiness, emptiness..." * * * Marion: "Longing. Longing for a wave of love that would stir in me. That's what makes me clumsy. The absence of pleasure. Desire for love. Desire to love." * * * Damiel: "When the child was a child, it was the time of these questions. Why am I me, and why not you? Why am I here, and why not there? When did time begin, and where does space end? Isn't life under the sun just a dream? Isn't what I see, hear, and smell just the mirage of a world before the world? Does evil actually exist, and are there people who are really evil? How can it be that I, who am I, wasn't before I was, and that sometime I, the one I am, no longer will be the one I am?" * * * The Dying Man: [thinking to himself while lying on the side of a road after a motorcycle accident] "You never saw anyone die? I stink of gasoline. I saw it all clearly - the Mercedes, the pool of oil. Karin, I should have told you. It can't be that simple. I've still so much to do." Damiel: [Damiel places his hands on the Dying Man's head] "As I came up the mountain, out of the misty valley into the sun. The fire on the cattle range, the potatoes in the ashes, the boathouse floating in the lake. The Southern Cross." The Dying Man: [slowly begins to speak Damiel's thoughts out loud. They speak together at first. Then, Damiel walks away, and only the Dying Man speaks] "The Far East. The Great North. The Wild West. The Great Bear Lake. Tristan da Cunha. The Mississippi Delta. Stromboli. The old houses of Charlottenburg. Albert Camus. The morning light. The child's eyes. The swim in the waterfall. The spots of the first drops of rain. The sun. The bread and wine. Hopping. Easter. The veins of leaves. The blowing grass. The color of stones. The pebbles on the stream's bed. The white tablecloth outdoors. The dream of the house in the house. The dear one asleep in the next room. The peaceful Sundays. The horizon. The light from the room in the garden. The night flight. Riding a bicycle with no hands. The beautiful stranger. My father. My mother. My wife. My child." * * * Lorsque l'enfant etait l'enfant... |
|
| mira a mis ojos... | |
|---|---|
| 28 Jun 2006 23:27 | Idi na vrh |
|
ella: "¿Qué quieres de la vida?" él: "Libertad." ella: "Simple." él: "No." http://www.photo.net/photos/Wojtek%20Kwiatkowski http://www.kawalkada.zin.pl/index_ang.html "Libre... Libre para expresar Lo que siento en el corazon No tengo que callar Tienes... esa libertad tambien Que es dificil de compartir Y tu lo sabes bien Hay que buscar la solucion En vez de decir adios Alguien tiene que escuchar Oye este canto que ya va a empezar Pronto los anos pasaran Y no quiero un dia despertar Y ver que es tarde ya Algo... algo tiene que pasar Si miramos alrededor Esta por comenzar Hablamos de amor... palabra comun Y no lo ofrecemos nunca Alguien tiene que escuchar Oye este canto que ya va a empezar Someday it'll be alright Changes happen overnight Creo en el amor pero sin condiciones Oye mi canto! Y en ayudarnos sin tener otras razones Oye mi canto! Los celos y el odio son ya tradiciones Oye mi canto! Hay que dejarlas atras No buscar explicaciones Oye mi canto..." http://www.fabianperez.com/galerias/gallery10/flamenco.html "In the name of the Mambo, the Rumba, and the Cha cha cha." autrefois nous étions des oiseaux... |
|
| Ways of missing... | |
|---|---|
| 24 Jun 2006 03:19 | Idi na vrh |
| ...or Pieces of a puzzle...
* * * "On je mislio da je voli. Ona je, pak, mislila da je on gushi. Greshili su oboje. Niti je on nju toliko voleo, niti je ona bila toliko sputavana. Rastali su se. On je prestao da misli da je voli. Voli je. Njoj je nedostajala njegova pazhnja. Putevi su im se razishli. Ostalo je samo ono malo vremena provedenog zajedno da lebdi povezujuci nevidljivim nitima njihove zhivote u trenucima seccanja." (Popovic' P. Aleksandar) * * * "...and I miss you, yeah, like the deserts miss the rain..." * * * "Jednog jutra, vrlo rano, mrav pokuca na veverichina vrata. - Bash lepo - reche veverica. - Ali, nisam zato doshao - reche mrav. - Valjda ipak hocesh malo marmelade? - Pa dobro... ali samo malo. Ustiju punih marmelade, mrav ispricha zashto je doshao. - Jedno vreme ne smemo da se vidjamo - reche on. - Zashto? - upita veverica iznenadjeno. Njoj je uvek bash prijatno kada mrav tek tako navrati. Veverica je gledala mrava shiroko otvorenih ochiju a usta su joj bila puna zhirove kashe. - Da bismo videli da li cemo jedno drugom nedostajati - reche mrav. - Nedostajati? - Nedostajati. Pa valjda znash shta je to. - Ne - reche veverica. - Nedostajati je neshto shto oseccash kada necheg nema. - Shta onda oseccash? - E, pa o tome se i radi. - Pa onda cemo jedno drugom nedostajati - reche veverica tuzhno. - Ne - reche mrav - jer mozhemo jedno drugo i zaboraviti. - Zaboraviti! Tebe!? - jauknu veverica. - De, de - reche mrav - ne jauchi tako glasno. Veverica polozhi glavu u shake. - Ja tebe nikada necu zaboraviti - reche ona blago. - Eto sad - reche mrav. To tek treba da vidimo. Zdravo! I vrlo naglo izadje kroz vrata i spusti se niz stablo bukve. Veverica je odmah pochela da osecca kako joj mrav nedostaje. - Mrave - dozivala je - nedostajesh mi! - Glas joj se odbijao o grane drvecca. - To jos ne mozhe! - reche mrav. - Pa jos nisam ni otishao! - A ipak je vec tako! - doviknula je veverica. - Pa sachekaj jos malo - chuo se iz daljine njegov glas. Veverica uzdahnu i odluchi da cheka. Ali, mrav joj je sve vishe nedostajao. Povremeno je mislila na zhirovu kashu ili na kukchev rodjendan, jos te vecheri, ali mrav joj je opet nedostajao. Popodne nije vishe izdrzhala i izashla je napolje. Ali, nije napravila ni tri koraka, a vec je srela mrava. Bio je umoran, sav u znoju, ali zadovoljan. - Tachno je - reche mrav. - I ti meni nedostajesh. I nisam te zaboravio. - Eto vidish - reche veverica. - Da - reche mrav. Prebacili su jedno drugom ruku preko ramena i otishli na reku da gledaju odsjaj talasa." (Ton Telehen, jos par prichica na http://galeb.etf.bg.ac.rs/~BECHA/Text/Proza/telehen.html) * * * u can miss someone... u can miss a target or a goal, u can miss the point... there can be missing links... or a part of something missing... a person might be missing as well... whether in action or not... and something's usually missing in your life... and u can even get him/her back, hit or achieve it, get it, reveal it, fix it, find him/her... dead or alive... and something might be still missing in your life. Unless... u change your point of view... (or the person gets the point on time ; ) ) "Attitude is a little thing that makes a big difference." Yours, Black Orchid |
|
| ...udomljavati slonove... | |
|---|---|
| 20 Jun 2006 02:10 | Idi na vrh |
Sastavljala ja jednom jednu "listu"... koju naravno necete videti  Ali sam neku godinu kasnije naishla na neshto nalik... pa cete citat, kao i obichno, videti  Htela sam ovo jos ranije da postavim, pa se necckala, zhestoko, pa... evo, nocas... poneshto na forumu me ponovo setilo, i... neka...
"... Kada sam se vratio u nashu sobu, ona je sjedila za malim pisaccim stolom i neshto pisala na hotelskom papiru za pisma. Sitnim zbijenim rukopisom bila je vec ispunila desetke stranica. Kome to pishesh? Zapitao sam je naginjuci se da je poljubim u vrat. Tebi. Meni?... ...zashto mi pishesh? Oh, zapravo ti ne pishem zaozbiljno, pishem ono shto bih zheljela s tobom raditi... ...icci na izlet, odmarati se nakon ruchka na obali rijeke, jesti breskve, rachicce, kifle, rizhu, plivati, plesati, kupovati cipele, donje rublje, parfeme, chitati novine, razgledati izloge, voziti se podzemnom, paziti koliko je sati, gurnuti te u stranu kada zauzmes previshe mjesta, vjeshati rublje, icci u Operu, u Bayreuth, u Bech, na utrke, u supermarket, priredjivati vrtne zabave, gundjati zato shto si zaboravio ugljen, zajedno s tobom prati zube, kupovati za tebe charape, kositi travu, chitati novine preko tvog ramena, braniti ti da jedes previshe kikirikija, razgledavati vinske podrume u dolini Loire, kao i Hunter Valley, blesaviti se, cerekati, upoznati te s Marthom i Tinom, brati kupine, kuhati, vratiti se u Vijetnam, nositi sari, vrtlariti, opet te probuditi zato shto hrchesh, icci u zoo, na buvljak, u Pariz, u London, u Melrose, na Picadilly, pjevati ti pjesme, prestati pushiti, zamoliti te da mi odrezhesh nokte, kupovati posudje, glupe sitnice, stvarchice koje nichemu ne sluzhe, jesti sladoled, promatrati ljude, pobjedjivati te u shahu, slushati jazz, rege, plesati mambo i cha-cha-cha, dosadjivati se, prepushtati hirovima, duriti se, smijati se, vrtjeti te oko malog prsta, trazhiti kuccu s pogledom na krave, nepristojnim artiklima napuniti kolica za kupovinu, prebojiti strop, shiti zastore, satima sjediti za stolom i prichati sa zanimljivim ljudima, chupkati te za bradicu, shishati te, plijeviti korov, prati auto, oticci na more, ponovo gledati loshe filmove, ponovo ti telefonirati, govoriti ti masne rijechi, nauchiti plesati, isplesti ti shal, oparati tu strahotu, udomljavati machke, pse, papige, slonove, unajmljivati bicikle a ne voziti se na njima, lezhati u mrezhi za ljuljanje, ponovo prochitati bakine stripove, varati na kartama, nauchiti se sluzhiti peglom, baciti peglu kroz prozor, pjevati na kishi, izbjegavati turiste, napiti se, recci ti cijelu istinu, sjetiti se da nikada nije dobro recci cijelu istinu, slushati te, pomagati ti u nechemu, naviti budilicu, zaboraviti kofere, prestati s jurnjavom, iznijeti kantu za smecce, pitati te volish li me jos uvijek, prepirati se sa susjedom, pripovijedati ti o djetinjstvu... ... i dalje sam bez rijechi prouchavao taj dugachki popis, a ona je za to vrijeme grizla usnice... Onda? jedva je disala. Shto mislish o tome? Tko su Martha i Tino? zapitao sam... ..." (Anna Gavalda: "Kako sam je volio") |
|
| Disclaimer | |
|---|---|
| 06 Jun 2006 04:47 | Idi na vrh |
| Chitate na sopstvenu odgovornost.
Autor ovog bloga ne odgovara za potencijalne suicidalne pokushaje chitalaca tokom ili nakon posete bloga/foruma, kao ni za bilo kakve eventualne zdravstvene probleme manifestovane, odnosno navodno prouzrokovane izlaganjem jakim emotivnim potresima tom prilikom. iliti Citat:P.S. Autor ovog posta ne odgovara za moguce smrtne slucajeve prouzrokovane slusanjem ovih pesama 
Zilete, za svaki slucaj, uklonite iz vase sobe
|
|
| Ko nije drvo razumeo prvo... | |
|---|---|
| 31 Maj 2006 03:39 | Idi na vrh |
| "...I gde smo mi ochiju zanetih u daleke vode
Evo doshao sam da me vodish Sve je protiv sna, uzalud sedimo i chekamo na litici sveta Odbegli grad i nekad davno nestala lica... I jedan zhivot za jednu ljubav I ko se boji taj ne postoji..." Jaroslava Umesto molitve rekla si "O tom cu misliti sutra..." Sa shminkom od gara, k'o Skarlet O'Hara, tvoj preslikan lik I dugo plutala k'o brodolomnik ka obali jutra Nekad tishina zna prepasti dzhina kad ispusti krik Jos jednu noc si izgurala sama... Chehov je zaspao blazhenim snom Ni ne zna da je orgijala tama pod prozorom Vetar je vezhbao violonchelo... chezhnjive skale u nedogled Zora ti brizhljivo pipnula chelo... negde u tebi je goreo led ... Princezo, javi se... Jos imam dzhep u kom se hladni prsti zgreju Poshalji poruku... da vidim jednom to pisamce na displeju Sve mi nedostaje... chuvam u damastu jos kalup tvoga vrata Princezo, dosta je... dve i po godine smo taoci inata... Ma shta ti je? Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k'o Atlantidu Dok shmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg Da ti za rodjendan ispishe sonet na komshijskom zidu I s bandom Cigana pod tvojim prozorom utaba sneg Na podmetachu jos crtam tvoj profil Suvishna pitanja izbegnem fintom Ime ti ispishem u svakoj strofi nevidljivom tintom Pod mojom jelkom do proleca stoji jedino dar tebi namenjen Zauvek fosil tvog struka postoji na mome dlanu okamenjen Princezo, javi se... Neke se pobede dobijaju na jurish Ne tvrdoglavi se... Priznajem javno da se genijalno durish Opasno postaje... na durske akorde se pauchina hvata Princezo, dosta je... dve i po godine smo taoci inata... Princezo, dosta je... (Djordje Balashevic) Vishe te nema Nisam vidio da gubim te polako i da je kraj, da nam vishe ne ide. Ti si dala sve i voljela me jako, a nisam znao ni da te nasmijem. Ti si prestala da budesh moje platno na kome mogu da slikam cijeli svijet. Moje mane si pretvarala u zlato, a lagao sam da mogu bez tebe. Ti odlazish i nema vishe vremena, jer on je tu i daje sve shto nisam ja. Kada oprostish, sjeti me se ponekad, vishe ti nishta ne trazhim, samo jedno reci mi - Reci mi da l' bi opet bila ona ista ti, moja i nasmijana, da te vrijeme vrati, i da te opet pogledam onako kako znam, da l' bi pozheljela isto shto i nekada, isto shto i ja, sada kad te vishe nema... (Bojan Marovic) Da li zna Kao da sedim na krovu nekog umornog grada Dok tiho prichamo mesec i ja Nocas ovladaj besom, kazhe, ovladaj sobom Nocas senke igraju svoju igru i okreccu tiho svaki nemir u pobedu A znam gde boli, boli kada si ti nishta nekom ko je tebi sve Da li zna? Da nema vremena, da nema razloga I ja sam nekad bio veliko sunce, pa me je strah ugasio Da li zna? Da nemam nikoga a vreme ne cheka Ako ne pobedim, ako ne pobedim, bez i jednog metka ubice me Kao da sedim pod kapom neke umorne priche Dok tiho mislimo mesec i ja Ona znala je da ode, ona morala je Kazhe, prejaka zhedj je slomila sve Zhelim te sada ako nije mrzhnja Mrzim te sada ako nije ljubav Uvek ce senke igrati igru Uvek ce senke igrati za nas Da li zna? Da nema vremena, da nema razloga I ja sam nekad bio veliko sunce, pa me je strah ugasio Da li zna? Da nemam nikoga a vreme ne cheka Ako ne pobedim, ako ne pobedim, bez i jednog metka ubice me Da li zna? Da nemam vremena, da nemam razloga I ja sam nekad bio veliko sunce, pa me je strah ugasio Da li zna? Da nemam nikoga a vreme ne cheka Ako ne pobedim, ako ne pobedim, bez i jednog metka ubice me (Van Gogh) Chujesh li Chujesh li, nocu kad se svijetla ugase, ovu bol Srce kao da ne dishe Spavaj, moja ljubavi, samo ne zaboravi ja cu da te volim zauvijek Chujesh li rijechi koje ne izgovorim Chinim sve samo da te ne probudim Oduvijek i nikad tvoj Vrijedelo je zhivjeti za to da usne tvoje poljubim i njezhno da te zagrlim da ti priznam, ljubavi, da si moje sve I gdje da nadjem srcu lijek kad voljet cu te zauvijek, kad nijedno sjeccanje nemam bez tebe... (Toshe Proeski) Vecheras joj pishem posljednje pismo Dugo te nema, ljubavi moja Dugo te nema, zhivote moj Ova me jesen sjecca i boli na one dane, na osmijeh tvoj U nekom gradu, ne znam mu ime Ti drugog ljubish a ja sam sâm Za tobom moje umiru rime Za tobom plachu i noc i dan Vecheras pishem posljednje pismo i zadnju pjesmu pjevam ti sad Oh, zar se nikad voljeli nismo i zar se nikad vratiti neces u ovaj grad (Kemal Monteno) Nedostaje mi nasha ljubav Na jastuku bdim na ponocnoj strazhi kao stari posustali ratnik Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesechev zlatnik... Pod oklopom drhti koshuta plaha vechno gonjena tamnim obrisima straha Koja strepi i od mirnih obronaka sna... Nedostaje mi nasha ljubav, mila... Bez nje se zhivot kruni uzalud... Nedostajesh mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... onako lud... Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo... Al' meni, eto, nishta sem nas dvoje nije valjalo... Kad potrazhim put u sredishte sebe, staze bivaju teshnje i teshnje... I skrijem se u zaklon tvog uha kao mindjusha od duple treshnje... Al' uspevam da jos jednom odolim da proshapucem da te nocas ruski volim... Shta su rechi... kremen shto se izlizhe kad tad... Nedostaje mi nasha ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja cud... Nedostajesh mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... onako lud... Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomrachilo... Al' meni, eto, nishta sem nas dvoje nije znachilo... Ponekad jos u moj filcani sheshir spustish osmeh k'o charobni cekin... I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali, ja sam samo tvoj lichni Harlekin... Ponekad jos suza razmazhe tintu, i k'o domina padne zid u lavirintu... Tako prosto... ponekad jos stignemo do nas... Nedostaje mi nasha ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puzhe stud... Nedostajesh mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... onako lud... Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam shto bi nas poshtedelo... Al' meni, eto, nishta sem nas dvoje nije vredelo... (Djordje Balashevic) Za svaki sluchaj Gluvo je doba, lezhimo u tami, na cijelom svijetu mi kao da smo sami. O meni znash tako malo, chini mi se premalo... Sitni su sati, prekasno za prichu, i svoje tajne ne odajem na licu. O meni znash tako malo, a vec za moje dodire dajesh sve... Za svaki sluchaj ti zakljuchaj srce svoje, u sjenkama sve izgleda drugachije... i to shto noccas ljubim te, igra strasti za nas dvoje, ne znachi da volim te! (Bojan Marovic) Dibuk Pogled tvoj krade um i mir Zatvaram ochi i misli tonu u san Ne vladam sobom, topi se moc Gubim kontrolu, guta me noc Ponovo rodjen, poklanjam sebe Plashim se lutanja Hocu sa tobom dugo da traje Sakri me u sebe Jahacu vetar, vetar je hrabar Jedini sme sa mnom najdalje Zovem i tebe, stani uz mene Letimo zajedno, ukradimo vreme Sakri me u sebe Sa tobom, znam, bilo gde da idem, bicce mi najlepshe Sa tobom, znam, bilo gde da idem, bicce mi najbolje (Van Gogh) Idi na put Idi na put, vrati se kao devojka Koju sam nekad davno voleo Promeni sve, nek' samo jedno ostane Ono srce koje sam ti slomio Nemam snage za kraj zato molim te sama idi Ja sam takav i to se vidi da ti srce kidam sloj po sloj Nemam snage za kraj ja to ne umem da izvedem kada ne volim, nisam leden I tebi je jasno nikada ja nisam bio tvoj Idi na put, ponesi moje tragove Da budem tu kraj tebe dan il' dva Polako sve vremenom neka nestane I polako nek' iz tebe odem ja (Zheljko Joksimovic) Ispod istog neba Znam da takvih kao ti na ovom svijetu malo ima Zato ovu pjesmu samo tebi poklanjam pred svima I nije vazhno shto te mozhda nikad necu sresti Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme Ali, vjeruj mi za mene Dovoljno je shto postojish, samo to mi treba Pa nek' ti s drugom krene, kad, vjeruj mi, Za mene dovoljno je shto postojish, i nakon svega, hvala ti shto sa mnom dishesh negdje ispod istog neba... I da s nebom zemlju spojish, ja bi' znala i u snu Ispod koje zvijezde stojish, da se zagledam u nju Nije vazhno, ti i ne znash tko zbog tebe dishe Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme Ali, vjeruj mi za mene ... Hvala ti shto sa mnom dishesh negdje ispod istog neba (Vanna) * * * "I ti i ja nosimo u sebi neshto shto ne mozhemo savladati, pa ma koliko zbog toga patili i muchili se do smrti. Mi smo ono shto jesmo, to je sve. Kao one ptice iz stare keltske legende koje s trnom u grudima pjevaju i umiru. Zato shto moraju, zato shto ih neshto tjera na to. Mozhemo znati da postupamo pogreshno chak i prije nego neshto uradimo, ali ta spoznaja ne mozhe utjecati na ishod niti ga izmijeniti, zar ne? Svatko od nas pjeva svoju malu pjesmu uvjeren da je to najljepsha pjesma shto ju je svijet ikad chuo. Shvacash li? Mi sami stvaramo trn za sebe, i nikad ne zastanemo da razmislimo o cijeni. Sve shto znamo, to je trpjeti bol i govoriti sebi da je stvar vrijedna zhrtve." ("Ptice umiru pevajuci") * * * Oprosti mi shto te volim Shta se ovo, majko moja, sa mnom dogodi Slomilo se sve u meni, grom me pogodi Kao da sam lutka koja bol ne osjecca Ostavi me ljubav moja usred proljeca Preko polja za mnom idu dvije muzike Jedna uvijek tugu svira da me ubije, Druga samo jednu pjesmu, pjesmu ljubavi Pjesmu koju necu mocci ja preboljeti Oprosti mi shto te volim, Bog me kaznio, Dao mi je da te vidim, pa te uzeo... A u mome srcu samo teku otrovi, u njima me nema vishe, u njima si ti Preko polja za mnom idu dvije muzike Jedna uvijek tugu svira da me ubije Pustio sam jednu suzu mushku najtezhu, pustio i sa njom dushu, dusu ranjenu (Zheljko Bebek) Ti si mi u krvi Pogledom me milujesh k'o da me dodirujesh i svaki put kao da je prvi Ja stalno mislim prestat ce iz chista mira nestace al' pozhuda ne prestaje Ti si mi u krvi toliko dugih godina uzimanja, davanja ostajem poslijednji i prvi Zbog tebe sanjam Cigane i smishljam slatke prevare al' djavo se ne predaje ti si mi u krvi Ako te odvedu Cigani chergari ili te ukradu strashni Haremski chuvari, ako te odvedu, ja cu da poludim bez tebe ne umijem vishe jutrom da se budim Ako te odvedu, sve ce da se srushi Pamti me k'o prijatelja, chuvaj me u dushi i onda kad mislish da je prekasno za snove, za sve (Zdravko Cholic) Ja sam jos ona ista budala Ti si moja stanica na putu Jedan stepenik do neba Otrov koji i te kako treba Ti si uvek bolja polovina Nekad jagnje, nekad zmija Moja ili bilo chija Ti si nepredvidljiva k'o djavo I od gvozhdja i od stakla Deo raja, deo pakla Kada te ostave svi shvaleri Kad shvatish da si pala Iskopaj negde broj telefona Ja sam jos ona ista budala Kad skinesh jednog jutra shminku I vidish shta si drugima dala Prikupi hrabrost, dodji do mene Ja sam jos ona ista budala (Riblja Chorba) Tajna vjeshtina Postoji tajna vjeshtina - biti jedno za drugo. I kad potavni zlatnina, i ccutim da je gotovo, ja plovim miran i chuvam to shto imam - tu varku da sam za te ipak drukchiji od svih bivshih. Jos ti se radujem, a nemam zashto biti ponosan na nas Jos ti se radujem, i svoje tajne tebi govorim na glas, k'o da sve je s nama isto kao prije, a nije. Postoji tajna vjeshtina - srcu se pokoriti. I to su priche za djecu, u koje ne zhelim sumnjati. Plovim miran, bash kao da jos te imam, i lazhem da sve je dobro i da bolje ne mozhe, a mozhe... (Plovim miran) jer znam da mozhe (bash kao) i znam da mozhe (da jos te imam) i lazhem da sam za te ipak drukchiji od svih... bivshih. Jos ti se radujem, a nemam zashto biti ponosan na nas. Jos ti se radujem, i svoje tajne tebi govorim na glas, k'o da sve je s nama isto kao prije, a nije. Shto ja radim... ? ... (Gibonni) Bulldog Molim te me vrati duboko u dodire U meni nishta ne dishe Ja negde bih gde nema tih Nemocci shto dolaze Mi smo rodjeni slepi kako ne bismo mogli videti Lepotu svu koju nose od nas Po ko zna koji put nemamo gde Panika vrti u krug Hodam kao buldog a ne znam gde Evo kidam kao zver da nadjem te Pokushavam, ne odustajem Do kraja sam tvoj ili nemash me zauvek Hodam kao buldog a ne znam gde Evo kidam kao zver da nadjem te Pokushavam, ne odustajem Bez tebe ne postojim Odgovor se nalazi Tamo gde si ti Cvecce neka govori, Govor neka otkrije Tajni zhivot biljaka sa planete lutaka Bez tebe se oseccam kao da zhivim bez srca Ima mnogo nachina Da kamen odoli Vremenu A ja ne umem tebi (Van Gogh) Kazhi gde je ljubav Kao vetar na licu kao kristalne kapi Kao umorni dani kao ljubav i strah Hocu da operem ruke da te prokleto nadjem Tamo gde su ti misli gde se krijesh od sebe Prichaj nekakve priche, prichaj opet o sebi Kazhi gde nam je vreme, da l' se seccash pochetka Gde su ulice srece koje vode nas negde Gde smo zhiveli nekad gde smo zhiveli neshto Dok ljudi nekud zhure dok zvoni telefon Sa rukama od bola dodirni me i kazhi gde je Ljubav Kao prsti na kozhi kao voda u ruci Tvoje staklene rechi lome ponos u nama Kao zidovi straha koji ostaju tamo Gde smo zhiveli neshto Dok ljudi nekud zhure... (Neverne Bebe) Klupko Znash li ti Da svaka moja noc zavisi od toga Koliko blizu mene ti u postelji lezhish Znash li kako mali je moj dan Kada ne chujem tvoj glas Kako tiho shapuce moje ime Da je srece da, da nema zidova Visine beskraja iza kojih si Sve svoje sklonila, sve moje sakrila Da je srece da Tvoja kozha je od zvezda satkana Koje vode me, lako bih tad ja Da nema zidova i glupih razloga I tako Svaku noc i dan ja vojnike naslikam Da od drugih chuvaju kapije tvog srca Mislim da jos uvek znam Sve tvoje navike Voleo bih samo da Jedna ne postanem ja (Van Gogh) Nocno nebo Nocno nebo je pismo tebi Pishem zvezdama Ja sam tvoj i nemam ime Umesto njega Mesec sja Nocno nebo je pismo tebi Moja senka tamna je Trazhim te u knjigama Na nashim tajnim mestima I glas neka chuje se: I kada nisi tu, gledam te I kada mrzim svet, volim te Chujesh li moj glas? Blizu sam Chujesh li moj glas? Zovem te (Van Gogh) Nemam nishta sa tim Ona je volela blues, njen kralj zvao se Peter Green, A ja, sasvim sluchajno tu... za taj film neko levi sasvim... Uvek je gledala sat i chim sklope kazaljke krug k'o mala bi shaputala tad da negde neko misli na nju U njenoj sobi mala riznica greha kao duga, preko besmisla most... Puno knjiga nekog prebeglog Cheha, i sportska shtampa ako naidje gost... Uglavnom prodje sve, ali ostane blues, boje se razliju kad ga chujem na radiju... Ubija metronom... shta taj sat radi tu? Jedan i nula pet, neko misli na nju. Negde u meni je kvar i mrak sho me gricka k'o mish... I sav sam kao ona staklena stvar u kojoj veje kada je pomerish. U ovoj sobi ravnotezha je prosta: sto i krevet i prekidach za luch. Ispod cene mole cenjenog gosta da pre puta ne zaboravi kljuch. Uglavnom prodje sve, ali ostane blues, boje se razliju kad ga chujem na radiju... Ubija metronom... shta taj sat radi tu? Jedan i nula pet, neko misli na nju. Ona je volela blues... Oh, yeah, lucidni Peter Green... A ja, ja sam voleo nju, a blues... Shta blues? Nemam nishta sa tim. (Djordje Balashevic) Svirajte mi Jesen stizhe, dunjo moja Toga jutra sam stigao putnichkom klasom Pa kucci sa stanice chasom kroz bashte i prechice znane A u vojsci sam stekao druga do groba I hronichnu upalu zgloba, suvenir na strazharske dane Ushao sam na prstima Mati beshe vec budna i brzo se prekrstila, reche: "Proshlo je k'o za chas, bash si stigao dobro, jer svatovi su tu do nas, pa ce ti svirati, a ti ces birati..." Svadba beshe k'o svadba i shta da se pricha - parada pijanstva i kicha i poznata cura u belom Vec po redu pozheleh im zdravlja i srecce Iz ruku mi otela cvecce i sakrila pogled pod velom Tad me spazishe Cigani, kum je trazhio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih Shirok osmeh i zlatan zub: "Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub, nego zapovedi shta cemo svirati" Svirajte mi Jesen stizhe, dunjo moja, jesen rana, nek zazvone tambure u transu Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac, al' ja moram chuti tu romansu Svirajte mi Jesen stizhe, dunjo moja, al' polako, da mi ne bi koja rech promakla Sklon'te chashe i bokale, razbio bih svet od shale, da je samo sluchajno od stakla Dunjo moja... Retko odlazim kucci, a pishem jos redje I slike su bledje i bledje, a lepe potiskuju ruzhne Al' nekad poruchim picce i tako to krene Pa stignem u svatove njene Sve prave su ljubavi tuzhne Nikom ne pricham o tome Brzo dodje taj talas i znam da cu da potonem Spas mi donose Cigani, oni imaju srce za svakog od nas, briga njih Oni me pitaju shta da sviraju Svirajte mi Jesen stizhe dunjo moja, jesen rana, nek zazvone tambure u transu Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac, al' ja moram chuti tu romansu Svirajte mi Jesen stizhe dunjo moja, polagano da mi ne bi koja rech promakla Sklon'te chashe i bokale, razbio bih svet od shale, da je samo sluchajno od stakla Dunjo moja... (Balashevic) Opasan ples Ovaj tango za mene, tebe, nju i njega Je tako opasan ples, po nashu divlju glad Tako teshko se u nama lomi daljina koja kida A umreti je lako svaki put nebo zna, chuje glas, Ti si sâm, i plashi te do smrti Znam, zhelish da sam tu, da hodamo po tlu toplom od suza Noc kad mene ne bude pomisli da san pada ti na lice Gde shaputace mrak, zastacce ti dah, chekaces sâma ... (Van Gogh) * * * "...Gubim se slepo u novom danu Al' sve shto jesam ostacce tu." * * * Samo sklopi okice Noci su ovdje tako ledene, ochi crvene od koshave, glava k'o kocka leda putuje, ti znash, dobro znash volim te. Hiljade milja od tebe sam, djele nas granice, ratovi, a ja ne mogu da zaboravim, uzalud, uzalud volim te. Samo sklopi okice i zovi mi ime, zovi mi ime, jedan ce ludjak letjeti kroz planine, kroz planine. Samo sklopi okice i zovi mi ime, zovi mi ime, jedan ce ludjak letjeti kroz planine do tebe. I bila jednom jedna jesen je, lishce je shaptalo sa stopama, magla me chuvala od pogleda, bojim se sjeccanja. Noci su ovdje tako preduge, godine lijene k'o stoljece, ja sklapam ochi, gledam jasnije, zvijezde plove tebi, ljubavi. Samo sklopi okice ... (Valentino) * * * "...Sega koga porasnav svativ sto si ti....." * * * From Sarah With Love For so many years we were friends And yes I always knew what we could do But so many tears in the rain Felt the night you said That love had come to you I thought you were not my kind I thought that I could never feel for you The passion and love you were feeling And so you left For someone new And now that you're far and away I'm sending a letter today From Sarah with love She'd got the lover she is dreaming of She never found the words to say But I know that today She's gonna send her letter to you From Sarah with love She took your picture to the stars above And they told her it is true She could dare to fall in love with you So don't make her blue when she writes to you From Sarah with love So maybe the chance for romance Is like a train to catch before it's gone And I'll keep on waiting and dreaming You're strong enough To understand As long as you're so far away I'm sending a letter each day From Sarah with love ... From Sarah with love She'd got the lover she is dreaming of She never found the words to say But I know that today She's gonna send her letter to you From Sarah with love She's gotta know what you are thinking of 'Cause every little now and then And again and again I know her heart cries out for you From Sarah with love She'd got the lover she is dreaming of Never found the words to say, ahh But today, but today... From Sarah with love She took your picture to the stars above And they told her it is true She could dare to fall in love with you So don't make her blue when she writes to you From Sarah with love So don't make me blue when I write to you From Sarah with love (Sarah Connor) * * * "Bash chudnog sveta ima..." |
|
| Druga strana priche... | |
|---|---|
| 25 Maj 2006 16:49 | Idi na vrh |
| http://www.mycity.rs/phpbb/blog.php?t=35408
...rekoh ja da sam definitivno neshto zaboravila, i bih u pravu... (dosta toga chak...) ali necu sad o tome, umesto dopunjavanja liste, imam pitanje za vas... Zashto skupljate? :cheese: Dakle, najozbiljnije, pitanje koje izgleda jednostavno, a zapravo i nije bash, ili bar ne uvek... Skupljali ste znachke i poshtanske markice jer su, bozhe moj, svi to radili... ? Salvete, jer su lepe... ? Slichice fudbalera ili filmskih zvezda, jer kao svaki pravi fan obozhavate svog idola, i morate imati i dokaze za to, ili se ne mozhete odvojiti od njih ni kad spavate, pa je zadnji pogled uperen na zidni poster ?
Ili zbog razmene, jer se tako sklapaju nova poznanstva, i to sa ljudima koje fasciniraju iste stvari kao i vas... ? Ili zbog adrenalina, kada vam jedan jedini primerak u kolekciji nedostaje, pa potraga, pa i, ako imate srece, ili ste dovoljno veshti, nalazhenje... ? Da biste mogli da se pohvalite svojom kolekcijom... ? Mogu navesti jos varijanti, ali zhelim vas da chujem  Ovo je samo "npr", da znate na shta mislim...
Dakle, zashto uopshte skupljate?
Ako se nikad niste zapitali zashto (troshite vreme, trud, novac... na to), evo vam prilike
|
|
