Brzina svetlosti u staklu je u=5,3*10^14 Hz * 400*10^-9 m =2,12*10^8 m/s. To si dobro zaključio. Frekvencija se nikada ne menja. Razmisli. Koja frekvencija se odašilje zavisi od usijanih gasova (zvezda) koji tu svetlost emituju. Frevencija zavisi od atomskih procesa koji se pritom dešavaju. Ono što se menja jeste talasna dužina pri prolasku kroz razne sredine.
Mislim da si zaboravio jako bitan podatak kada si rešavao zadatak, a to je da je tebi već poznata brzina svetlosti u vakuumu, a ona iznosi c=3*10^8 m/s. Što znači da ti je poznata brzina u vakuumu i u staklu.
Koristi zakon prelamanja svetlosti.
sin(alpha)/sin(beta) =c/u
alpha=60
sin60=sqrt(3)/2
[sqrt(3)/2] / sin(beta) = ( 3*10^8 m/s ) / ( 2,12*10^8 m/s )
[sqrt(3)/2] / sin(beta) = 1,41
Unutar staklene ploče prostire talas se pod uglom beta. On se da lako izračunati arcsin funkcijom.
1,41=sqrt(2)
sin(beta) = sqrt(3)/2*sqrt(2)
beta je arcsin[sqrt(3)/2*sqrt(2)]= 36,9
Ovo je 1,41 je odnos brzine u vakuumu i staklu, a to se još i naziva relativnim indeksom prelamanja, odnosno ovde je apsloutni jer upoređujemo brzinu sa brzinom prostiranja u vakuumu... On pokazuje koliko je puta brzina u vakuumu veća od brzine u datoj sredini. (n=1,41)
Talasna duzina iste svetlosti u vakuumu je jednaka lambda=c/f = (3*10^8 m/s) / (5,3*10^14 Hz) = 570 nm.
|