"... Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijashnjeg, zaboravljajuci odmah odakle smo stigli, ne razmishljajuci kamo hrlimo, ne misleci na sutra. Znas li koliko smo zhivota prozhivjeli dok nismo shvatili da nam se zhivot ne sastoji samo od hrane, borbe i premocci u jatu? Tisuccu zhivota, Jone, deset tisucca! Pa jos stotinu zhivota dok nismo naslutili da postoji neshto shto se zove savrshenstvo, a onda jos stotinu zhivota dok nismo nauchili da je svrha zhivljenja u tome da otkrijemo to savrshenstvo i da ga pokazhemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj iducci svijet prema onom shto smo nauchili u ovom. Ne nauchish li nishta, iducci ti je zhivot jednak sadashnjem, ista ogranichenja i iste poteshkocce koje treba nadvladati.
On rashiri krila i krene prema vjetru.
...
Chudno je to. Galebovi koji prezru savrshenstvo radi putovanja, putuju polako i nikad ne stignu na odredishte. Oni koji se odreknu putovanja radi savrshenstva, mogu sticci svuda, u tren oka. Zapamti, Jonathane! Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznachajni. Nebo je..."
(Richard Bach, "Galeb Jonathan Livingston")
Mada cela vredi da bude post-ovana
..................
A "Sidarta"? Prochitala sam knjigu proshlog leta, za vreme 3-chasovnog putovanja autobusom

Tada mi je nekako savrsheno "legla"... Pravo malo otkrovenje... Ali, da bi se potpuno razumela, potrebno je ipak biti prethodno upoznat sa nekim stvarima, a ja to, priznajem, vec jesam bila... Mislim na izvesnu filozofiju zhivota, budizam, i sl... ................ Takve neke stvarchice su, sticajem okolnosti, vec bile utkane u moj zhivot, i eto... da nisu, verovatno bi i meni tezhe pala... A bash bih je rado prochitala opet... No, sve u svoje vreme...........