Srce tame - Dzozef Konrad

Srce tame - Dzozef Konrad

Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 17 Jul 2005
  • Poruke: 3097
  • Gde živiš: "Daleko od Negdje"

Prica jednog covjeka (Carlija Marlova) o dogadjaju koji je sve samo ne zaboravan, i za njega kao naratora i za nas citaoce. Sjecanje na pricu pocinje na brodu koji putuje rijekom Temzom, dok se Carli sjeca svog poceka - dok je tumarao ulicama Londona i trazio agenciju koja ce da ga primi za kapetana broda, sa zeljom da se avanturisticki duh ozivi i iskoristi do kraja -- "But when one is young one must see things, gather exerience, ideas; enlarge the mind.". Prica (koja se u stvari desava u srcu Afrike) nesebicno opisuje divne predjele koje on gleda i dozivljava svojim ocima tako i ljude koje srece na svom putu; od crnih ljudi koju su opisani i kao robovi, bezdusnici kojima samo oci odaju tracke zivota preostalih u njima ili da su "slobodni kao zrak i tako nesto i tanki", i kao kriminalci. Zatim ljude o kojima je junak nase price samo cuo da su postojali i nekada davno putovali istim putevima kao i on. Divota jedne legende koja ozivljava nevidljive duhove Sunca i prirode. Pronalazenje ili gubljenje sebe u divljini daleko od radoznalih ociju civilizovanih posmatraca na koje smo navikli na ulicama grada.

- You forget, dear Charlie, that the labourer is worthy of his hire, " she said, brightly. It's queer how out of touch with trude women are. They live in the world one their own, and there had never been anything like it, and never can be. It is too beautiful altogether, and if they were to set it up it would go to pieces before the first sunset.

Kratko spominjanje zene koja je zasluzna za pocetak puta/price i o kojoj sam junak ima drago misljenje. U pitanju je njegova tetka (?) i njoj je zahvalan za dobijanje posla koji ga je odveo na put "zmije".

Zanimiljiv mi je izbor karaktera ljudi koje autor opisuje i kvalitete koje i kako im pripisuje. Na primjer, jedan je besprijekorno elgantan u sred nicega, gdje civilizacija (ili ostaci iste) dolazi samo brodovima, i na pitanje gdje i kako dolazi do tako pazljivo odabrane modne kolekcije, on odgovara da je naucio jednu lokalnu zenu i da mu je ona pomagala u stvaranju modne note, koja je njemu (pretpostavljam) znacila mnogo i odrzavala ga u "pameti".
Jedan drugi je "dobar radnik" kojeg opisuje detaljno kako spolja tako i iznutra, kao da je prodro do same njegove sustine i shvatio ga tako dobro da nije potrebno da ga poznaje bolje ni duze. Covjek koji je uzivao da u slobodno vrijeme prica o svojoj djeci i golubovima koje je obozavao. Celavko koji je gubljenjem kose na glavi dobio neki cudan dar za bradu, jer mu je visila do struka. Tu istu bradu je vezao specijalnom maramom, koju je izgleda ponio sa sobom za samo tu namjeru i vezao bi bradu kada bi morao da se podvlaci pod brod zarad popravke. Isprljanu maramu bi nakon zavrsenog rada pazljivo prao i stavljao na zbunje da se osusi. I naravno tu je i Kurt, covjek koji je vedrio i oblacio Agencijom u to vrijeme, opisan kroz toliko redova ali na taj nacin da je on slika svega onoga sto covjek ne treba da bude. I pored svoje surovosti, Kurt je samo obican covjek, sto nam nas junak i daje do znanja.
Tako ti neki detalji i opisi ljudi, nagone me da se zapitam da li pisac otkriva sebe kroz druge, ili je samo dobar poznavalac ljudi? Da li jedno zahtjeva drugo?

Zivot u dzungli, daleko od svega, dovodi u pitanje mnoge stvari, ukljucujuci moralne vrijednosti. Kanibalizam, na primjer, je pomenut od strane pisca jer u opisu stanja domorodaca, njihovog zivota i ishrane, pominjanje gladi i izdrzljivosti, pita se on i sam, kako i zasto ih nisu pojeli. Mada on sam za sebe kaze da je "unappetising".
Sto se tice gladi i izdrzljivosti iste, autor biljezi:

"It takes a man all his inborn strength to fight hunger properly. It's really easier to face bereavement, dishonour, and the perdition of one's soul - than this kind of prolonged hunger. Sad, but true."

Zeljela bih da ovom prolikom prepisem par recenica koje su meni zapele za oko i dusu dok sam ih citala. Da li su to samo odjeci tudjih rijeci u mom duhu, koje su se nekada i nekako vrzmale mojim mozdanim celijama, ni sama ne znam, ali je vecini nas poznat osjecaj kada procitamo nesto sto nam zvuci tako blisko da je jednostavno nemoguce reci razliku.

"We live, as we dream - alone."

"No, I don' like work. I had rather laze about and think of all the fine things that can be done. I don't like work - no man does - but I like what is in the work, - the chance to find yourself. Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means."

"I observed with assumed innocence that no man was safe from trouble in this world."

"You know I hate, detest, and can't bear a lie, not because I am straighter than the rest of us, but simply because it appals me. There is a taint of death, a flavour of mortality in lies, - which is exactly what I hate and detest in the world - what I want to forget. It makes me miserable and sick. like biting something rotten would do. Temperament, I suppose."

"Of course, you may be too much of a fool to go wrong - too dull even to know you are being assaulted by the power of darkness. I take it, no fool ever made a bargain for his soul with the devil; the fool is too much of a fool, or the devil too much of a devil - I don't know which."


Sve u svemu, prica ima i duha i smisla. Osjecaj uzbudjenja dok i sami prolazimo gustim puticima i rijecnim zavijutcima nepoznate dzungle, poznat samo pravim izvidjacima i onima koji su neumorni u istrazivanju i nikada ne odustaju. Nepoznato ispred nije nesavladivo. Nesavladiv je strah za koji se covjek drzi. Dok god ne dozvoli sebi da odustane i da se preda, da dozvoli sebi da krene naprijed i da se suoci sa nepoznatim, da savlada svoje unutrasnje prepreke sam i onako kako samo on zna, tek tada ce shvatiti velicinu uspjeha drugog covjeka. Tek tada ce moci da postuje tudji (ne)uspjeh kroz nepoznato -- avanturu.

Nisam se htjela kaciti sa "socijalnu" stranu knjige koja je ocigledna kada je u pitanju kolonijalizam i korist koju je donosila slonovaca. To mi i nije bilo toliko interesantno, jerbo se i sama sebi zgadim kada se sjetim sta je covjek u stanju da uradi za "korist". Ili ... kako covjek zaboravi da je covjek.
Oprostite, ali pljacka prirode, izrabljivanje i ugnjetavanje druge rase mi nikad nisu bile privlacne teme.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 15 Dec 2008
  • Poruke: 27

Čitao sam ovu knjigu pre nekoliko godina i mislim da je nisam baš najbolje razumeo. Nisam bio dovoljno unet u čitanje. Samo se sećam da su opisi obala Afrike bili izuzetno slikoviti i da su divlja čovekova priroda, kanibalizam i bazični instikti čoveka bili glavna okupacija pisca.



Idi na vrh
offline
  • Pridružio: 31 Dec 2005
  • Poruke: 2378

Čitajući jedan antropološki tekst o Konradu, saznala sam sledeće. Pre putovanja u Afriku, Konrad je počeo da piše svoj prvi roman Almayer's Folly (objavljen 1895). U to vreme upoznao je rođaku Margeritu Poradovsku, prema kojoj je gajio izvesna, romantična osećanja. Poradovska je bila udata i imala književnu reputaciju u Francuskoj. Konrad joj je pisao strastvena pisma puna ličnog ispovedanja na francuskom. Ona je živela u Brislu i izdejstvovala je njegovo zaposlenje u Kongu. Nekoliko meseci pre puta u Kongo, Konrad se vratio u Poljsku prvi put posle petnaest godina odsustva i lutanja po morima. Tamo je obnovio svoj maternji jezik i uspomene na mesta iz mladosti. U Kongo je krenuo iz Ukrajine. U Africi (1890) je njegov glavni jezik u komunikaciji bio francuski, koji je i najtečnije govorio; nastavio je da piše dnevnik, a verovatno i započeti roman na engleskom, dok je Poradovskoj pisao na francuskom.
Na kom jeziku je Konrad zapravo mislio?

1898. napustio je Eseks i nastanio se u Kentu. Tada započinje njegov najplodniji period književnog stvaralaštva.
Srce tame je objavio integralno 1902, nakon svog iskustva u Kongu. Dakle, priča ima biografsku osnovu, kao i većina Konradovih priča i romana. Ovaj roman je osoben po svojoj simboličkoj i narativnoj strukturi. To je priča u priči, uokvireni narativ - Čarli Marlou je narator koji ispreda priču pred svojim drugovima kao slušaocima na jolu "Neli".

Složena značenjska struktura narativa ima nekoliko slojeva: simbolički, mitski, psihološki i politički. Ovaj poslednji nivo interpretacije stavlja akcenat na praksu i retoriku kolonijalizma. Nigerijski pisac Činua Ačebe je prvi na ovaj način "pročitao", tj. tumačio Konradovu pripovest kao diskurs zapadnog imperijalizma i rasizma koji demonizuje Afriku i njen svet, odričući joj kulturu, jezik i pravo na sopstveni glas. Ova vrsta tumačenja pripada struji tzv. postokolonijalne teorije koju je proslavio Edvard Said svojom analizom orijentalizma, tj. pisanja zapadnih autora o Istoku.


Potreban je samo minut da se registrujete - da biste učestvovali u diskusiji:
Izaberite vaše korisničko ime [username] :
Vaša email adresa je [email] : Email adresa mora biti tačna!
Ukucajte željenu šifru [password] :
Ukucajte šifru ponovo [password again] :
Jezik [language] :




Ili se jednostavno uloguj preko Facebook-a:
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 243 korisnika na forumu :: 33 registrovanih, 1 sakriven i 209 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1311 - dana 15 Nov 2012 21:40

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 7umb4, acotv, aramis s, bigfoot2, Blue, Chuck Norris, damirZR, Dimitrije Paunovic, Djole57, Dukelander, higuy, Joja2, krunc, Lucije Kvint, m4rk0, mandicdamir245, marinarock, nenad812, Nesho2, nikoladim, nsakan, panzerwaffe, Radovan Vinčić, Ričard, rradovan, Srdjan Ciglic, SrEbRnI, sremac983, Trpe Grozni, Vojkan Petrovic, zixo, zziko, Žan Klod vam dam
Siguran hosting