|
mislim da Šobić ima jedne od najljepših tekstova, izdvojila sam jedan koji mi je nekako poseban 
Kad se noću smirim
i očekujem san,
slušam zadnja auta
kako zvižde kroz grad...
Umjesto gluposti
s plafona silaziš ti,
uz tihu muziku
opet skupa smo mi...
Nemam pojma koji je dan,
baš me briga šta se u svijetu zbiva...
Samo da te ubili nisu,
da si još u meni živa...
Želim da stotinu dana
ne svane dan,
kad se noću privučeš
i gurneš me u san...
Ja sam nalik čistom zidu
ti si slika i ram,
ja sam prazna tišina
ti najljepša muzika što znam...
Ref.
Ništa ljepse između nas
no' što je pjesma i što je stih,
nepresušni izvor si moj,
ljepši od svih...
Mi nećemo promijeniti svijet
trave su davno doživjele kraj,
ali uvijek će ih biti za nas
ljubavi znaj...
Kad se noću smirim
i očekujem san,
slušam zadnja auta
kako zvižde kroz grad...
Umjesto gluposti
s plafona silaziš ti,
uz tihu muziku
opet skupa smo mi...
Nemam pojma koji je dan,
baš me briga šta se u svijetu zbiva...
Samo da te ubili nisu
da si još u meni živa...
Želim da stotinu dana
ne svane dan,
kad se noću privučeš
i gurneš me u san...
Ja sam nalik čistom zidu
ti si slika i ram,
ja sam prazna tišina
ti najljepša muzika što znam...
|
